Zatečena prizorom i
prijateljicom koja ju je napola otvorenih očiju gledala, slušajući sve
strastvenije uzdahe njih dvoje, Elena je stiskala butine. Ni ne primječujući
Tomislava koji joj je onako blizu nje, rukom sklonio kosu u stranu i stavio
poljubac na vrat. Tek osjetivši vrelinu njegovih usana naumila se pobuniti. Ali
je tjelo nije poslušalo. Nego mu dopustila da mu ruke prvo otkopčaju prvo dugme
na košulji, pa drugo. Sve dok joj otvorena košulja nije otkrila bijeli čipkasti
grudnjak ispod kojeg su bubrile bradavice.
Elena se osjećala
nervozno i neraspoloženo. Pritisak u grudima je bio takoreći razdražujući.
Nervozno je grickala nokte slušajući brbljavu prijateljicu. Napola hvatajući
što joj zapravo priča. Dok je Leonarda prekapala po torbi tražeći ključeve
stana, nervozno se premještala s noge na nogu, skoro se dvoumeći između želje
da se ipak okrene i vrati kući ili ostane i šmugne nakon nekog vremena,
ostavljajući ovu samu sa onom dvojicom. Ako uopće i stignu. Samoj sebi je
govorila da je pomalo smješno da sa svojih četrdeset godina tako uzima k srcu
sve ovo što joj se događa. Predbacivala je samoj sebi, no i Mariju koji ju je,
pa moglo bi se tako reći, doveo do toga da uleti u svoju prvu vanbračnu
avanturu. I to na način kojeg nije vidjela ni u porno filmovima i koji ju je
posramljivao. A sada ju je čekao ponovni susret sa muškarcima koji su je tako
besramno uzeli onu noć.
- Ma daj, jesi kokoš. – govorila joj je Leonarda dok su ulazili u stan.
Odložila je kaputić i torbicu na vješalicu u hodnik, dlanom ruke prelazeći
preko senzora i paleći svjetlo. Pokazujući Eleni rukom gdje je dnevni boravak,
izgubila se u prostoriji sa desne strane, očito kuhinji sudeći po zvukovima
otvaranja ladica. – Može kava? Čuj, ovaj moj je opet sa nekim prdonjama. Klince
sam uspješno uvalila mami. Nas dvije možemo malo benaviti do jutra bez ovih
svojih. I tako nismo sto godina bile ovako skupa. A onu dvojicu lako nogiramo
ako postanu dosadni il' nasrtljivi.
- Mogli smo i bez njih. Takve možemo pokupiti na ulici kad hoćemo. – odgovorila
je sjedajući na ugodnu mekoću velike kutne garniture, nakon što su ugrađeni
senzori upalili svjetlo. Razina je bila ugodna za oči i vjerojatno već prije
podešena. Crveno platno bilo je u ugodnom kontrastu sa svjetlom bojom zidova. I
naglašavala bogatstvo domaćina koji je stan načičkao skupim njemačkim
namještajem i zidovima ukrašenim slikama. Sumnjala je da su bile originali. Ali
svakako su naglašavale bogatstvo domaćina. Branimir je uvjek naginjao
pokazivanju svog statusa kao i niz drugih novoniklih hrvatskih tajkuna. Njoj je
to pomalo bilo degutantno, a kako je i Mario pomalo negativno reagirao na takve
pojedince, obično je vrlo izbirljivo zbog prijateljice, izbjegavala pretjerane
susrete sa Leonardom i njezinim Branimirom.
- Kao i spolnu bolest. – čula ju je iz kuhinje. Nakon što je vremenski podesila
aparat, ušla je u dnevni boravak i gledajući Elenu, nasmijala se na vlastitu
dosjetku. – Čuj, srknemo ovdje po koju pa možemo s tipovima i van. Manja je
vjerojatnost da nas opale vani nego tu.
- Jesi pametna. I ti onda meni da sam kokoš. – rezignirano je dobacila. – Kao
prvo, nisam se imala namjeru s nikim „opaljivati“. A kao drugo, mogle smo se
dogovoriti da same odemo u „Palmu“ ili možda kod Brice na „Ranch“. Ne znam ni
što bi ti Branimir rekao da čuje da si neke „tipove“ dovodila tu u stan.
- Jedino ako mu ti kažeš. Ne znam samo zašto si tako zvocava. Opusti se draga.
Onog Tomislava ti već znaš preko muža. Ako te do sada nije sredio, onda ni
neće. A onaj drugi bi stvarno morao imati spravu pa da popustim niskim
strastima. Nego da ja nama nalijem po kavicu pa ako dođu dobro, ako ne, nek' se
jebu.
Zaustila je nešto reći ali se suzdržala. Očito da joj je ponestajalo donekle
razumnih komentara. A mjesto kave možda bi joj bolje došla koja čašica neke
žestice s kojom bi smirila nemir u donjem djelu trbuha.
