Ako onako iskreno, ljudski, pomalo naivno, priupitate ljude što ih to zapravo potiče na intimno druženje, dobit ćete pregršt odgovora. Vjerojatno čak i vrlo zanimljivih odgovora. Seks i intima je zapravo zadnjih stotinjak godina podosta zastupljena tema kako u medicini, tako u književnosti bila ona beletristička ili popularno znanstvena. Neke novine su izgradile i vlastito postojanje na toj temi. Niknule su čak čitave filmske industrije koje pretežito nazivamo pornografskim i koje dotičnu temu prikazuju od vrlo blagog pokazivanja intimnosti do čak i nakaradnog, opscesnog. Nebrojeno mnogo kopalja slomljeno je u borbi moralista protiv onih drugih. Da se ne ističe djelovanje vjerskih zajednica koje u bilo kojem podneblju izrazito negativno pristupaju temi, oštro osuđujući bilo kakvo slobodnije gledanje na ispoljavanje vlastite seksualnosti. Ono što je očito, seks je uvijek bio tema na koju je rijetko tko mogao ostati ravnodušan.
No ono što je još vidljivije dijelilo sudionike takvih tema, bilo je pitanje glavnog izvora našeg seksualnog ponašanja i želja koje su izvirale iz toga. Jedan veliki dio podupirao je teoriju kako zapravo iza svega stoji nagon. Drugi dio se opredijelio za strast kao sastavni dio našeg bivstva i pokretača niza naših postupaka, bilo dobrih ili loših. Treću grupu činili su oni koji su pomalo idealizirali muško-ženske odnose omatajući to plaštem ljubavi, čineći to faktorom koji nas je dijelio od drugih vrsta koje su nastanjivale planet i koji je posredno uticao na razvitak homo sapiensa kao razumne, inteligentne vrste. Niz drugih grupa, podgrupa i alternativnih udruga davao je svemu tome još pokoju vlastitu teoriju. No sve u svemu, žučljiva polemika traje sve do današnjih dana.
Kod odnosa koje smo ovdje okarakterizirali kao cuckold, hotwife ili bull, a koje smo igrom slučaja poprimili sa engleskog govornog područja, vjerojatno i stoga što na našem jeziku, na žalost, imaju više prizvuk šaljivog i pomalo posprdnog nego ozbiljnog, polemika oko izvora ili ti motivacije takvog ponašanja ne bi bila ništa manje emotivna ili manjeg intenziteta. Da li nekoga na takvo druženje potiče samo nagon, strast ili jednostavno želja, potreba za većim protokom adrenalina ili tek nezadovoljstvo u vlastitoj vezi, pitanje je koje bi izazvalo različite komentare. No svakako i konstataciju da svatko pronalazi neki svoj razlog, objašnjenje zašto je sklon barem probati ako ne već upustiti se u to u potpunosti. Očigledno i da neki tako nešto ne bi probali nikada. Što zbog vlastitih uvjerenja, što zbog vlastitih predrasuda, što zbog straha da bi na površinu mogla izbiti osobnost koju su zapravo potiskivali u sebi.
I sve bi to bilo jednostavno i lako za objasniti da ljudska seksualnost nije zapravo čitavo jedno šarenoliko klupko pleteno stotinama tisuća godina. Mješavina sjećanja duboko potisnutih u genima, podsvjesno memoriranih pravila koja su vrstu u više navrata spasili izumiranja, obrazaca ponašanja koja nas zapravo i dijele na posebnu vrstu sa vlastitim pravilima i izborima. Vrsta koja je razvila svijest o vlastitom postojanju i time se digla na pijedestal takoreći božanskog u odnosu na druge vrste. Što donosi veliku moć ali i ne manju odgovornost.
Porazno u cijeloj toj priči, što unatoč svega toga, još uvijek, podliježemo prvenstveno našim nagonima. Nagone potiskujemo, nagone odbacujemo ili ih ne priznajemo. Valjda se nadajući da će negiranjem istih nestati sami od sebe. Dosta smo skloni nagone bojati negativnim nijansama. Pridavati im negativna značenja. Premda to ne mora biti tako. Na počecima ljudskog postojanja, nagon za preživljavanjem, nagnao nas je da uspravimo svoja tijela. Nagon za hranom potaknuo nas je da žitarice upotpunimo mesom, što je, dokazano, dovelo do enormnog rasta mozga i umnih sposobnosti. Nagon za dominacijom nad drugim vrstama okupio nas je u zajednice čopora, potom plemena pa tijekom evolucije u čitave narode. I da, svakako. Nagon za samoodržanjem razvio je potrebu za razmnožavanjem, neuvjetovanu ciklusima i mjenama godišnjih doba. Nešto što nisu posjedovale druge vrste. Nešto što je podjednako revolucionarno kao i prvi oblik života na zemlji, nešto što je evoluciju prebacilo u sasvim drugu brzinu, nešto što je ljudsko biće postupno učinilo gospodarom svih ostalih vrsta.
