"Sve ti mogu dati ali usne ne
!"
Cupkam nogom od nervoze, dlanovi se
znoje. Prokleti sastanak kada ce vise zavrsiti i onako nista ne slusam. U glavi
mi je samo on. Kakav je, hoce li se javiti, doci, moj vitez sa cheta. Kada sam
mu poslala poruku da dolazim u njegov grad sluzbeno i da bi ga voljela vidjeti
samo je kratko odgovorio :
"Mozda, javi se..."
Javila sam se, nista nije odgovorio...
Zurnim korakom, uz zvonko udaranje
stikli na hotelskom holu, prilazim recepcionaru :
"Ima li poruka za mene ?"
"Ne gospodjo, nema.", odgovori
skrivajuci pogled od mene.
O boze, nece doci, nece... Skruseno se
penjem uz stepenice, nisam mogla cekati lift. Cemu sam se nadala, siparice
jedna. Pa koliko puta je rekao, tamo na chetu, da voli svoju zenu, da sam mu ja
samo zanimljiva. Cudna titula "gospodja zanimljiva"...
Ulazeci u sobu, bacam torbicu na
krevet....i...ruza, crvena ruza na krevetu i poruka na plavom papiru :
"Ostavi nocas vrata
odskrinuta....nemoj da moram kucati"
Samo to ali meni dovoljno, kao da je
roman ili najljepsu pjesmu napisao.
Tusiranje, spremanje za mog virtualnog
viteza, ovaj put stvarno. Sva crvena od uzbudjenja oblacim svileni, cipkasti
ves zelene boje, zelena mu je najdraza, mnogo puta je to rekao. Lezim, ovako
polunaga, iscekujem. Deset...jedanaest...dvanaest...nema ga. San me obuzima ali
ne zelim zaspati, zelim njega...
Sobu najednom obasja svijetlost sa
hodnika i silueta se pojavi u uskom hodniku hotelske sobe.
Ustadoh netremice gledajuci u njega.
Pridje mi i usne nasloni na moje uho. Poljubi me svojim vrelim dahom, sva sam
se najezila a iz mene potece bujica.
Uze me u narucje odnese na krevet,
potrga svoju najdrazu boju. Imao me je svu, ispunio je sve moje praznine,
rasturio je sve moje tjeskobe, ukrotio moje zvjeri. Snazno me uzimao i lomio ka
prut. Unistio me i spasio istovremeno.
Onda je posao...u svoj zivot. Krenuh da
ga poljubim, on ustuknu :
"Sve mozes uzeti, svo tjelo je
tvoje...samo usne ne. One su njene...nju volim !"
I ode...
Zbogom viteze moj virtualni...vidimo se
na chetu.
Suza kanu na zguzvani jastuk...kako
zavidim toj zeni.
Nema komentara:
Objavi komentar