Kava je ugodno dražila nosnice onako mirisna i vruća. A gorkast ukus vruće
tekućine budio osjetila. Pa su uskoro raspredale o nekim starim dogodovštinama
iz djevojačkih dana. Povremeno se dotičući vlastitih muževa i uz smjeh
nabacujući dosjetke vezane uz obojicu. Postajući sve prisnije, prenule su se
tek nakon zvuka zvona. Jednom, dvaput. Na treće zvonjenje Leonarda je ispružila
svoje duge noge i namignuvši Eleni krenula otvoriti.
- Ipak došli. Skoro pa na vrijeme. – tren kasnije čula ju je kod vrata.
Prepoznala je Tomislavov glas, dubok i melodičan. I Rafaelov, svjetliji i nešto
glasniji. Zagledala se u dno svoje šalice kao da bi na dnu mogla vidjeti što je
čeka kroz sljedećih sat ili dva. Ali crni talog je poput kakva podrugljiva oka
šutljivo samo gledao u nju.
- Hej, Ena, pozdrav. Mislili smo da te neće biti. Ipak te je nagovorila. –
pozdravio ju je prvo Tomislalv pružajući joj ruku i zagledajući joj se duboko u
oči. Osjetila je trnce u kičmi i slabost u koljenima dok je ustajala. Svoju je
poludugu kosu Tomislav svezao u rep pa iako donekle uglađena izgleda u
kariranoj košulji i trapericama, djelovao je poput rock muzičara. Rafael je bio
u crnim, platnenim hlačama i zelenoj polo majici kratkih rukava. S rinčicom u
uhu i sjajnim, zlatnim lančićem oko vrata djelovao je poput kakva playboya
onako blago preplanule puti.
- Jedva. – odgovorila je Leonarda mjesto nje. Prostrijelila ju je pogledom no
izgleda da ova njen pogled nije primjetila.
- Lijepe kao i slike na zidovima. Izgleda da mužići imaju ukusa. Ljubim ruke
gospođo Elena. – pozdrav je stigao i sa Rafaelovu stranu. Htjela mu je reći
„sereš“ dok je uzimao njenu ruku i na nju stavljao poljubac gledajući je u oči.
Pomalo smetena primjetila je da Leonarda drži u rukama poveći buket
crveno-žutih ruža i bombonjeru, očito namjenjenu njima dvjema.
Tomislav je sjeo do nje. Nenametljivo se držeći na prihvatljivoj distanci. Dok
je Rafael sjeo u trosjed nasuprot njima, na mjesto na kojem je prethodno sjedila
Leonarda.
- Hoćete vas dvojica kavu ili... – pitala ih je gledajući preko cvijeća. Nakon
što su pristali, njišući kukovima udaljila se prema kuhinji.
Ostajući sama sa ovom dvojicom, sjela je opet se hvatajući prazne šalice i
vrteći je nervozno u krug prstima. Skoro da je poželjela posrkati i talog samo
da ne mora gledati bilo koga od njih dvojice u lice. Sva sreća da je obukla
hlače jer nije bilo sumnje gdje bi gledali da se obukla poput Leonarde. A
valjda će i to prepoznati kao znak. Pri tome je još više skupila koljena kao da
bi netko od njih dvojice mogao rukama krenuti prema njima i razdvojiti ih.
- Ona ne zna, zar ne? – čula je tih Rafaelov glas. – Nisi joj rekla?
- Molim? – podigla je pogled i susrela se sa njegovim. Iako je vjerovala da će
zateći ciničan i podrugljiv osmjeh na njegovom licu, nije ga bilo. Zapravo kao
da je razumio njezinu nelagodu. To ju je pomalo zateklo.
- Daj, pusti. A što bi joj i rekla? To je naša mala tajna, pssst. – osjetila je
kako ju preplavljuje crvenilo. Vrućina ju je udarila u glavu a srce zabubnjalo
kada je osjetila Tomislavovu ruku na svom bedru. Pogledala ga je. Nasmijao joj
se onim svojim osmjehom. A ona je zagrizla usnu. – Ne mora nitko znati ako ne
želiš. Čak ni Mario. Je l' on zna?
- Ne. – jedva je protisnula. Njegova ruka za koju se bojala da će je pokušati
spustiti niže, se povukla i završila u njegovom krilu. Odmaknula se još koji
centimetar dalje. Naslonivši se leđima na mekoću tkanine iza sebe tek kada se
Leonarda vratila. Dok je točila kavu svima u šalice podozrivo je pogledala
Elenu primječujući njezino crvenilo no ništa ne komentirajući. Pronicljiva
kakva je već bila, vjerojatno je u svojoj glavi već tražila potencijalne uzroke
njenog crvenila. Stoga je umirila dah uspostavljajući kontrolu. I otpijajući ponovno
gutljaj vruće tekućine, prisilila se nabaciti osmjeh od uha do uha.
