1280 Nagovorena III

 

- Pa pozvao nas je da navratimo. Tu je sa nekim svojim prijateljem koji km dalje od nas. – rekao joj je dok se tuširala ispirući sol sa svoje blago preplanule kože. Iskreno, nije ga nikako htjela vidjeti. Još od onog dana kada ih je gledao dok su vodili ljubav a od čega su prošla dva dobra mjeseca, nastojala ga je izbjeći.

Premda možda Mario to nije primjećivao ili nije htio, osjećala je da ju gleda na drugačiji način. Način koji ju je pomalo iritirao i izazivao trnce koji su u njoj budili mješavinu ljutnje, stida i grižnje savjesti.
- Je l' baš moramo? Ako ti se ide, što ne odeš sam? – istuširala je kosu gledajući kako bijela pjena nestaje u odvodu tvoreći mali, pjenušavi trag. Male oštre kapi godile su joj dok su udarale od kožu masirajući joj tijelo. Hm, radije bi bila da se njih dvoje izvale večeras na ležaju i prepuste jedan drugome. Bili su tu već desetak dana no osim sporadičnih poljubaca i senzualnih dodira nisu razmijenili ništa više. Što zbog dana u kojima je bila, što zbog klinaca koji su do jučer bili sa njima. A sad kada su ih se riješili poslavši ih baki u Zadar, ovaj bi obilazio tamo neke jebivjetre po obali.
- Sam? Daj nemoj me.... rekao sam tako i tako da ćemo doći skupa. – čula ga je kako ponavlja dok je isključivala ručicu tuša. Puhnula je par kapi vode sa svojih usana i otškrinula vrata.
- Ne! Na kraju krajeva valjda se i mene pita? – brijao se gledajući je u odrazu ogledala. Kosa mu je na suncu dobila pokoji svjetliji pramen pa je djelovao mlađe. Izgledao je primamljivo obučen tek u kupaće gaćice premda se već mogao primjetiti koji kg više koji je pokupio u zadnjih godinu, dvije.
- Ne! – nasmijao se i šeretski joj namignuo. Bacila je ručnik na njega. Možda ga je radije trebala pogoditi nečim čvršćim. Premda je bilo pitanje da li bi unatoč čvorugi koju bi dobio odustao od namjere da je povede. Pitala se od kud mu samo ideja da joj za večernji izlazak ponudi druženje sa trojicom mudonja. I stvarno, stvarno ju je to ljutilo. Pogotovo jer joj nije znao odgovoriti čak ni da li će biti jedina žena među njima. Tako da tijekom vožnje u autu nije prozborila takoreći niti riječ. Očito primječivajući njenu šutnju nije puno zapitkivao. Znao je da mu je bolje tako.

Vozali su se duž morske obale, krivudavo lutajući između borovima i čempresima pokrivenih litica koji su zrak punili teškim i okrepljujućim mirisom. Zrake sunca koje su polako tonule u crveno cijelom krajoliku su davali prigušenu, vatrenu boju koja je u njoj izazivala sanjarenje i skoro sa željenjem je više čeznula za nekom osamljenom plažom, noćnim kupanjem bez ijedne krpice na sebi i maženjem na toplom, sitnom šljunku plaže. Vjetar koji je ulazio kroz djelomično spuštene prozore mrsio joj je kosu i raspaljivao maštu te se zatekla kako slike u njezinoj glavi postaju sve strasnije, od čega je osjetila kako joj bradavice postaju sve krupnije a slatki trnci prolaze kroz kičmu završavajući dolje, među bedrima pa ih je instinktivno stisnula osječajući kako je zapljuskuje blaga mokrina. Ugrizla se za usne i odlučila hrabro istrpjeti ovo večer. Da ne pokvari i ono malo dobre volje koje je pokazala Mariu.

