Kad po nekom programu odes u penziju sa pedeset godina i to uz dobru otpremninu, kćerka zavrsi srednju medicinsku skolu i uda se za nekog naseg sa austrijskim papirima iz Beca pomislis da si na krovu sveta, ali... Dodje teska upala pluca, jedva prezivim uz ko zna koliko doza Longacefa intervenozno i prilikom otpusta doktor ti kaze: "Ako zelite ubrzo da umrete nastavite sa cigarama i alkoholom, sledece ovako nesto necete preziveti. Evo vam tri nedelje u Soko banji, setnja, setnja i setnja uz jaku hranu pa mi se javite"!
U soku zbog svega ostavljam duvan i alkohol, prolaze tri nedelje u sanatorijumu, nisam zeleo zenine posete, metabolizam se potpuno promeni i moja muskost umre. Ne snalazim se, stid me je ali sada obavljam poslove domacice, obilazim moje i njene roditelje jer su vec stari, idem na pijacu, kuvam rucak, po nekad odem vikendom u Bec da deci odnesem po malo domacih proizvoda i vidim unuka, prosetam sa njim... I gledam kako mi se zena doteruje, sprema za izlaske, dolazi kasno poslepodne sa posla, dolazi kasno nocu, izostaje po cele vikende... Konstatujem da me sve to uzbudjuje ali mi se i dalje ne dize. Ona se jedino cuva pred njenim i mojim soditeljima a pred svima ostalima dozivljavam ponizenja, do duse dosta sofisticirana ali ocigledna. Pristajem na taj zivot, sta cu:
1. Jebe je neki mladic mladji od nje petnaestak godina, da blam bude veci on je iz naseg solitera, negde sa drugog sprata. Po njenoj molbi, citaj zahtevu, ja mu se prvi javljam kad se sretnemo i persiram mu. Nekoliko puta sam ga vozio u Kosjeric kod njegovih, naravno uz put svratimo na rucak u neki od Valjevskih restorana. Desetak puta smo nas troje zajedno rucali kod nas kuci, naravno da sam ja napravio rucak, pa sam ih ostavio same izgovarajuci se da moram kod roditelja.
2. Dok se sprema za izlazak, onako polugola namerno me izazivajuci, zvoni joj mob.
"To je
direktor, javi mu se molim te sminkam se, zauzete su mi ruke". Razgovaran
sa njim, prvo malo uvod o sportu i politici pa dodje na red moje pitanje gde da
je dovedem:
"Sreco, tako mi tepa uvek kada smo sami, dovedi je u restoran Usce, tamo cu biti sa dva prijatelja, nesto treba da im ucinim, ni ne sanjam da je to cinjenje namestanje moje zene, pa mi se javi da je preuzmem ispred ulaza u restoran mozda bas nema smisla da mi je predajes pred njima, jel da?" Potvrdjujem njegovo misljenje "naravno direktore".
Dok vozim tajno pogledjujem u nju, skaredno je obucena za njene cetrdeset i dve godine, jeste da je lepo i toplo vreme ali ultra mini sa stiklama na gole noge i ocrtane bradavice na njenim peticama, puno zlata na njoj, parfem... Uzasno skaredno i degutantno je obucena mnogo vulgarnije nego raveri ispod plavog mosta, gutam knedle dok se ona smeje i prica mi sta se desava na njenom poslu i samo govorim da, da a razmisljam kako ce matori jarac od njenog direktora da vesla to vece izmedju njenih nogu i kako ce prljavi perverznjak da joj grize bradavice i da je napusava.
Stizemo ispred rastorana, pozivam ga da dodje po nju ali sledi: "Uvedi je molim te, hocu da te upoznaju moji prijatelji". Mumlam, gutam knedle ali ide ono da, da, hocu direktore. Kad pridjemo stolu direktor nas predstavlja, oni ustaju, ljube joj ruku, gledaju je u oci a drugi od njih, celavi sa debelim usnama ne pusta njenu ruku, sapuce joj nesto, vidim da crveni i da joj je neprijatno ali... Ali ne povlaci ruku. Nisu me njih dvojica ni udostojili pogleda a kamo li reci. Direktor mi je dao znak ocima da idem sto i redim. U odlasku cujem da mu jedan od njeh kaze: "Miso( po tome zakljucujem da su intimni jer ga ne zove direktore), ovo je pravi bingo, ovo izgleda puno lepse nego sto si nam opisivao". Sada mi je jasno da ju je namestio ovoj dvojici i da ce ove noci da je razvale na sastavne delove.
3. Aranzman petnaest dana za dve osobe na Santoriniju vrlo povoljno sam obezbedio preko nekih veza i nudim joj da ide sa koleginicom. Posle dva dana me pita:
Ljubavi, da li mogu da idem sa Stevanom, Ljilju ne pusta muz?" Inace Stevan je njen dugogodisnji intimni prijatelj od koga i ona i ja krijemo njene veze tog tipa. Naravno da pristajem ali ispostavlja se da je problem transfer do onde. Na kraju ipak, ja ih vozim do solunskog aerodroma odakle imaju let pa ih za petnaest dana tamo cekam. Dok ih vozim, i tamo i nazad oni sede na zadnjem sedistu, drze se za ruke, sapuci i maze... Na prednjem sedistu je rucni frizider, coca -cola, pivo, kisela voda... I termos sa nes kafom te slag pena u spreju... Da ne gubimo vreme...
Dok se vracam iz Soluna razmisljam o svojoj zeni u koju sam sve vise i vise zaljubljen. Njene prekrstene noge, hod na stiklama, grudi, dupe kad ga utegne...Volim zivot sa njom, volim je jako, volim kad mi se uvuce u krevet nocu, ona ledena a ja vreo pa pomesamo noge.Osecam da uziva tako naglo zgrejana, skoro uvek zaspe u sekundi.
Volim i da ujutro rano ustanem, ukljucim masine za pranje vesa i sudova, pripremim dorucak za nas dvoje, onda mi ona prica da se cula sa nasom cerkom, o unucetu pa kaze:
"Mogao bi iduci
vikend da odes do njih, mama ce da napravi vanilice i londonske stanglice,
tvoji neka spreme rakiju i sir... U galvi mi kako setam unuka po Prateru a u
vece dok on spava kako setam sam kroz prvi becirk. Samo u Becu volim Saher
tortu, u Beogradu ne!
Sta da kazem nego da se cuvam i uzivam u zivotu!
Nema komentara:
Objavi komentar