- I kada ti muž dolazi kući? – zapitao je Rafael skrečući pogled ka Leonardi
koja je prebacujući nogu preko noge, sjela tik do njega.
- Zašto? – okrenula se blago prema njemu gledajući ga preko ruba šalice.
- Za svaki slučaj. – nasmijao se puteno.
- Uglavnom, dovoljno kasno. – odgovorila je kroz smjeh. – Ne, zajebavam se.
Cjeli je vikend odsutan. Tek u nedjelju navečer. A klinci su kod mame.
Dobro, mogla mu je reći i koji broj donjeg rublja nosi, proletjelo je Eleni
kroz glavu. Obadvojica su se nasmijala na dani odgovor.
- Super. – zaključio je Tomislav. A što je to bilo super, bilo je poznato
valjda samo njima dvojici. Elena se nije ni usuđivala pomisliti što bi dotična
riječ u glavama njih dvojice mogla odista značiti.
Kava se vrlo brzo popila. A atmosfera nakon nekog vremena postala i opuštenija.
Leonarda se zavodljivo otputila do Bang-Olufsenove glazbene linije, takoreći
priljepljene na jednoj strani zida. Naravno, bilo bi glupo da je imala neku
jeftinu glupost uz sve ovo što ih je okruživalo. I pustila glazbu, mješavinu
soula, jazza i bluesa. Nešto što su voljele u djevojačkim danima. Začudilo ju
je da i dalje sluša te dobre, stare stvari. Branimirov ukus je nažalost bio
između turbo folka i polugolih hrvatskih pjevaljki poput Severine i Rozge.
Namjestivši jačinu na ugodnu za slušanje a nenametljivu za razgovor, vratila se
i sjela ponovno do Rafaela koji ju je jeo pogledima.
- Hm, šteta bi bilo druženje nastaviti opet sa kavom. – javio se Tomislav.
Posegnuo je rukom ka sjajnoj, termo vrećici koju je donio sa sobom. I izvadio
dvije flaše šampanjca, orošene sjajnim kapima. – Za najljepše dame večeri, samo
najbolje. Dom Perignon, desetak godina star.
- Oho ho, jesmo se dali u trošak, ha ha. – zabacajući svoje uvojke plave kose,
Leonarda je koketno nakrivila glavu i dohvatila jednu od boca zagledajući se u
zlatnu tekućinu poput kakvog dobrog poznavatelja vina. – Ništa, odoh ja po
čaše.
- Niste se baš štedili. – pokušala je cinično dodati Elena. Okrenula se prema
Tomislavu koji ju je gledao sjajnim očima i u kojima je jasno mogla nazrijeti
požudu. Progutala je s mukom pokušavajući zadržati kontrolu nad mislima i
bubnjanjem srca.
- Kao što nećemo ni ostatak večeri. – odgovorio joj je i naginjući se bliže
samo došapnuo. – Ti to već znaš.
Osjetila je miris njegova parfema i toplinu daha od čega je neprimjetno
zadrhtala. Stisnula je bedra i šutke primila vitko tjelo čaše koje je donijela
Leonarda. Ništa nije odgovorila pitajući se je li Leonarda čula zadnji dio
njegove rečenice.
Vrlo spretno, Rafael je odmotao sjajni papir koji je skrivao pluteni čep na
vrhu boce i uz glasni zvuk otvaranja boce natočio im čaše. Pjenasta tekućina
punila je kristalne čaše podignute jedna do druge. Premda je izbjegavala koliko
je mogla, osjećala je povremene Tomislavove dodire na svojim rukama i nogama.
- Za naše ljepotice i uzbudljivu večer koja je pred nama. – nazdravio je prvo
Tomislav a Rafael ponovio za njim.
- Nama će svakako biti, zar ne Ena? – upitala je Leonarda prijateljicu koja je
tek šutke ispila svoju čašu zadržavajući odgovor u sebi. Hladna tekućina ugodno
joj je prijala i bistrila um. Barem na početku. Više slušajući razgovor nego
sudjelujući u njemu, pustila je glazbi da ju dodatno opusti. Nakon nekog
vremena nije joj smetao ni Tomislav koji joj se ipak približio no ipak pazeći
da mu ruke previše ne bježe prema njoj. Što je čak i poštivala.
Tijekom večeri koja je polako prolazila i čaša koje su polako ispijale, dotakle
su se i svoje mladosti, svojih prvih izlazaka sa sadašnjim muževima. Poslovima
koje su sada radile i slobodnom vremenu. Za divno čudo Tomislav i Rafael su se
pokazali dosta ugodnim sugovornicima pa su imale priliku čuti o Rafaelovim
slikarskim počecima i danima na slikarskoj akademiji. Koju je na kraju prekinuo
i djelomično se izgubio u nekim svojim poslovnih poduhvatima. A završavajući sa
ženom nekoliko godina starijom od sebe. Tomislavova priča je bila kao i on sam.