Kuća do koje su se dovezli nakon nekih pola sata, što je bilo daleko od Marijevih „koji kilometar“, bila je smještena stotinjak metara od mora. Napola skrivena pod visokim krošnjama borova dajući joj ugodno sjenilo preko dana. Već na prvi pogled se vidjelo da je vlasnik kuće imao i ukusa i novca, dajući kući vizualni mediteranski stil građenja sa velikim širokim terasama i velikim prozorima. Uredno napravljen prilaz kući, dvije garaže, popločane staze biranim kamenom i travnate površine brižljivo prskane vodom davale su kući dojam luksuznog mjesta za odmor. Dok je Mario usporavao auto, stigla je primjetiti kroz napola spušten prozor tri prilike koje su stajale pred kućom. Jedna je bila ženska. Tomislava je relativno lako prepoznala jer je dominirao svojom visinom, obučen u šarenu, raskopčanu košulju i bermuda hlače sa pivom u rukama. Sačekavši da se parkiraju pred jednom od garaža, prišao je prvi i prvo pozdravio nju. Pružila mu je ruku osječajući kako joj sitni leptirići igraju u dnu trbuha. Ne obračajući pozornost na hladnoću njene ruke toplo ju je stisnuo gledajući je u oči. Onim pogledom kako ju je pogledao i onda.

- Došla si? – upitao ju je no kako je brzo skrenula pogled ne odgovorivši mu i usiljeno pružila ruku prema drugoj ženi koja joj je graciozno hodajući prišla sa smiješkom na usnama, obratio se Mariu. – Znači doveo si je? Ili dovukao, ha ha.
- Skoro. – čula je kako govori iza njenih leđa.
- Ovo je Krunoslav, inače moj dobri prijatelj i suvlasnik one firme o kojoj sam ti pričao. Faca, ha ha. A ovo mu je supruga. – nastavio je Tomislav predstavljajući im domaćine. – Mario je moj školski a ovo je njegova ljepša polovica.
Žena je bila lijepe vanjštine, crnka u četrdesetim godinama. Možda čak i generacija. Dobro se držala za svoje godine, izgledajuči dosta privlačno u haljini sa cvjetnim aranžmanima koji su djelovali pomalo neozbiljno za odraslu žensku osobu u tim godinama. Odmjeravajući joj vitku figuru, Elena joj se toplo nasmiješila odahnuvši pri pomisli da neće biti jedina žena večeras. Nije baš namjeravala često se susretati sa Tomislavovim pogledima. A pogotovo zateći se sama s njim. Nikako ne bi htjela da Mario primjeti njenu nelagodu ili je upita za razloge zbog čega pomalo netrpeljivo nastupa prema njegovom školskom.
- Mario, kompliment na tako lijepoj dami koju si nam doveo. – šeretski se nasmijao Krunoslav teatralno se naklonivši pred Elenom i poljubivši joj ruku koju je meko uzeo u svoju i uglađenim pokretom izveo rukoljub. Zacrvenila se ne očekivajući baš takav pozdrav. Tako da je sa olakšanjem prihvatila njihov poziv da uđu u kuću dok je napolju već uveliko pao sumrak, pokrivajući nebo sve vidljivijim sjajem zvijezda.

Uz čaše crnog vina kojeg su otvorili nakon što su se udobno smjestili, nastavili su razgovor. Osječala se dosta ukočeno pokušavajući povezati niti razgovora koji se vodio. Vrlo vješto je izbjegavala Tomislavove poglede tako da to Mario nije niti primjetio. Koliko je razumjela nit razgovora koji se vodio, Tomislav se sa Krunoslavom i njegovom suprugom dosta dobro poznavao. Imali su firmu koja se bavila izvozom proizvoda kojeg su sami proizvodili a Tomislav je tu djelomično uskakao kao komercijalist i povremeni honorarni suradnik. Iz nekog prijašnjeg vremena poznavao ih je i Mario ali vjerojatno nije smatrao važnim da joj to kaže. Tako da se malo razgovaralo o poslu, malo o danima provedenim na godišnjem, malo o budućim planovima a nešto malo i o mogućnosti da možda svi zajedno izađu koje večer zajedno. Iako se Elena pitala kako se među njih uklapa Tomislav koji je jedini bio sam. Pa vjerojatno je imao opet neku od onih svojih prijateljica koje je uvijek pronalazio. Čudila se da i večeras nije neka tu. Sigurno je bila premlada za generaciju u četvrtom desetljeću života. Bila je pomalo zlobna ali si nije mogla pomoći.

