2893 Ispovijest jedne bivše drolje

              

       -Da, bila sam drolja i to u pravom smislu te riječi. Danas to mogu otvoreno reći i priznati. No to vrijeme je sad daleko iza mene. Uostalom pročitajte moju priču pa sami donesite zaključke. 

Kako već izvjesno vrijeme pišem svoja sjećanja, ili kako se to inače kaže, memoare, mada ne znam hoće li ikada igdje biti objavljeni, a nadam se da hoće, odlučila sam jedan dio svojih godina prošlog života uobličiti u jednu priču i objaviti je na ovom blogu. Kako rekoh možda jednog dana objavim knjigu pripovjedaka sa svim onim silnim pikanterijama u kojima sam aktivno sudjelovala, a možda netko snimi i film... Nikad se ne zna.
Danas sam žena koja živi normalnim životom. Radim i samohrana sam majka. Imam prekrasnu kćerku i veliku obvezu da je izvedem na pravi put kako ona nikada ne bi došla u situaciju da prolazi ono što sam ja prošla. Iskreno moram priznati da je moja kćer posljedica i rezultat života kojeg sam živjela. A bila sam mala razvratna kurvica u pravom i punom smislu te riječi. Čitajući priče na ovom blogu uočila sam da ima još onih koji su prošli pakao zahvaljujući ovisnosti o kocki i želji za životom na visokoj nozi. Iako ja osobno nisam bila ovisnica o kocki moj suprug jest. Za razliku od njega ja sam bila ovisnica o životu na visokoj nozi, kako se to obično kaže. A kada se spoje dvoje takvih ljudi to teško da može izaći na dobro. Dakle sjela sam za računalo i odlučila s vama podijeliti dio svog prošlog života prožetog bludnim radnjama najgore vrste, a hoće li vam se moja priča svidjeti ne znam i voljela bi da mi se javite i iznesete svoja razmišljanja.

Doslovce sam pobjegla iz svog malog gradića u kojem sam rođena. Tek što sam završila srednju ekonomsku školu došlo je do kaosa u mojoj obitelji i jedino što mi je preostalo bilo je pokupiti svoje krpice i otputovati u veliki grad. Razlog zbog čega sam otišla od kuće bio je moj odnos s očuhom. Naime živjela sam s mamom i očuhom. Tata mi, koliko znam, živi negdje u Kanadi ali nikakvog kontakta s njim nisam imala a  nemam ni dan danas. Već u prvom razredu srednje škole upustila sam se u seksualne odnose s mojim očuhom. Bila sam lijepa, jebozovna i vitka plavuša dobrih nogu i lijepe guze. Očuh je bio mlađi od mame. Bio je zgodan i markantan muškarac i malo po malo ja sam ga uspjela zavesti. Oblačila sam ultra kratke minice i očuh je morao zagristi. Znala sam to. Jebali smo se mami iza leđa pune četiri godine. Kada je mama napokon to doznala nastao je spomenuti kaos. Očuh je nestao iz maminog i mog života a moj odnos s mamom bio je sve samo ne normalan. Nije tu za mene više bilo života i otišla sam.

Prvotna želja mi je bila pronaći bilo kakav posao te upisati fakultet. Teško je bilo naći neki normalan i dobro plaćen posao. Radila sam kao prodavaćica u kiosku, pa potom u jednoj pekari a povremeno sam i konobarila. Od tih poslova koji su bili slabo i neredovito plaćeni jedva sam spajala kraj s krajem. Odlučila sam pokušati istaknuti svoje atribute pa sam se počela izazovno odijevati. Načinom na koji sam se odijevala sličila sam pravoj kurvi i uskoro su mi neki muškarci počeli nuditi novac za seks. Ionako plavu kosu još sam više isblajhala a poznato je da su plavuše pravi mamac za muškarce i ja sam toga bila itekako svjesna. Svoj prvi novac od seksa zaradila sam prilikom posjete jednom narodnjačkom klubu. Tri starija gospodina ponudili su mi novac za seks. Dosta sam toga popila i bila sam prilično napaljena a osim toga trebao mi je novac. Pristala sam. Sva trojica pojebali su me u autu. Dali su mi novac ali su me onako pijanu i izjebanu jednostavno izbacili iz auta na pločnik. Nekako sam došla k sebi i pozvala taksi. Tada sam shvatila da život kurvi baš i nije tako lagan.