Puna nepredvidljivih slučajnosti i skromno napomenutih veza s nekim ženama koje
nisu bile ono što je on tražio. Ponekada zarađujući novac kao muzičar, što
Elena nije znala niti joj je to Mario ikada rekao, počeo se baviti ovim i onim.
Na kraju se skrasio kao samostalni djelatnik u prodaji zastupajući par firmi.
Što je bio i razlog zbog čega Elena nikako nije mogla shvatiti dosta neuredan
ritam života muževog prijatelja.
Leonarda je pokazala živo zanimanje za Tomislavovo pričanje naginjući se prema
njemu. Ni ne primječujući kako joj se platno suknje podiže i ističe njena bedra.
Što nije izgleda promicalo niti Tomislavu a niti Rafaelu. Koji joj se primakao
na trosjedu i preblizu pa su mu se ruke i tjelo sve više pripijale uz njeno. Sa
svakom čašom očito sve bliže. Što ovoj nije smetalo. A blaga opijenost polako
je zahvaćala obadvije i Elena je već podozrivo pogledavala na čaše koje su se
punile. Uskoro je bila načeta i druga flaša i samoj sebi govorila je da se
treba suzdržavati od prebrzog ispijanja hladne, pjenušave tekućine. Pogledavši
na sat primjetila je da je prošlo nešto malo više od dva sata kako je ovdje.
Upitala se, ne bi li bilo pametno da možda ovo druženje privede kraju i pođe
kući prije nego joj šampanjac previše udari u glavu. Leonardu svakako je
lupilo, pomislila je gledajući kako se smješka ovoj dvojici i dopuštajući
Rafaelovim rukama da s vremena na vrijeme završe na njenim ramenima ili
bedrima.
- Mjuza je super za ples. – konstatirao je Rafael točeći im svima još po jednu.
Odmahnula je dlanom ruke odbijajući ali se Rafael nije dao smesti. – De, de...
pa nećemo bacati ovo.
Nevoljko mu je dozvolila, dok joj se Tomislav približio do uha i šapatom je
pitao misli li da se neće moći kontrolirati ukoliko ispije još jednu.
- Hočeš li se moći ti kontrolirati? – prgavo je odgovorila pokušavajući sakriti
zbunjenost koju je osjetila kada je njegov topli dah dodirnuo njenu ušnu
resicu. Stisnula je koljena. Ovoga puta više zbog toga što je osjetila navalu
vrućine dolje među preponama i blagu vlažnost koja joj je počela natapati
gaćice. Poželjela se odmaknuti ponovno, no ostala je na mjestu gledajući u par
preko puta.
- Ne, barem ne još dugo. – rekao je i ostao trenutak duboko zagledan u njene
oči. Htjela mu je reći nešto uvredljivo. Možda ga čak i ošamariti onom rukom
koja joj je bila položena u krilo. Ili se naprosto ustati i otići odavde. No
uspjela je samo zagristi usne i skrenuti pogled. Tomislav se nakon rečenog samo
naslonio do nje i krajičkom oka vidjela je kako se zagonetno smješka. Što joj
je dodatno ubrzavalo srce i pomalo je razdraživalo.
- Hm, Areta... je li tko za malo ljuljanja uz mjuzu? Nekad smo se znale tako
stiskati sa komadima u disku uz ovo, zar ne Ena? – Leonarda je ustajala
ispijajući zadnji gutljaj iz svoje čaše.
- Nemam ništa protiv ljuljanja, ali možda mi dozvoliš da se malo stiskam s
tobom? – reagirao je prvo Rafael. Ustajao je zatežući košulju i ispravljajući
nabore na hlačama. Ili je to htio možda pokazati kvrgu koja mu se vidljivo
isticala na njima, proletjelo je Eleni kroz glavu dok ga je gledala. Za čas se
upitala je li se i Tomislavu digao, no ostala je gledati ispred sebe.
- Hm, pod uvjetom da mi ne nabiješ žuljeve tom palicom. – nasmijala se poput
kakve šiparice prijeteći svojim dugim kažiprstom.
- O, sumnjam da nečeš s tim znati na kraj, ha ha.
Već sljedeći tren joj je prišao i hvatajući je oko struka, zanjihao se u ritmu
glazbe i melodičnog Aretinog glasa. Držeći jedan dlan ruke na njegovom potiljku
a drugi oko njegova struka, dopustila mu je da ju povede na malom prostoru
dnevnog boravka. I dok ju je pripijao uz sebe, prolazeći pokraj prekidača za
svjetlo, jednom svojom rukom uspjela je dosegnuti kotačić regulatora i razinu
svjetla smanjiti na polovicu. Kako god bilo, Elenino zvono za uzbunu sada je
zvonilo sve intenzivnije. Prebacila je nogu preko noge pitajući se što
napraviti.