Zvono na vratima ih je na tren prekinulo u razgovoru koji je postajao sve opušteniji kao i atmosfera u dnevnom boravku uređenom vrlo moderno i uz nenametljivo osvjetljenje koje su davale bočne svjetiljke boje narandže.
- Opa, stigla klopa. Catering je zakon. – rekao je Krunoslav ustajući. Trenutak poslije sjedili su u kuhinji za stolom degustirajući morske delicije uz mješavinu klasičnih jela što je definitivno budilo apetit i atmosferu činilo još ugodnijom. Karolina je bila ugodan sugovornik pa joj je nenametljivo popunjavala dijelove čisto muških razgovora razmjenom doživljaja proteklih dana. Očito da je uživala u slobodnim danima koje je uzela sa suprugom. Ono što je krajičkom oka primjetila bilo je tek povremeno, skoro neprimjetno odmjeravanje njenih oblina. No trudila se tome ne pridavati pažnju. Tako da kada je muški dio pozvao njih dvije ponovno u dnevni boravak, osjećala se opušteno i pomalo lepršavo čemu je svakako doprinosilo i vino.

Kasnije se maglovito sjećala sati u kojima su, čini se Karolina i Krunoslav, predložili da malo prošetaju oko kuće. Odista joj je trebalo malo svježeg zraka pa se složila. Laknulo joj je kada je vidjela da Tomislav hoda uz supružnike tek povremeno bacajući pogled prema njoj i Mariu iza njih. Mario je izgleda potegnuo i više nego što je trebao pa se pomalo zanosio u hodu. No držeći ga za ruku i osječajući njegovu toplinu u svojoj ruci, pomalo je romantičarila i dobijala želju da se sada iskradu negdje sami i iskoriste trenutak. Puteljak kojim su hodali vodio je do obale koju su jedva čujno zapljuskivali valovi. More, obasjano zvijezdama, presijavalo se kao posuto zlatnom prašinom. Ono troje se tamo već podosta udaljilo, no nije marila za to.

Uživala je u toj šetnji duboko udišući miris mora koje je sanjivo udaralo od kamenje uz obalu. Stisnula je čvrsto muževu ruku hodajući pješčanim puteljkom u nepoznatom pravcu. Nije joj se žurilo a nije ni Mariu. Ponovno okružena mirom i tišinom osjećala je navalu adrenalina kroz vene i hormone uzburkane vinom. Možda su se i njih dvoje trebali osamiti i pustiti ono troje neka odu što dalje. Privila se uz Maria hodajući sve sporije, zamičući iza stabala sve dalje od kuće koja je ostala osvjetljena iza njihovih leđa. Šapnula mu je onako polupijanom volim te, jedva susprežući želju da ga ne povuče bočno van puta kojim su hodali. Zastali su tek da bi se pomokrio. S čim je svu romantiku večeri otjerao k vragu. Gledajući ga kako pokušava naći neko stablo iza kojeg bi stao, kao da to obavlja u sred bijela dana, nastavila je hodati, ostavljajući mu da ju sam nađe u tami koja se spustila oko njih. Zvijezde su bile dovoljno sjajne da nazre put koji je vodio dolje, prema obali. Pomalo izgubljena u vlastitim mislima i pokušavajući vidjeti gdje je nestalo ono troje, spustila se skoro do kamenite plaže kada je naslutila siluete osoba ispred sebe. Nije htjela prići bliže pa se zaustavila tek nekoliko metara prije. Zaklanjujući se iza stabla nekog crnogoričnog drveta koje se zadnje našlo na putu do plaže, ako se tih nekoliko metara pjeska prošaranog kamenjem moglo nazvati kakvom plažom.