A onda me moja cimerica Vlatka, koja je bila nekoliko godina starija od mene, uvela u svijet tzv. "sponzoruša". Počela sam s Vlatkom odlaziti na razne zabavice gdje su se okupljali stariji i imućni muškarci koji su obilno i izdašno nagrađivali mlade cure. Naravno, nisu nam davali novac samo tako i bez razloga. Bile smo im pratilje i pružale seksualne usluge a zauzvrat oni su nas nagrađivali skupim poklonima i novcem. Nije to bila prostitucija u klasičnom smislu. Naime ja, kao ni druge cure, nikada nisam ni od koga tražila novac ili poklone. To se podrazumijevalo. Osim novca za svoje usluge dobivala sam razne skupe poklone u obliku nakita, parfema, odjeće, obuće, seksi rublja i slično. 

Vrlo brzo došla sam na glas kao slatka mala plavušica koja dobro puši kurac, guta spermu i jebe se u guzu. Postala sam vrlo tražena "roba". Pogotovo stoga što sam bez problema u guzu primala i najveće kurčeve. Pristajala sam i na grubi seks s jednim ili više partnera. Istina da bi mi tijelo nakon takvih orgija danima bilo puno masnica i ugriza. Sviđao mi se taj način života i sudjelovanje u orgijama. Seksa je bilo u izobilju a uz to su išli otmjeni klubovi, skupi restorani, vrhunska garderoba, izleti na more i vožnja u turbo skupim i udobnim automobilima. Mogla sam si unajmiti skupi stan i ni u čemu nisam oskudijevala. Vikende bi provodila na razularenim zabavama gdje sam s prijateljicama i kolegicama zadovoljavala stariju gospodu. Često sam za njih izvodila striptiz a nikakav problem mi nije bio, kako već rekoh, jebati se s dvojicom ili trojicom istovremeno. Nisam previše brinula zbog toga što su se te i takve razularene zabave snimale kamerom. Danas brinem jer ne bi voljela da te snimke danas-sutra vidi moja kćer. Tijekom tjedna nemilice sam trošila zarađeni novac. Napokon sam si mogla priuštiti sve ono o čemu sam nekada mogla samo maštati. Putovala sam u Rim, Pariz, Barcelonu, Egipat, Tunis, Tursku... 

Ponekad smo zadovoljavale i starije gospođe koje su imale puno para i željele su svoj život začiniti ližući se mladim curama.I trajalo je to dok je trajalo. Nisam se zamarala onim što će biti sutra ali ipak me to "sutra" sustiglo i neke stvari počele su se mijenjati. Pojavile su se neke nove i mlađe cure koje su polako ali sigurno sa scene izgurale one starije. Tako sam i ja postala ona starija i sve manje tražena roba. Bogata gospoda polako me se zasitila i tražili su novu i mlađu piletinu. Novca je bivalo manje a i skupi pokloni prorijedili su se. Lagano me počela hvatati panika jer do tada nisam razmišljala o budućnosti. Gotovo sav novac sam potrošila i bila sam svjesna toga da ću uskoro biti izgurana iz tih krugova a onda mi jedino preostaje biti tek obična kurva a to više nije bilo to. 

Mislila sam kako me ipak sreća poljubila jer upoznala sam Filipa. Filip je bio vrlo mlad i zgodan dečko. Bio je bogat i nije štedio novac. Filip je do novca došao zahvaljujući nasljedstvu. Neću ovdje trošiti vrijeme na to da opisujem odakle mu novac jer to nije ni bitno za ovu priču. Ono što je bitno bilo je to da je Filip isto kao i ja bio iz jednog malog provincijskog mjesta i da je raskinuo sve veze sa svojom obitelji. Naime, novac je prokleta stvar i ako niste oprezni stigne vas njegovo prokletstvo. Filip je prekinuo odnose sa svojim roditeljima jer nije htio da mu sad kada ima toliko novca oni sole pamet. S ostalima iz obitelji je prekinuo sve veze jer su se polakomili na novac i željeli su od Filipa izvući nešto od tog novca. Bio je uvjeren da on sam najbolje zna gdje i kako uložiti novac. 

