1299 NAGOVORENA XXII

 

U trenutku dok je ubrzavao ritam duboko prodirući u nju, pri tome je povlačeći za pramenove plave kose i jašući je kao kakvu rasnu ždrebicu, čuo je kako ga skoro plačno pita hoće li pristati. Svršavajući suho, već iscijeđen do kraja prvi put, grčio se nagnut nad njena leđa i čvrsto pritisnut uz njene guzove. Šaptao joj je „da“ između poljubaca i ugriza koje joj je ostavljao na nježnoj koži ramena. Da ga je ne znam što pitala u ovakvim trenucima pristao bi. Kao da je bilo bitno na što pristaje.

Zapravo je ona došla na tu ideju. Spomenula mu je to nakon što su ostali napola iscrpljeni ležati jedan na drugome. Znoj njihovih tijela i mokra posteljina ispod njih. Njezin dubok i miran dah dok joj je glava počivala na njegovim prsima. Njihove isprepletene noge i toplina njezina tijela. Na bedru noge osjećao je mokrinu njezina međunožja dok mu se mazno privijala i prela poput kakve mačke.
- Zašto da ne? I onako već mjesecima traži nekoga tko bi mu radio marketing i predstavljao firmu na tim njegovim sajmovima.
- Pa češ mu predložiti mene? