OSOBNA DILEMA
Tijekom čitanja pojedinih postova na ovim i sličnim stranicama, čitatelj bez obzira na osobne sklonosti, susreće se sa svojevrsnom osobnom i dilemom mnogih pojedinaca i parova.
Pitanjem, je li normalno uživati u intimnom odnosu u kojem je bračni ili seksulni partner pokazao želju za vođenjem ljubavi u troje, četvero ili pak samo pokazao interes za promjenom partnera. Razlozi za to obično su znatiželja, monotonija u vezi, nedostatak ranijeg intimnog iskustva a u nekim slučajevima i pokušaj da se veza i spasi (iako bih to stavio pod vrlo upitan razlog i jedan koji vezu može dovesti u još kritičnije stanje).
Naravno, u društvu u kojem se bilo kakvo otvorenije ispoljavanje erotike olako napada, podliježe sankcijama i osudama javnosti, društvu kojem je i samo pokazivanje stražnjice (koliko god dotična lijepa bila) prelazak u pornografiju, društvu u kojem se zna gdje je ženi „mjesto“, naravno da je ispoljavanje takvih sklonosti ravno svojevrsnom društvenom samoubojstvu. Netko bi zaključio da je muškom dijelu lakše, no kao muškarac odrastao na ovim prostorima, pohvalite se recimo da vas uzbuđuje gledati kako vam netko „obrađuje“ ženu i da bi voljeli to probati.
Stoga bi se moglo reći da je normalno da svatko od nas kad tad dolazi do trenutka kada se pita gdje završava erotika a počinje devijacija. Zbog jasnijeg objašnjenja možda bi bilo dobro pojasniti da riječ devijacija potiče od latinske riječi deviatio, deviare što zapravo znači skrenuti sa puta(de+via = put). U ovom slučaju, u društvu koje načelno osuđuje mjenjanje seksualnih partnera a promovira monogamiju kako muškaraca tako i žena, zasigurno da ste skrenuli sa puta. Barem onoga kojega vam društvo u kojem živite propisuje kao jedino poželjno.
Nemojte misliti da je u ostatku svijeta drugačije. Nema neke velike razlike između krščanskih zemalja ili onih u islamu. Ili zemljama koje znamo kao budističke, hinduističke ili šantoističke. Možda bi pomislili da u zemljama koje su bliže ateizmu slobode ima više. Ali prevarili biste se. Moderna civilizacija u kojoj živimo, a koja je stvarana kroz stoljeća krvavih ratova, ostavile su dubok pečat na ljudskom poimanju stvarnosti u kojoj žive i stvorile predrasude kojima podliježemo i sami. Premda volimo reći koliko su nekadašnje civilizacije bile zaostale i barbarske, a isticati koliko je današnja superiornija u odnosu na prethodne, moderna arheologija i antropologija zadnjih godina otkrivaju kako i nije to baš bilo tako kako nam pričaju. Odnosno kako su nas učili.
Martrijarhalno društvo, društvo u kojem se žena daleko više poštivala i zauzimala posebno mjesto u društvenoj zajednici, osobitu je pozornost posvećivala upravo plodnosti i erotici. Nebrojeno mnogo artefakata pronađenih iz tih vremena obojano je erotikom i ljepotom žene, njena tijela i darom rađanja novog života. Bigamija nije bilo pravilo ali niti izuzetak. Monogamija je bila osobna stvar izbora i do jedne određene granice prihvatljivosti, osuđivana su bila samo djela koja su na bilo koji način mogla povrijediti ili bi povrijedila druga ljudska bića. Naslijeđe u obliku različitih prikaza seksualnog čina, a u kojima je bilo i prikaza odnosa žene i dva muškarca i obrnuto, danas nije dio muzejskih eksponata zbog svojevrsne opscesnosti koje bi mnogi nazvali pornografijom. To je i razlog zbog kojeg mnogi od nas smatraju grčku ili rimsku civilizaciju razvratnom. U zadnje vrijeme dokazano je da nisu ništa razvratom bili gori ili bolji od nas.
No s dolaskom nekih drugih vjerskih pokreta i rađanjem nekih drugih naroda, pojavom samo jednog Boga koji je, gle čuda, postupno poprimio muški lik, žena je postala potčinjena, slabijim spolom, nastala od Adamovog rebra, poklonjena samo jednom muškarcu i samo sa jednim ciljem: da mu rađa potomstvo. Stoljećima se, uz svestranu pomoć novih vjerskih vođa, stvarala jedna nova moralnost a svako ponašanje van propisanih normi nazivalo devijantnim. Biti javno osuđen, izbačen iz društva ili u najgorem slučaju, spaljen na lomači ili samo kamenovan, postala je svakodnevnicom koja se nakon generacija i generacija ustalila i postala novom moralnom vertikalom. Sve van toga.... bilo je za osudu.