I on je došao u veliki grad želeći započeti novi život. Kupio je lijep, komforan i velik stan. Nakon toga kupio je jedan lokal u kojem je naumio otvoriti kafić. Neko tko ima mnogo novca vrlo brzo pronađe i mnogo tzv. "prijatelja". Tako je i Filip upoznao stanovitog Ronalda. Ja sam Ronalda znala iz viđenja. Poznavao je sve one ljude s kojima sam se ja družila ali on sam držao se na distanci. Znalo se da se bavi mutnim poslovima i to je bilo sve što sam o njemu znala. Ronald je Filipa uveo u svijet bogatih i moćnih ljudi što je ujedno označilo i početak kraja za jadnog Filipa. On toga nije bio svjestan ali ni ja.

Filip je naivno smatrao Ronalda pravim prijateljem. Posjećivali su kasina, kladionice i privatne kockarnice. Filipu je imponiralo što se, zahvaljujući Ronaldu, družio s ljudima koji su bili bogati i kockali su za enormno veliki novac. Filip je često posjećivao zabave na kojima sam i ja bila prisutna što me nagnalo da mu se pokušam približiti i osvojiti ga. Uspjelo mi je jer tog malog seljačića dovodila sam do ludila radeći mu sve one stvari o kojima je do tada mogao samo maštati. Filip je imao velik i lijepi kurac i uživao je da mu ga odjevena poput kurve pušim. No najviše je volio da mu ližem šupak dok mu rukom istovremeno drkam kurac. Prilijepila sam se za Filipa jer on mi je bio prilika za udaju. Filip se zaljubio u mene i nije postavljao suvišna pitanja. Hodali smo, kako se to kaže, nekoliko mjeseci a onda se i vjenčali. 

Uselila sam se u njegov velik i komforan stan i život mi se činio kao bajka. Istina, nedostajale su mi lude i razularene zabave kao i seks u većim količinama. No bila sam svjesna toga da ako želim zadržati Filipa s tim ludim tulumima moram prestati. Ipak sam povremeno održavala kontakt s nekoliko starih "mušterija".  Jednostavno sam žudjela za tim da budem pošteno i temeljito izjebana pa sam takve "izlete" prakticirala jednom do dva puta tjedno pazeći da Filip nešto ne posumnja. 

Što se tiče Ronalda, kojeg smo Filip i ja smatrali pouzdanim prijateljem, on je stalno bio prisutan tu negdje. Pomagao je Filipu u uređenju kafića a uz to nagovorio ga je da unajme prostor iza kafića pa razbiju zid i spoje ta dva prostora. U taj prostor Ronald je ubacio automate za igru što je uključivalo poker automate, pikado i stolove za bilijar. Bio je to kao salon za zabavu i igru. Naime službeno je bilo zabranjeno igrati poker na automatima za novac. Na automatima je uredno pisalo kako služe za zabavu ali znalo se da bi u slučaju dobitka novac bio isplaćivan na šanku. Potom je Filip također na nagovor Ronalda postao suvlasnik jednog automat kluba. Filip još ništa nije slutio a i ja sam naivno mislila kako moj suprug uz pomoć Ronalda širi posao što će nam u konačnici donijeti još više novca.  Željela sam trošiti a novca nije bilo u onoj mjeri koliko je meni trebalo.  Stoga bi osim onih starih mušterija, zajedno s bivšom cimericom Vlatkom, posjećivala neke njezine mušterije, tj muškarce, koji su željeli da ih obrade dvije cure. Dobro su za to plaćali ali to je bila opasna igra. 

Danas znam da je Ronald oko Filipa lukavo ispleo mrežu u koju se Filip zapleo što je značilo da mu je Ronald malo po malo isisao sav novac. Vrlo vjerojatno Ronald je namjestio poker automate na način da su isplate postale češće i više od uplata. Oni kockarski klubovi zatvorenog tipa gdje se kockalo za velike novce pokazale su se kobnim po Filipa. Sve češće je gubio velike svote novca. Postajao je sve šutljiviji i zabrinutiji a ja sam i dalje nemilice trošila novac kojeg je bivalo sve manje. Napokon se dogodilo ono neminovno. Filip više nije imao novca i počeo se zaduživati. Posuđivao je novac od Ronalda i njegovih poznanika. Još je više kockao nastojeći vratiti izgubljeno ali to nije urodilo plodom. Tonuo je sve dublje i dublje. Ja sam se pak nadala kako je to tek privremena kriza i kako će prije ili poslije stvari sjesti na svoje mjesto. 