Ono dvoje se ljuljalo očito više ni ne mareći za drugo dvoje koje je sjedilo.
Elena je gledala kako se Rafaelova ruka polako spušta sve do oblih Leonardinih
guzova, a usne mu se polako gube na njenom vratu. U prvom trenutku mu je
dopustila da joj usne spusti na vrat. A onda polako odluta do njenih. Kao da je
razmišljala što mu dopustiti, zagledala se u njegove oči. Čak je i Elena
zadržala dah pitajući se hoće li prekoračiti granicu i prevariti muža tu u
njihovom stanu. Zapravo je pomislila da će ipak zadržati kontrolu i odvojiti se
od tog mladog čovjeka koji je i došao s unaprijed iskovanim planom. A ona je
gledala u njegove oči kao i on u njezine. I dalje se njihao u ritmu glazbe i
bilo je fascinantno promatrati kako se promatraju par sekundi. Kao da iščekuju
tko će prvi nešto poduzeti. Poput kakvih pjetlića u areni.
A onda je Rafael jednu ruku kojom ju je držao oko struka, spustio dolje među
svoje noge, do patentnog otvarača na svojim hlačama. Elena je zaprepašteno
gledala kako ga vadi van. Ogromnog, iskrivljenog poput sablje. I kako jednu
Leonardinu ruku stavlja na njega. Trgnula se osječajući ga dolje i Elena je
tiho udahnula zrak sječajući se nečeg sličnog. Možda bi i ustala, krenula prema
prijateljici da nije osjetila stisak Tomislavove ruke na svojoj koji ju je
zadržao na mjestu. Nikad joj nije bilo jasno zašto tada nije ustala. Zašto je
ostala tamo pokraj Tomislava, dok je Rafael još uvijek plešući i centimetar
udaljen od Leonardinih usana, ne ljubeći je nego samo zagledan u njene oči,
pritisnuo njenu prijateljicu uza zid. Leonardina ruka kao da je opipavala
veličinu uda dolje. Nesigurna što napraviti. No Rafael je znao. Tren kasnije
jednom svojom rukom posegnuo je prema tankom platnu suknje i podižući je prema
gore otkrio svilene, bijele čipkaste gaćice. Leonarda se pritisnuta uza zid
ukočila. Zamrznula, dok joj je muškarac ispred nje prvo dlanom ruke a onda
prstom prešao preko vidljivo istaknutih usmina. Zadrhtala je i poklecnula dok
ju je Rafael nježno počimao masirati preko gaćica.
Elena je s mukom progutala, gledajući kako se Leonardine oči sklapaju dok je
glazba ritmično i dalje, u sada već polumračnoj sobi, zatomljavala njen uzdah.
A ako ga je pratio i sljedeći, ostao je prigušen Rafelovim poljupcem kojeg je
spustio na njene usne. Pritiskajući je uza zid, trljajući je prstima dolje i
šireći joj noge, onako podignutog i izvučenog uda, djelovao je poput kakva
napaljena pastuha. Elena skoro da nije ni treptala promatrajući scenu ispred
sebe.
Očito već ponesena uzbuđenjem, Leonarda je počimala odgovarati na Rafaelove
poljupce. Njeni kukovi su se izvijali pod njegovim prstima i u trenutku kada
joj je smaknuo gaćice u stranu i s prstima ušao u njeno spolovilo, muklo je
zajecala isprepličući svoj jezik sa njegovim. Njegovi prsti su bili sjajni od
njenih sokova. Znalački je masirajući, prelazeći cjelom dužinom njene vagine
prekrivene svjetlim, kovrčavim dlačicama, povremeno bi joj nježno dodirivao
klitoris. Svaki njegov pritisak izazivao je trzaj njenog tjela. A Elenu šokirao
saznanjem da joj se prijateljica otvoreno podaje dok ona gleda u njeno
međunožje. Mutilo joj se u glavi i osjećala je kako gori u prsima. Ali i dolje.
Gdje je osjećala kako joj gaćice postaju mokre i kako, dok odlaže još
neispijenu čašu na stol, osjeća potrebu u pogrešno vrijeme i na pogrešnom
mjestu.
Kada je digla pogled vidjela je Rafaelovu golu stražnjicu i hlače koje su mu
pale do zglobova na nogama. Nekako je uspio Leonardine bijele gaćice spustiti
niz njene bokove, i podižući joj jednu nogu u zrak, ući u nju. Zaječali su
obadvoje, po prvi put spojeni. Leonardine oči bile su zagledane u Elenu.
Ispunjene maglom i pohotom. Trzala se pod Rafelovim ubodima. I koliko god bila
ponešena onim što se događalo, Eleni je sjevnulo kroz glavu da podjednako i
njena prisutnost utiče na prijateljicino uzbuđenje. Vjerojatno je na taj način
smatrajući sudionicom u onome što se zbivalo, podavala se bez ustručavanja.
