Gledala je kroz prozor
kako sjaj punog mjeseca pada po mokrom, zaostalom i požutjelom lišću
stabla u dvorištu. Mjesecu je pomagala i tupa svjetlost ulične
svijetiljke sa raskršća. I njen pogled je bio tup i bolno mračan. Bio
je to za nju jedan od "onih" dana, "onih" noći kada jesenja
kiša donosi uspomene, kad se u svaku poru tijela i duše uvuku sjeta i čežnja,
kada se uvuće "on" i tuga za njim. Prošla je godina, duga godina, od
kada ga nema. Kada je prestao da se javlja, odjednom, iznenada. Prisjećala se
kako je tada mislila da je nešto krivo učinila, rekla. Da je dao bog da je bilo
tako...
Mali zrak mjesećeve svijetlosti
otkri rosu po obodu njenih očnih kapaka. Kroz mrak spavaće sobe, kao
"upakovan" krik, probi se njen duboki uzdah. Njen muž se namještao,
okretao, dok je brisala tu rosu, kradom u mraku. Željela je zaspati, sklapala
oči, trudila se da se ne sjeća te večeri kad je na vjestima čula za strašnu
nesreću, kad je prepoznala automobil a spiker izgovorio inicijale poginule
osobe, njegove inicijale. Kako je zadrhtala, ispustila telefon iz ruke, pa ga
zgrabila i žurnim korakom otrčala u kupatilo. Plakala je, kradom, jecala dok je
bol trgao njenu utrobu. Još je morala to da čini kradom, da niko ne primjeti da
je izgubila "njega", njenu tajnu. Danima je bježala od svih, krila se
suznih očiju po ćoškovima pravdajući to nekom glupom alergijom.
Grčevito je stezala prekrivač, polako
sklapala oči.
"Moram zaspati, moram !"
Govorila je u sebi...
Trgnula je škripa vrata na sobi.
Odzvanjala je u mraku, jezivo, prvo jako pa sve slabije :
"Skrrrrr..rrr...rr..r!"
Okrenula se i pogled joj se zaledio,
tijelo zadrhtalo a zatim ukočilo. Na vratima je stajala silueta muškarca.
Protrljala je oči, pogledala bolje. Stajao je "on"...
U bijeloj košulji, onakav kakvog ga je
zapamtila. Trgla se, pogledala, muž nije bio pored nje na krevetu. Panika i
strah stvoriše jezu u tijelu. Ustala je polako, tresla od straha ali i od
uzbuđenja. On je samo stajao...
"Došao sam dušo. Morao sam..."
"Nnn..nije moguće..kako...ti
???"
Prišla je. Bio je stvarno on.
Pogledala ga je u oči ali tamo nije bilo ničega. Dvije mračne i duboke jame i
beskrajan mrak u njima. Dvije sablasne crne rupe "gledale" su u nju,
ako se može reći da taj mrak i to crnilo može da gleda. Ustuknula je...
"Ja sanjam...nije
moguće..."
"Ja sam, nemoj da se plašiš.
Dođi...Znaš dušo, nama preljubnicima oduzmu oči. To je kazna zbog želje za
tuđim. Ali ti nisi nikada bila tuđa, ti si uvijek bila moja i ja tvoj. Ne plaši
se, moram da te dodirnem..."
Pruži joj ruku a ona stavi svoju u
njegovu. Bila je ledena, hladna kao zmija. Ali osjetila je njegov dodir, bio je
to on. Koliko puta je poželja taj dodir u ovih godinu dana, koliko je željela
samo sekund dodira, sekund pogleda, sekund njega...
"Oh, dušo..."
Tad je uze onim svojim čvrstim rukama,
kao nekada, privuče sebi i nasloni hladne usne na njene vrele. Hladnoća
njegovog tijela ulazila je kroz svaku njenu poru na koži. Osjećala je jezu,
uzbuđenje i strah, sve zajedno. Zbunjena ali uzbuđena njegovim zagrljajem,
njegovim poljupcem. Grlila ga je jako, dlanovima je stiskala njegova leđa i
osjećala đavolju snagu u njemu, u njegovim hladnim mišićima. Uzbudila se,
duboko disala a on je uzeo u naručje držeći je za zadnjicu i bacio na krevet.