A onda sam napokon i ja shvatila da sve polako ide k vragu. Shvatila sam to onog trenutka kada je Filip u ime postojećeg duga svoj kafić morao prepustiti jednom od Ronaldovih prijatelja. Nakon toga morao je prodati i svoj skupi BMW. Sada je Filip radio kao konobar u nekada njegovom kafiću. Dobar dio noći provodio je u onom automat klubu u kojem je još uvijek imao udio a ako nije bio tamo negdje je kartao za novac. Sve više vremena provodila sam sama a osim toga imala sam sve manje novca za trošenje. I sad se dogodilo to da tu bude Ronald. Sve češće bi navraćao k meni pitajući me treba li mi što. 

Bio je fin i ljubazan što me dodatno zavaralo. Počeo mi je davati i novac govoreći kako će on to riješiti s Filipom. Nisam previše pitala i ponuđeni novac sam bez problema uzimala vjerujući kako će to Filip riješiti. Uskoro smo Ronald i ja počeli izlaziti na piće ili kavu. Sve češće smo se viđali a Filip o tome pojma nije imao. Nakon kave i pića zaredali su odlasci na ručkove ili večere. Ronald se pokazao kao vrlo obziran i galantan gospodin. U konačnici dogodilo se ono što je bilo neminovno. Završili smo u krevetu. Ronald mi je postao ljubavnik i jebali smo se barem tri-četiri puta u tjednu.A onda je vrag došao po svoje. Filip je do kraja bankrotirao. Ne samo da je bankrotirao već je bio u dugovima do jaja. Bila sam u Ronaldovom stanu, ili jednom od njegovih stanova jer imao ih je više.  Odjednom Ronald više nije bio fin i ljubazan. Pojebao me i to prilično žestoko i brutalno.  Inače u usta mi je redovno svršavao ali u pičku nikada. Valjda se bojao da ne zatrudnim. Tako je i ovaj put istresao obilje sperme po mojoj pički i mom trbuhu. Dodao mi je papirnate maramice da se obrišem. I dok sam maramicama brisala spermu s pičke on je zapalio cigaretu i jednostavno rekao:-Mala moja Filip je najebo.- Stala sam s brisanjem sperme i upitno ga pogledala praveći se da ne shvaćam o čemu priča iako sam slutila o čemu je zapravo riječ.  Objasnio mi je kako je moj muž zaglibio u dugove iz kojih se više ne može izvući. Pitala sam ga može li mu on ikako pomoći. Kratko je rekao:-Bojim se da ne mogu, ali pokušat ću.- 

Već idućeg dana dana došao je u naš stan i vrlo ozbiljna izraza na licu tražio od Filipa da vrati dug s pripadajućom kamatom. Osim što je Filip bio dužan njemu još više bio je dužan Ronaldovim znancima a neki od njih su bili vrlo nezgodni i neugodni tipovi, kako je to Ronald rekao. Nije bilo druge nego da Filip proda jedino što mu je preostalo, stan. I to ga je morao prodati jednom Ronaldovom poslovnom partneru znatno ispod realne cijene. Ostali smo bez novca, bez stana, bez kafića, automat kluba, auta... Bili smo ne na nuli, već debelo ispod nule. Filip je doslovce preklinjao Ronalda da mu nekako pomogne i ovaj je pristao ali... 

Bilo je to na dan kada smo se morali definitivno iseliti iz stana. Ronald je poslao kamion u koji su radnici utovarili sve naše stvari. Stvari su odvezli u jednu kuću u predgrađu. Znala sam za tu kuću. Nekoliko puta s ostalim curama bila sam tamo na zabavi. Kuća je bila na osamljenom mjestu ograđena visokom ogradom. U dvorištu se nalazio bazen i tu su se, uz taj bazen, organizirale lude zabave u ljetnim mjesecima. Pojma nisam imala kome pripada ta kuća. Ronald nam je velikodušno ponudio mogućnost stanovanja u suterenu te kuće. U gornji dio kuće, to nam je odmah rekao, nemamo pristup osim ako nas netko pozove. A doskora su mene često pozivali da dođem gore. Zbog čega, saznat ćete uskoro. 