Taj nagon, vječita tema i izvor niza sukoba kako međusobnih tako i vlastitih, zapravo je temelj naše strasti, pokretač naših postupaka i uzročnik naših nedoumica. Miran je i skoro neprimjetan kada nije izložen utjecajima. Pogotovo onaj seksualni. No dobro znate kakvi vam žmarci prolaze kroz kičmu kada se uzbudite. Kakve osjećaje u vama bude druge ruke ili poljupci. Kakvu želju u vama potiču slike para koji vodi ljubav. Koliko ste motivirani kada partner ili partnerica odgovara na vaše podražaje i istinski uživa u njima. I da ne govorimo koliki je nivo ugode u tim trenucima. Sve to najbolji je motivator za probati opet.
Očigledno da su iste osjećaje poznavali i naši preci. Živeći u prvobitnim zajednicama, gdje se vjerojatno intima nije tako skrivala kao u poznijim stoljećima, prilika za vizualno doživljavanje strasti da li parova ili pojedinaca bilo je očito dovoljno. Pripadnice ženskog spola koje su bile promiskuitetne bile su na glasu. Davale su potomstvo koje je bilo izloženo nebrojenim rizicima postojanja a broj je imao značajnu ulogu u širenju zajednice. Pripadnici muškog spola, pogotovo oni tjelesno jači i otporniji na vanjske utjecaje, jamčili su zdravo i jako potomstvo što je svakako imalo utjecaj na dominaciju u prirodnom okruženju čopora ili plemena. Djelomično je i to razlog očigledne predrasude da veći ud predstavlja i veće uživanje kod pripadnica ljepšeg spola te u odnosima o kojima govorimo na ovim stranicama, želja većeg dijela posjetitelja je da ženu zadovolji netko veći, jači, iskusniji i sa alatom većim od našeg. Nagon koji nas je poticao na takva druženja a izazivao toliko uživanja, svakako je ostavljao posljedice iza sebe. Nije bio ograničen vremenskim mjenama i nije podlijegao pravilima. Što je posredno jačalo volju i samosvijest pojedinca. Ali samo do određenih granica.
Složit ćete se, za samosvijesnom ženom, svjesnom svoga seksipila i iskustva kojeg ima, okrenut će se skoro svaki muškarac. Rekli bi, poželjna je za intimno druženje. Kakav dojam obično ostavljaju one za kojima se ne bi okrenuli mislim da ne moram naglašavati. Samosvjestan muškarac, zavodnik koji uvijek slijedi svoju želju i ne preza od načina kako bi došao do cilja, omekšat će koljena velikom broju žena. Bez obzira koliko takvo ponašanje one smatrale pogrešnim. Pa pod takvima padnu i one koje obično smjelo kažu da bi se prije „ubile“. Očigledno da utjecaj na to imaju i vremensko doba, pogotovo proljeće kada se sve oko nas budi pa je pomalo teško „kontrolirati“ hormone. Ženski dio populacije, bez obzira što muški pomalo neobavezno gleda na to, duboko je svjestan utjecaja na tijelo i raspoloženje plodnih i neplodnih dana. Dana prije i poslije ovulacije. Ako ne vjerujete, pitajte ih, mogli bi čuti vrlo zanimljive odgovore. U zadnje vrijeme znanost nam otkriva da čak i mjesečeve mjene, pa i sunčeva zračenja, posredno utječu na naša raspoloženja. A kako je seksualnost jedna od njih, vrlo je teško postići potpunu kontrolu nad samim sobom.
I to nas dovodi do vrlo zanimljivog zaključka. Svaki od odnosa, cuckold, hotwife ili bull, zapravo leži na jednostavnom uzorku satkanom od vlastitih nagona koji datiraju još iz početaka ljudskog postojanja. Gledanje vlastite partnerice u intimnom odnosu sa drugim, svakako izaziva trnce. Čak i kod onih koji se na to ne bi nikada odlučili. Pozitivne, ukoliko osjećaj vodi ka užitku koji potiče ili negativne ako se radi o egoističnom zadržavanju partnerice samo za sebe. Hotwife odnosa u kojem partnerica kroz osobni užitak zadovoljava svoju potrebu za dominacijom ili utjecajem na potencijalne mužjake. Ili bull odnosa gdje on pokazuje svoju muževnost dominirajući nad slabijim spolom, nudeći njoj zadovoljstvo kakvo joj ne može, recimo, pružiti životni partner. Nagon za održavanje vrste evoluirao je kroz vrijeme u izvor užitka što se pretopilo u strast, strast u emocije, a emocije u osobni izbor kako ćemo to ispoljavati.
Sve ostalo... pa
sve ostalo bi rekli da su različite nijanse samo jednog. Prirodnog nagona za
održavanjem vrste.
Nema komentara:
Objavi komentar