Izgubljena u tom čudnom kovitlacu emocija u sebi koji je pojačao strast, strgala je bijelu košulju sa njega i bacila na pod. Dugmad su letjela na sve strane i kao biseri zveckali od pod. On je ljubio a ona je okretala glavu od njegovih crnih i mračnih očiju ali željela je te poljupce, željela je njega. Uprkos njegovoj hladnoći ona je gorjela, gorjela pod njim dok je kidao njenu spavaćicu kao zvijer, dok su grudi ispadale iz nje a bradavice se krutile na njegovim "mramornim" grudima.
Legao je na nju i osjetila je da
prodire, osjetila je kako hladi njenu vrelinu svojim ledenim udom koji kao
ledena santa razbija njenu unutrašnjost. Osjeća ga svuda u sebi, osjeća njegovu
nadljudsku snagu dok brzo prodire u nju. Činio je to sa lakoćom a opet tako
žestoko i snažno, kao zvijer ostavljena vjekovima da gladuje za ženom.
Grebe ga noktima po leđima, vrišti i
znoji se ispod te hladne gromade, gromade koju je voljela i voli. A on je bio
neumoljiv u namjeri da joj pruži zadovoljstvo kao nikada do tada. Presijavale su
se na mjesečni njegove hladne i bijele mišice dok su se grčile kad bi prodirao
u nju. Nije bilo znoja, nije bilo umora na njemu, samo sablasna požuda kojom se
vodio da je zadovolji.
Okretala je glavu po zgužvanom jastuku.
U trenu je pogledala na veliko ogledalo na zidu. Vidjela je samo sebe kako se
raskrečena trza na krevetu. Vidjela je u svoje međunožje razvučeno i otvoreno
kako samo tama ulazi u nju. Strah je uzburkao njeno tijelo, njeno
srce.
"Pobogu, ja ludim !"
Vikala je dok joj se pogled ne susretnu
sa njegovim mračnim oknima umjesto očiju. Taj mrak je zakova a on snažno
prodrije u nju i učini prasak od njenog orgazma dok se gubila u tom mraku.
Osjetila je da tone u taj beskraj, kao da hoće da je odvede, da je uzme za
nevjestu, đavolju nevjestu.
Branila se, željela natrag.
"Neeeee, pusti meeee !"
U transu od orgazma, uz svu ljubav koju
je osjećala prema njemu, vrisnula je koliko je grlo nosi :
"Aaaaagggrrrrrrrrrrhhhhhhhhhhhhhhhh
!!!"
Osjeti kako je neko jako prodrma a
onda začu povik :
"Hej, sanjaš !"
Progledala je...
Umjesto punog mjeseca, stidljivo
jesenje sunce je već bilo izašlo. Sva u znoju, drhtava i prestrašena, okrenula
se i pogledala zbunjeno lice svog muža kako gleda u nju :
"Sanjala si. Nešto ružno
očigledno."
Trljala je oči, nije mogla da
vjeruje da je bilo tako stvarno, tako istinski. Osjećala je još uvijek tragove
i jezu od orgazma. Da li je moguće da je doživjela orgazam od sna, običnog
sna.I ne baš običnog...
"Idem da stavim vodu za kafu
a ti se sredi."
Dok je tupim i praznim pogledom
ispraćala muža spustila je ruku među noge. Bila je mokra. Doživjela je orgazam.
Strašno i jezivo...
Sjela je na krevet, stavila
dlanove na lice i duboko uzdahnula. Preplavile su je emocije, emocije pune
kontrasta. Od straha do uzbuđenja, od ljubavi do bola. I još taj postorgazmični
drhtaj tijela, sve je bilo previše, pucala je.
"Smiri se. Bio je to samo
san. ", pomisli, usta iz kreveta.
Tek tad shvati da je gola, bez
spavačice.
Nema komentara:
Objavi komentar