Dakle tog dana kada su nam odvezli stvari Ronald nas je pozvao na ručak u jedan restoran. Objasnio nam je to kako ćemo moći živjeti u suterenu spomenute kuće ali i to košta. Zbog postojećih dugova Filip će za Ronalda odrađivati neke poslove. Što se mene tiče biti ću također zadužena i angažirana na vraćanju dugova i plaćanju stanarine. Filip, naivan kakav je bio, ništa nije slutio. Međutim ja sam bila uvjerena da smo najebali. Dobro sam znala na što je Ronald ciljao kada je rekao da ću i ja biti angažirana na vraćanju dugova i plaćanju stanarine. To se na kraju pokazalo točnim. 

Nakon ručka odvezli smo se do spomenute kuće. Najprije smo razgledali suteren gdje su se već nalazile naše stvari a potom nas je Ronald poveo u gornji dio kuće. Čim sam ugledala četvoricu muškaraca osjetila sam grč u trbuhu. Napokon je Filip nešto posumnjao jer tek tada se sjetio pitati kako ću i na koji način ja biti angažirana na vraćanju dugova. Ronald se cinički nasmijao prije nego je rekao:
-Pa naša slatka Sandra bavit će se onim poslom kojim se bavila i prije nego je tebe upoznala.-

 
Filip je upitno pogledao najprije mene a potom opet Ronalda.
-Naivčino glupa... Pa tvoja draga ženica je bila kurva. Ne znam kako si mogao biti toliko naivan i to ne shvatiti. Dakle bavit će se kurvanjem. Njoj to jako dobro ide a osim toga ne znam što bi drugo i mogla raditi. Zar ne Sandrice?- Ozbiljna izraza lica gledao je u mene.

Filip se zacrvenio u licu čemu je pridonnjela ljutnja koja ga je obuzela. Urlao je iz sveg glasa kako se njegova žena neće baviti kurvanjem a uz to je dodao kako nikada ne bi pomislio da on, Ronald, može biti takvo đubre.
-Mali biraj riječi. Nemoj da te tresnem preko zubiju jel jasno? A Sandra, kao ni ti, nema nikakvog izbora. Što kažeš Sandrice?-

 
Ronald se smijuljio gledajući prema meni. Bio je to neki drugi i drugačiji Ronald od onoga kakvog smo ja i Filip do tada poznavali. Šutjela sam a čitavo tijelo mi je drhtalo.
Naredio mi je da skinem haljinu i gaćice. Filip me uhvatio za ruku i povukao prema vratima. Nismo daleko stigli. Jedan od one četvorice u tren oka našao se ispred nas. Šakom je raspalio Filipa u pleksus. Da se nije držao za mene Filip bi zasigurno pao na pod. Izbuljenih očiju i široko otvorenih ustiju moj suprug nastojao je uhvatiti zraka kojeg mu je snažan udarac izbio iz pluća. Posjeli su ga u fotelju nakon čega mu je Ronald rekao kako će me oni sad jebati a on neka gleda.

Suznih očiju učinila sam ono što sam morala. Svukla sam haljinu i gaćice. Ronald me nimalo nježno polegao na stol. Dok sam ležala na stolu čvrsto me držao rukom za vrat. Mrkog pogleda i kroz stisnute zube zaprijetio mi je rekavši kako će mi se najebati majke ako ga ne budem slušala. Potom je pustio moj vrat a prstima me čvrsto stisnuo za bradu što je rezultiralo time da otvorim usta. Ronald se nagnuo nad moja otvorena usta i pljunuo ravno u njih. Odmaknuo se opalivši mi šamar. A onda je krenula redaljka. Jedan za drugim redali su se na meni. Držali su mi noge na ramenima i zabijali u mene svoje kurčeve puneći mi pičku spermom. To nije značio i kraj torturi.  Sa stola su me doslovno odnjeli na krevet gdje su nastavili s iživljavanjem.  U usta su mi gurali, od sperme i sekreta moje pičke, sluzave kurčeve.  Izjebali su me svi uključujući i Ronalda. Jebali su me u pičku, šupak i u usta. Cilj su postigli. Željeli su me poniziti i pretvoriti u poslušnu kuju. U tome su potpuno uspjeli.  Potom su Ronalda i mene uz smijeh i zlurade komentare ispratili u suteren.