Maria još nije bilo pa je mirovala tu. I gledala ispred sebe. Trebalo joj je koji trenutak da shvati da Krunoslav sjedi na jednom od većih kamenova. Prepoznala mu je lice dok je pripaljivao cigaretu. Tomislav i Karolina stajali su koji metar dalje. Jako blizu jedan drugoga. Bilo joj je to dosta čudno. No skamenila se kada je vidjela kako joj Tomislav prilazi i nježno, tako intimno prislanja lice uz njezino. Trebala je sekunda, dvije da shvati da je on zapravo ljubi. Pred mužem koji ih je mirno promatrao. Pomaknula je nogu kako bi se odmaknula od onoga što je gledala ali kao nekom čarolijom ostala je tu. Očito da je Karolina uživala u poljupcima koji su postajali sve strasniji. Tomislavove ruke su znalački putovale uz njezine bokove i za čas su zaronile ispod haljine dižući tkaninu u zrak, otkrivajući vitke Karolinine noge. Krv joj je navrla u glavu gonjena uzburkanim hormonima, gledajući kako mu poslušno dozvoljava da joj raširi bedra i prstima zađe između nogu. Zastenjala je dok ju je naginjao i uzimao dolje prstima ruku, spuštajući svoje poljupce sve niže, niz vrat, sklanjajući licem njenu crnu kosu. Elena još uvijek nije mogla vjerovati prizoru kojeg je gledala. Krunoslav je konačno odbacio opušak cigarete promatrajući svoju ženu sa Tomislavom. I napravio nešto što je najmanje očekivala. Krenuo je rukama prema vlastitom međunožju i uz jedva čujan zvuk pomaknuo patent otvarača prema dolje. Čas kasnije van je izvadio spolovilo ukrućeno poput mača, dostojne veličine i obujma. Elena se panično okrenula od scene koja se dešavala pred njom pitajući se i sama što ako je vide. Kao i onda, u njoj se lomila ona Elena koja je poput kakve sramežljive djevojčice zazirala od takvih scena i one druge, koju još uvijek nije htjela prihvatiti a koju je mamilo vidjeti nastavak ubudljive scene koja se odigravala tu pred njom u tami noći.

Srce joj je u grudima udaralo poput ratnih bubnjeva tolikom silinom da se bojala da će ju čuti i ovi ispred nje. Stavila je ruku na svoja prsa koja su se dizala i spuštala, osluškujući zvukove iza svojih leđa. Čula je kako šljunak škripi pod njihovim nogama, kako Karolina povremeno duboko hvata zrak i Tomislavove prigušene riječi upućene tuđoj ženi koju je ljubio. Nije ga razumjela premda su bili relativno blizu ali još uvijek joj je u sjećanje dolazila slika trenutka kada ju je pohotno gledao dok ju je Mario uzimao. Pitajući se da li joj se činilo ono što je mislila da je rekao ili je to čula negdje duboko iz sebe. Iz onog dijela kojeg se pomalo pribojavala i priželjkivala istovremeno izvući van, na površinu. Pokušavajući se pribrati a ne odolijevajući svojoj voajerskoj strani koja je htjela vidjeti što se tamo događa uz more, koje je kao i trio ispred nje postajalo glasnije, okrenula je glavu i pogledala ih ponovno.