Toliko da se Elena upitala je li ona bila jedina koja nije znala što će se
dogoditi. Je li bila dovedena poput kakvog naivnog zečića u klopku koju su
pripremili ovo troje. No samoj sebi je onda rekla ne i shvatila da do svega
ovoga ne bi ni došlo da nisu bile tako samopouzdane. Prokleti šampanjac. I ova
dvojica kojima njih dvije nisu bile prve i jedine koje su obrlatili na taj
način.
Pokušavajući ponovno ustati, krenula je no Tomislavova ruka ju je povukla prema
dolje. Pogledala je bjesno prema njemu.
- Ne želiš to propustiti. – rekao je tiho, glasom od kojeg se naježila. Nije
htjela da osjeti njenu slabost. Nije htjela podlegnuti mu još jednom.
- Želim. – prošaptala je toliko tiho da nije bila sigurna ni da ju je čuo.
- Možda ja znam bolje što želiš. – primakao joj se toliko blizu da je ponovno
mogla osjetiti njegov dah. Njegove usne su magično privlačile i mutile i onako
malo razuma kojeg je nastojala uspostaviti. Osječala je njegov čvrsti stisak
ruke na zapešću i dozvolila mu da je ponovno privuče dolje. Sada su bili tik
jedan do drugoga. Njegovo tjelo ispod majice bilo je napeto. Kao i hlače na
njemu. Pogotovo na onom mjestu koje je pogledala, osječajući kako su joj usta
potpuno suha i kako se unatoč svojim godinama osjeća poput kakvog maloljetnog
curetka. – Gledaj samo. I uživaj.
Vračajući pogled prema onom paru, vidjela je kako se Rafael odmiče od Leonarde.
Skidajući i posljednje krpice odjeće sa nje i sa sebe, uzbuđeno duboko dišući
poput bikova u areni, uhvatio ju je za bokove i pogurao do trosjeda ispred
Elene i Tomislava. Potrbuške je polježući na naslon trosjeda za kojeg se ona
uhvatila rukama, raširio joj je noge i ušao joj odozada. Zajecala je osječajući
kako ju ispunjava svojim kurcem. Zagledana u par ispred sebe. Njene bujne grudi
su se ljuljale poput zvona nakon svakog Rafelovog ulaska. Praćena klokotom
tekućine koja je natapala i nju i muškarca koji ju je uzimao.
Zatečena prizorom i prijateljicom koja ju je napola otvorenih očiju gledala,
slušajući sve strastvenije uzdahe njih dvoje, Elena je stiskala butine. Ni ne
primječujući Tomislava koji joj je onako blizu nje, rukom sklonio kosu u stranu
i stavio poljubac na vrat. Tek osjetivši vrelinu njegovih usana naumila se
pobuniti. Ali je tjelo nije poslušalo. Nego mu dopustila da mu ruke prvo
otkopčaju prvo dugme na košulji, pa drugo. Sve dok joj otvorena košulja nije
otkrila bijeli čipkasti grudnjak ispod kojeg su bubrile bradavice. Možda je i
govorila ne, tiho šapčući. No nije bilo nikoga tko bi se osvrtao na njene
rječi. Tomislavovi poljupci nisu prestajali. Kao ni njegove ruke koje su sada
već malo grublje spustile grudnjak prema dolje i izvukle njene sise van.
Zadrhtala je, ne skidajući pogled sa Leonarde koja je gledala što se događa
ispred nje. Skoro se skamenila kada je uspjela razabrati što prijateljica
govori čovjeku iza njenih leđa.
- Izjebi je. Uhhhmmmhh, želim... gledati....uh, kako je dobro.... kako je
jebeš.
Trenutak kasnije, Tomislavovi dlanovi su prešli preko nadraženih bradavica koje
su poslale električni udar cjelom dužinom kičme i izvili je prema unatrag.
Njegove usne su ostavljale užarene tragove po njenom vratu. A ruke su mu poput
tjesta mjesile njezine sise, te je i nehotice, nesvjesno raširila noge,
olakšavajući mu da jednom rukom otkopča dugme na njenim hlačama. Pogledala je
kako mu se ruka gubi dolje. Osječajući njegov vreli dlan na venerinom brežulju,
pa na dlačicama i potom na njezinoj picici, zaječala je. Napola mu se
otimajući, napola mu se podajući.
Rafael je sve silovitije jebao Leonardu. Zabijajući joj se sve dublje. Kratkim,
silovitim uletima. Ne izlazeći iz nje puno van i držeći je za raskošne kukove,
povremeno je odižući od poda. Također zagledan u par ispred njih dvoje.
Intenzitet uzbuđenja kod obadvoje je dostizao vrhunac.
- Sviđa ti se?