Narednih dana Filip i ja osim što smo se rijetko viđali gotovo da nismo ni razgovarali. Filip bi ujutro sjedao u kombi ili u Golfa te bi odlazio. I on je bio ponižen i osjećao se jadno. Nije imao niti želje a ni snage pogledati me u oči. Vraćao bi se kasno navečer a ponekad ga nije bilo kući po dva ili tri dana. Što je točno radio i čime se bavio nisam znala ali nisam ni pitala. Ja sam odrađivala svoj dio posla. Odjevena u seksi rublje netko od Ronaldovih ljudi odvezao bi me kod mušterije a vrlo često i kod više njih. Jebali su me po dvojica, trojica a nekada čak i petorica njih. Novac koji bi mi dali ja sam proslijedila nekome od Ronaldovih ljudi. Nije bila rijetkost da muškarci dođu u kuću. Tada bi me iz suterena doveli gore i sljedila bi redaljka. Nije više bila rijetkost da me istovremeno jebu u pičku, guzicu i u usta. Većinom su to bili stariji muškarci koji su se na razne pervezne načine iživljavali nadamnom. Čak su i pišali po meni.

Pretvorili su me u pravu drolju i ja sam se pomirila s tim. U kuću je često navraćao jedan stariji muškarac pun raznih tetovaža. Zvao se Ilija. Znala sam da je dobar dio svog života proveo u zatvoru, čak je bio i na Golom Otoku. On je od mene tražio da mu se naguzim i redovito bi me jebao u šupak. Ronald mu je jednom zajedljivo dobacio da mu je ta navika ostala iz zatvora. Prvi put kada sam ga vidjela doslovno sam se upišala od straha. Imao je grubo neobrijano lice puno ožiljaka a ruke i tijelo bilo mu je prekriveno ružnim tetovažama. Strogim glasom naredio mi je da skinem haljinu i da se naguzim jer želi mi vidjeti guzu.

Na sebi sam imala hulahopke i jednostavno od straha koji me obuzeo upišala sam se. Njemu je to bilo silno smiješno i zabavno. Tog tipa sam se uvijek pomalo plašila a ipak mi je on nešto kasnije pomogao u životu. Jednog dana Ronald je došao do mene u suteren i kratko rekao:

-Jebiga Sandra... Filip je pao.-
U prvi tren nisam shvatila što mi to govori. Istina Filipa nije bilo već desetak dana i kad mi je Ronald rekao da je "pao" tek nakon minut ili dva postala sam svjesna toga kako to u stvari znači da je završio u zatvoru. Nažalost, Filip je za Ronalda i njegovo društvo odrađivao razne mutne i prljave poslove. Nisam nikad ništa pitala ali bila sam sigurna da je u igri bila i droga.

Policija je, kako sam kasnije saznala, tražila i mene ali me nisu uspjeli pronaći zbog toga što smo Filip i ja zadnju prijavu prebivališta imali u stanu koji više nije bio naš. Iako su odnosi između Filipa i mene skroz zahladnjeli iskreno mi je bilo žao mog još uvijek zakonitog supruga. No ja mu nikako nisam mogla pomoći. Vrijeme je prolazilo a ja sam i dalje odrađivala posao kurve. A onda sam jednog dana shvatila da sam zatrudnjela. Mogla sam reći Ronaldu ali pretpostavljala sam da bi od mene tražio da pobacim a ja to iz nekog razloga nisam željela učiniti. Šutjela sam o svojoj trudnoći a vrijeme je neumitno prolazilo. Inače moram reći da se i prije trudnoće Ronaldov odnos spram mene poboljšao. Ako nisam odrađivala posao kurve imala sam punu slobodu. Ronald mi je ostavljao dosta novca i mogla sam odlaziti u grad na kavu ili u kupovinu. O bijegu od Ronalda i njegovih pajdaša nisam razmišljala jer dobro sam znala da nemam kamo. Osim toga Ronald bi me zasigurno brzo pronašao.

Napokon više nisam mogla skrivati trbuh koji je rastao. Jako sam se plašila Ronaldove reakcije no on uopće nije burno reagirao kako sam ja to očekivala. Nasmijao se i slegnuo ramenima prije nego je rekao kako nema veze što sam trudna jer on poznaje dosta perveznjaka koji vole jebati trudnice. I bio je u pravu. Bez obzira što sam već bila u visokom stupnju trudnoće dolazile su mušterije, tj. muškarci, koji su se palili na trudnice i koji su uživali da me jebu. Rodila sam djevojčicu a tko joj je bio otac nisam znala. Jedino što sam znala da joj tata nije moj suprug Filip koji je još uvijek bio u zatvoru. Nakon poroda brinula sam se što će sada biti sa mnom i sa mojom kćerkom.