Zaustavila je dah gledajući Krunoslava koji je svoj organ držao u ruci poput bejzbol palice nježno ga milujući i povlačeći kožicu penisa gore dolje. Njegova supruga rukama se oslanjala na jedan kamen u blizini, kojeg je zapljuskivalo more. Stojeći do zglobova u vodi, Tomislav ju je zdušno nabijao izazivajuči njene grčevite trzaje pri svakom dubokom ulasku u nju. Haljina joj je bila podignuta do bokova i jasno je mogla vidjeti bjelinu njene kože i zaobljenost guzova između kojih je nestajao Tomislavov kurac znatno veći od Marijevog. Čudila se i sama sebi kako stigne to primjetiti iako su mnogi tvrdili da ženama veličina nije bitna. Ali ju je teško bilo ne primjetiti. Jednu njenu nogu podigao je više dopuštajući duboku penetraciju koja je očito prijala ženi ispred njega. Glavu je okrenula prema mužu koji je uzbuđeno promatrao vlastitu ženu uzimanu od drugog muškarca i u čemu je vidljivo uživao. Nešto mu je šaputala i napola isprekidan glas koji je došao do Elene formirao se tek u riječi: Volim te. Postupno, šum valova nadjačao je jedan drugi zvuk, pljeskanje Tomislavovih jaja od Karolininu stražnjicu. Mokrina koja je obilato tekla iz nje stvarala je pljeskavi i vlažan zvuk kojeg je i Elena dobro poznavala iz seansi sa vlastitim mužem. Osjetila je i sama kako je preplavljuje vrućina i kako joj trnci putuju duž kičme. Putuju i završavaju među nogama. Izazivajući dobro poznato vlaženje. Nije se voljela dirati rukama dolje. Uvijek joj je to pomalo bilo gadljivo. Pa se tijelom naslonila uz hrapavu površinu drveta nesvjesno se trljajući uz stablo. Popijeno vino je samo dodatno pokrenulo hormone a scena seksa koju je gledala, ovako skrivećki i u živo, svemu je davala tako erotizirajući naboj kojem se nije mogla odhrvati.

Još uvijek skoncentrirana na prizor ispred sebe nije ni primjetila Maria koji joj se primaknuo iza leđa. Skoro da bi vrisnula da joj nije stavio dlan ruke na usta.
- Špijuniraš? – šapnuo joj je u uho. Tko zna kada je došao dovoljno blizu da vidi njih i nju kako ih promatra. – Da im se pridružimo? – nagnuo joj se iznad uha paleći joj ušne školjke svojim vrelim dahom.
- Ne. – rekla je i ponovila to još jednom kada je osjetila njegove ruke na svojim bedrima. Htjela mu se oteti premda je još uvijek bila na pola usredotočena na one ispred njih. Ovoga puta u strahu da ih možda ne primjete iako su djelovali potpuno zaokupljeni sobom. Vračajući pogled tamo primjetila je da se Krunoslav primaknuo ženi stavljajući joj svoj kurac u usta koji je zatomio njene sve glasnije uzdahe. Oblizivala ga je pridržavajući desnom rukom jaja i nježno ih masirajući dok se drugom oslanjala na hladni kamen. Stenjanje sve troje sada je postajalo sve slobodnije i nesputanije. A onda, naglo uzimajući mali predah, Tomislav se odvojio od njene guze i prepustio je Krunoslavu koji je to i očekivao pa su zamijenili mjesta vojnički uvježbano. Onako još sjajnog od njenih sokova stavio ga je u njena usta.

Elena se tiho pokušavala odhrvati Marijevim rukama koje su nesigurno tražile njene kukove i gaćice. U jednom trenutku rukama je dotaknula njegov izvađen ud ukrućen poput klipa kukuruza. I onako već podosta uzbuđena nije uspjevala odvratiti ga od nauma da joj ga stavi. A da ne bi i oni naprijed primjetili komešanje iza stabla, poslušno je, poput ropkinje svoje tange pomaknula u stranu i rukom ga usmjerila na pravi ulaz. Ušao je poput ribe, glatko i duboko, izazivajući grleni jecaj kojeg nije mogla suspregnuti. Strast je prosto proključala pod dojmovima kojima je bila okružena i skoro da su je koljena izdala kada ju je Mario snažno nabio. Divlje, željno, pohotno. Sama je oslobodila grudi iz odjeće podižući tanku majicu ispod koje nije nosila ništa kao da je očekivala nešto ovakvo večeras. Naprčila se izlažući svoju mačkicu što više Marijevim ubodima, šireći noge niz koje je osjećala kako teče vrela tekućina vlastitog uzbuđenja. Jednom svojom rukom potegnuo je do njezinih sisa stežući jednu ne prestajući sa ritmom kojim ju je prikivao uz stablo. Stisnula je zube pokušavajući zatomiti strast koja je hrlila prema točki ključanja.