- Mmmm, daaaaa. Baš si....uhhh, pastuh.
- Pali te gledati kako... ćemo ti, uhhh, pojebati prijateljicu?
- Daaaaa. Želim je vidjeti izjebanu. – rekla je to mješavinom zluradosti i
duboke strasti, između jecaja i pljeskanja Rafaelovih jaja od njenu guzu. Elena
je kao u polusnu čula njene rječi. Pripisivala je to alkoholu koji je ključao u
njima dvjema. Uzbuđenje i nemogućnost kontrole bila je posljedica toga. Nisu se
smjele naći s tim tipovima same. Premda je Leonarda priželjkivala takav ishod.
Pa što je tražila to je i dobila. Ali ona nije bila u tom filmu i ovo što joj
se događalo, plašilo ju je podjednako kao i reakcija njenog tjela.
- Prepusti se Ena. – čula je Tomislavov glas na svom uhu dok su njegovi prsti
ulazili u njene najintimnije djelove. Hlače i gaćice su mu otežavale da ju
dodiruje nježno. Ali ta grubost samo ju je dodatno raspomamljivala i ubrzavala
gubitak kontrole. Njeno migoljenje povlačilo je odjeću sa nje niže. Sve dok joj
obadva djela odjeće nisu bila pala dokoljena. A dva Tomislavova prsta bila sve
dublje u njoj.
- Uhhhh, nisam.... mmmmm. Neee..., mmmhhhhh... – nerazgovjetno je mrmljala
pokušavajući nešto reći. No smisao rječi se gubio dok se koprcala, udarajući
nogama od površinu stola i rušeći čaše na njihovu površinu. Sljedeći tren
vidjela je Tomislava pored sebe kako joj skida hlače s nogu i baca gaćice u
stranu. Šireći rukama njene butine, zaronio je glavom među njena bedra.
Pokušavala je još uvijek odgurnuti mu glavu rukama, no kada je njegov jezik
zapalucao po njezinoj mokroj pičkici, razdvajajući joj usmine i završavajući na
onom suženju i najosjetljivijem djelu svake žene, osjetila je kako je potresaju
prvi grčevi orgazma. Zamagljenim pogledom pogledala je prema prijateljici i
njenom ljubavniku. Jecala je glasom ranjene košute dok joj je Tomislav grčevito
stezao bedra koja su se otimala. A Rafael uz hropac svršavao u Leonardu.
Skoro da nije mogla povjerovati da su ih ova dvojica izluđivala možda i više
nego vlastiti muževi. Sada, već potpuno ponesena samo željom, prepustila se
Tomislavu. Rafael je, kurca s kojeg je kapalo a koji je još uvijek poput koplja
stršio u vis, Leonardu premjestio na trosjed. Okrečući je leđima ka sebi i
nabadajući je ponovno na svoj kurac. Poput njega i ona je bila sva mokra dolje.
Onako plava i dugonoga, doimala se poput kakve porno zvjezde u svom najboljem
izdanju. Zahroptala je sjedajući na njegovo spolovilo i spustila se do kraja.
Namještajući se poput kvočke na jajima i uživajući u prizoru raskrečene Elene.
Nakon što je osjetio njezine grčeve, ostavljajući je da pomalo iscrpljeno
ostane ležati napola polegnuta na kutnu garnituru, poskidao je ostatke vlastite
odjeće. I onako gol, vitak, mišićav nadvio se nad nju i oslobodio je grudnjaka
jednostavno ga kidajući. Ni sama nije znala kako objasniti dolazak kući bez
grudnjaka. Ali kao da je i bilo važno. To trganje i Tomislavovo tjelo iznad nje
dizali su je na novi nivo uzbuđenja. Premda ležeći poput krpe, gledala je kako
ga uzima u ruke. Bio je odista debel. Skoro da i nije impresionirao veličinom,
koja nije bila zanemariva. No debljina kurca kojeg je namještao na njen ulaz
nagnao ju je da još više raširi noge kao da je tim načinom i sebe otvarala
više. No onako mokroj, nije joj bio problem primiti ga u sebe. Osječajući kako
ispunjava svaki kutak nje i dodatno je širi. Ulazeći do korjena i čupavih
loptica. Tjerajući ju da zacvili i prstima se zakopa u njegova leđa iznad nje.
Košulja se gužvala ispod nje a ostaci grudnjaka plesali u istom ritmu kao i
njene sise otvrdnulih bradavica, pod ubodima koji su postajali sve dublji.
Zapravo se zabijao u trzajima koji su je potresali i oduzimali dah. A kojeg je
hvatala poput ribe izvučene na kopno.
- Ena, ždrebice....uhhhh.... zar ne želiš to? – šaptao joj je zabijajući se u
nju. – Gledaj samo kako vas jebemo. Rasturit ćemo vas. Reci, ahhh, jebi me.