Dolaskom novog doba, tehnološkim razvitkom i bumom računalne tehnologije, koja je povezala svijet više nego što bi to učinio bilo koji politički vođa, a koja je svijet pretvorila u jedno veliko selo omogučujući rađanje novih svjetonazora i dosega svijesti o slobodi pojedinca i slobodi naroda, pojam erotike je poprimio novo ruho. Pornografija je postala dijelom naše svakodnevnice, a izloženost tijelima lijepih žena i oblikovanih macho muškaraca u donjem rublju normalom. Apsurdno je tek da su se pogledi na tjelesnost muškarca i žene promijenili sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća a jedva pedesetak godina kasnije, u mnogim sredinama propitivanje vlastite seksualnosti podliježe tabuima koji istu stavljaju u red nepoželjnog društvenog ponašanja. Pornografija i erotika sve više poprimaju obilježja istoznačnosti, a opredijeljivanje za hetero odnose ili homoseksualne veze stavljanje u dva oštro suprotstavljena tabora.
Kao što je teško nekome tko nikada nije vidio niti probao ananas objasniti što ananas je i kakav mu je okus, tako je teško objasniti i želju pojedinca, bračnog para ili para u vezi da proba nešto sasvim drugo, jedan drugačiji intimni odnos, jedno drugačije intimno iskustvo. Dalo bi se polemizirati o tome da li takvo doživljeno iskustvo staviti u erotsko, devijantno ili pornografsko, odnosno nemoralno. Ali u jednoj vezi, koja prije svega počiva na zajedničkoj ljubavi, međusobnom razumijevanju i podršci, uživanju u zajedničkom otkrivanju vlastite seksualnosti i želji da se partneru ili partnerici pruži još veći užitak, upitno je davati predznak devijacije u negativnom tonu. Prvenstveno jer će baš oni koji su priželjkivali takvo iskustvo i oživotvorili ga zajednički, svakako reći da je doživljeno iskustvo bilo na prvom mjestu erotično. I većinom, da bi ga ponovili opet. Jedino devijantno u svemu tome je to što iskače iz ustaljenih normi ponašanja.
Slažem se da ima primjera koji i ne završe pozitivno. Ima slučajeva koji nakon doživljenog iskustva, pa i pozitivnog, ne nastave sa istim. Neki imaju dovoljno hrabrosti da svoje iskustvo podijele sa drugima. Ima i pretjerivanja, pogotovo sa muške strane. Ženska je daleko suzdržajnija i sklona to čuvati u tajnosti. Ali u globalu, cijela priča nije za svačije uši pa je problem ustaliti pa i pokrenuti klub istomišljenika i ljubitelja takvog pogleda na intimnost. Što ne znači da jednog dana do toga neće doći. Ne vjerujem da bi se mogao organizirati cuckold, hotwife ili bullpride, ali shvaćanje da je i takav pogled na intimu stvar pojedinca, pravo bračnog para ili para u vezi ukoliko dogovorno ulaze u to, svjesni možebitnih posljedica, zahtijevat će još vremena.
Pa tako kada ulazimo u dilemu je li tu u pitanju erotika ili devijacija, moramo biti svjesni da je to zapravo naša osobna dilema. Ili dilema para koji je kroz razgovor, zajednička intimna šaputanja došao do ideje da doživi jedno takvo iskustvo. Naša previranja izviru iz našeg odgoja, moralnih dvojbi nametnutih društvenim normama, predrasudama kojima smo okruženi. Samo naše shvaćanje erotike i granica dopuštenog dovest će nas do zaključka, ili da bi vrijedilo tako nešto probati, ili da je takvo ponašanje ili želja devijantna i prema tome suprotna osobnim moralnim stavovima. A onda... pa nemojte u to ulaziti. No niti osuđivati druge.
Jedino mjerilo koje vas mora
voditi, bili pojedinac ili par, je to da li vas to izgrađuje kao osobu, da li
vam čini zadovoljstvo , smatrate li to pozitivnim iskustvom i vrijednim toga da
to podijelite sa osobom koju volite. Imate li pozitivne odgovore na to,
cuckold, hotwife ili bull – odnos svakako je nešto što možete smatrati
erotičnim a najmanje devijantnim.
Nema komentara:
Objavi komentar