Narednih mjeseci Ronald me pustio na miru. Ostavio mi je vremena i prostora da se brinem za dijete a ni u novcu nisam oskudijevala. Nakon sedam mjeseci kćer sam počela voditi u privatne jaslice a ja sam se nastavila baviti poslom kojeg sam jedino znala raditi, kurvanjem. Trajalo je to još otprilike godinu i pol dana kada sam skupila hrabrosti i odlučila zamoliti Ronalda da me pusti, tj. da dozvoli kćeri i meni da odemo od njega. Nisam znala što ću i kamo ću ali vjerovala sam da ću se već nekako snaći. Naprosto više nije imalo smisla da mi kćer odrasta u onakvom okruženju. Na moje iznenađenje Ronald je bez problema pristao rekavši neka činim što želim jer njemu je svejedno. Dao mi je i nešto novca i ja sam spakirala svoje stvari neznajući kamo sad da krenem. Pomišljala sam da se za početak javim centru za socijalnu skrb. Oni će mi zasigurno naći privremeni smještaj.

A onda se u priču umješao onaj stari, istetovirani bivši zatvorenik Ilija koji me redovito jebao u guzu i kojeg sam se jako plašila. Upoznao me sa svojom nećakom Lidijom koja je sa zaručnikom vodila mali privatni biznis. Živjela je u malom jednosobnom stanu na periferiji grada. Taj stan je inače pripadao njenom ocu koji je živio u svojoj kući. Uselila sam se kod nje i ona je mene i moju kćer uistinu srdačno prihvatila. Čak mi je ponudila privremeni posao kod nje na što sam odmah pristala. Lidija je u stanu ionako rijetko boravila. Većinu vremena, ako nije radila, provodila je kod zaručnika. Uskoro su se vjenčali i prepustila mi je stan uz uistinu povoljnu i vrlo prihvatljivu stanarinu. Još uvijek živim u tom stanu. Odgovara mi živjeti daleko od centra grada. Kvart je lijep i ima mnogo zelenila. Moja kćer je zdravo i veselo dijete i to mi je najvažnije.

Sada radim u jednoj maloj privatnoj firmi. Plaća nije velika ali je redovita. Uz taj posao honorarno radim i neke druge sitne posliće kako bi pojačala kućni budžet. Naučila sam živjeti skromno i više ne tražim previše i nemoguće. No ako i kada mi zaškripi i kada mi je potreban dodatni novac nazovem neke od starih "mušterija" kojima vjerujem. Ipak još uvijek negdje duboko u meni čuči ona mala drolja i kurvica. No nema šanse da se više ikada intezivnije počnem baviti tim poslom. Ne mogu i ne smijem si to dopustiti zbog svoje kćeri.

Ronalda ne srećem niti znam što je s njim i čime se bavi. Ona mjesta gdje bi ga eventualno mogla sresti zaobilazim u širokom luku. Povremeno sretnem Iliju ali ništa ga o Ronaldu ne pitam a ni on nema potrebu o njemu razgovarati. Od njega sam doznala da je Filip u međuvremenu izašao iz zatvora. Izašao je i nestao iz grada ali iz države. Živi negdje van granica zemlje ali nitko ne zna gdje točno. Možda mi s ejednog dana i javi jer ipak smo mi još uvijek supružnici.

Eto to je bila moja životna epizoda koju sam imala poterebe i želje podijeliti s vama. Nisam baš vična pisanju i znam da u ovoj priči ima dosta grešaka ali mislim da je to ionako irelevantno. Vjerujem da ću jednog dana upoznati nekog normalnog muškarca koji će prihvatiti mene i moju kćer i s kojim ću izgraditi novi život. Bilo bi dobro da moja mala Sara odrasta uz nekoga tko će joj zamijeniti oca. Ako imate želju javiti mi se i iznjeti svoja razmišljanja biti će mi drago to pročitati. Možete mi dolje u komentarima ostaviti svoj mail pa ću vam se javiti kako bi razmijenili mišljenja a možda i brojeve mobitela pa se možemo i čuti te porazgovarati. Lijepi pozdrav!

Sandra