Samo je zajecala na njegov zahtjev. Nije htjela to govoriti.
- Reci, jebi me Tomice. Reci! – silovito se zabijao, šireći je sve više. Ponavljao
je to u ritmu svojih ulazaka dok na kraju nije počela prvo nerazgovjetno, a
potom dovoljno da on čuje izgovarati njegovo ime i zatraženu mantru. Ponavljala
je jebi me dok nije snažno svršio u nju, kao što je svršila i ona.
Obgrljavajući mu leđa nogama i rukama a kurac svojim mišićima vagine.
Pogledala je u stranu i vidjela kako se Leonarda, zapiljena pogleda u njih,
naginje prema naprijed, oslanjajući se rukama na Rafaelova koljena. Dopuštajući
mu dubok ulazak, nabijena na njegov kurac i prepuštena njegovim prstima koji su
joj dodatno milovali klitoris, a potaknuta svršavanjem drugog para, ubrzala je
svoje jahanje. Namečući sve brži i pakleniji ritam muškarcu ispod sebe. Sve dok
se u navali grča nije počela poput epileptičara izvijati i stenjati kao da
umire. Umirivši se nakon, za nju, duge dvije do tri minute, nagnula se na
Rafaelova prsa. Vrlo spretno ju je skinuo sa sebe i dok ga je promatrala
zamagljena pogleda, stao ispred nje i nastavio ga rukom cimati povlačeći kožicu
preko nabreklog glavića. Shvačajući što želi, Leonarda mu je uhvatila dlakava
jaja i grickajući ih poput kugli sladoleda, pričekala da se primakne svom
kraju.
- Gurni... gurni mi... prst u šupak. – rekao je na što ga je pogledala koji
sekund. No na njegov ponovni zahtjev ispružila je prst i potražila otvor.
Namjestio se olakšavajući joj ulaz. Dok je prodirala prstom, pazeći da ga ne
povrijedi i pri tome ne prekidajući svoju igru jezikom, drugom rukom se je
nježno dodirivala dolje. Održavajući i svoju razinu uzbuđenja, sačekala je dok ruku
nije počeo grčevito pomicati naprijed-nazad. – Daaaa, tooo!
Svršio je, špricajući po njenim grudima koje je namjestila na vrijeme. Nježno
je uhvativši za glavu, pustio je da je pošprica vrelim kapima kojih i nije bilo
puno nakon onog prvog pražnjenja. Ali je zato ovaj drugi orgazam bio
intenzivniji i jači, skoro ga bacajući na koljena. Uznojan i zadihan, prekriven
znojem kao slojem ulja, sjajio se kao i partnerica ispred njega. Ljuljajući se,
sagnuo se do nje i podjelio sa njom još jedan dugi, strastveni poljubac u
grčevitoj borbi njihovih jezika.
Elena je duboko disala, položena ispod Tomislava koji joj se odmarao na
grudima. Mrseći njegovu poludugu kosu, iscrpljena nakon ovog pomalo i žestokog
seksa s njim, pitala se kud je to odlutala i gdje se to zaputila. S čovjekom
kojeg je takoreći prezirala zbog načina života kojim je živio i strasti koju
je, sada to i vidljivo, gajio prema njoj. Budeći u njoj jednu drugu Elenu koja
je sada promatrala svoju najbolju prijateljicu poprskanu sjemenom čovjeka kojeg
je tek upoznala i koji joj nije bio muž. I pojebavši se u četvorki o kojoj je
nekada znala maštati. Ali sa svojim mužem a ne nečijim drugim.
Ono što ju je posebno zbunjivalo bilo je to što je uživala u ovome iako je
imala izrazito negativan stav prema takvoj tjelesnoj slobodi. Osjećala se
iskorišteno na jedan način. Ali i obogaćena jednim novim iskustvom. Jednom
novom energijom koja je tekla kroz nju. Ležeći ispod čovjeka iznad sebe,
upoznavala ga je na jedan čudan, skoro perverzan i neočekivan način. Njegova
strast ju je plašila. Ali sada i mamila kao što svjetlo noćne svjetiljke
privlači leptira. Čak i po cjenu da joj spali krila, privučena ovim kroz što je
prolazila, osjećala je da još plamti u grudima. I da bridi dolje među nogama.
Da unatoč mokrini i ispunjenosti koju je osjetila treba još. Kao riba izvučena
iz vode koja želi ponovno natrag, u okoliš kojem pripada.
Dotičući prstima Tomislavov ud, osječajući kako se trza pod dodirom njene ruke,
osjetila je kako joj adrenalin ponovno počinje teći kroz vene. Pokrenula se
hvatajući ga dolje rukama i uživajući u saznanju da ga ponovno budi. I priprema
da ju opet pojebe. Ovoga puta to je htjela ona. Jednostavno je htjela. Još.
Nema komentara:
Objavi komentar