Tamo naprijed ona dvojica su jadnu Karolinu položili na nešto niži pločasti kamen kao ostavljen tu za tako nešto. Ležeći na leđima dopustila je Tomislavu da se opet ugura među njene širom raširene noge koje je pridržavao rukama. Njegova guza se grčila, okrenuta prema njoj, pri svakom ponovnom ulasku u njenu mokru unutrašnjost dok joj je muž strastveno mjesio poveće grudi. Uzeta od Tomislava, izgubljena u prigušenom stenjanju, mužu je rukama drkala kurac. Po grlenim jecajima Elena je zaključivala da je najmanje dva puta do sada doživjela orgazam od kojeg se grčevito trzala stisnuta dijelima dvojice muškaraca. A kako je izgledalo sve se više bližila i trećem.

Elena pak nabijana od Maria primicala se vlastitom. Sva se užarila dolje a Mario je to radio kao nikada do sada. Čula ga je kako prigušeno stenje iza njenih leđa a onda u jednom trenutku kako joj se primiče izvijajući je bliže sebi.
- Što misliš da te Tomislav ovako izjebe? – rekao joj je premda joj se isprva učinilo da dobro ne čuje. – Rekao mi je jednom da će te izjebati. Da to priželjkuje. Da te izjebe kao ovu sada.
- Hmmmmm, da? – izustila je dok je sve teže uzimala dah.
- Daaaa. Rekao je da će te imati, kad tad. A vjerujem da bih i ja uživao, kao Kruno.

- Šuti, ćut će nas. – rekla mu je osječajući pomalo vrtoglavicu od svega. Sada se nabijao još jače i teško se držala za hrapavu koru stabla ispred sebe. Bila je mokra poput Nijagare. Slike koje je potaknuo u njoj, Tomislav koji je nabijao guzove u bedra udane žene potpuno pohotno predane njemu i vlastitom mužu koji nije izdržao dulje pa je počeo svršavati po njenim grudima, dovelo ju je do točke sa koje nema povratka. Hvatala ju je vrtoglavica u kojem su se topile njene granice i stavljajući dlan svoje ruke preko vlastitih usana kako bi zatomila krike koji su bili na granici bolnih jecaja, nije mogla ne primjetiti kako se Tomislav grči u Karolininoj vagini vjerojatno svršavajući u nju. Pri pomisli da bi se tako mogao naći i između njenih bedara, um joj se zamutio i prešao granicu na kojoj je više postojala kontrola. – Aaaaahhhhhh! – prolomilo se iz nje premda je dlan ruke djelomično prikrio orgazam koji ju je potresao. Mario ponesen njenim grčevima kojim ga je njena pičkica obuhvaćala kao rukavicom, praznio se duboko u njoj tiskajući vrele mlazove koje je osjećala podjednako dobro kao i orgazam koji je sada u mlazovima tekao niz njena bedra. Trebalo im je desetak sekundi da se postepeno smire, tjesno priljubljeni jedan uz drugoga. Toliko iscrpljeni da se bilo teško i pomaknuti. Imala je osjećaj da ako napravi korak jednostavno će spuznuti na tlo.

A onda je nekako pronašla snage da se okrene prema Mariu koji je napola ukrućen ispao iz nje, spuštenih hlača do koljena. Zagrlila ga je šapčući mu da nije normalan pitajući se pri tome misli li na to što ju je uzeo ovako dok je poput voajera gledala ljude koji se seksaju pred njom ili na njegovu izjavu da bi je Tomislav htio imati. Što je naslućivala već godinama. Ali očito nije imao dovoljno hrabrosti to napraviti. A niti neće. Neće mu ona to dozvoliti.

Trznuli su se tek kada su čuli korake na šljunčanom putu. Mario je brzo povukao hlače gore a ona se na brzaka obrijala papirnatom maramicom koje je uvijek imala pri ruci. Premda nisu baš niti trebali žuriti. Stojeći tek nekoliko koraka od njih, trojka ih je promatrala sa smiješkom na licu. I čekala. Da završe kao što su završili i oni.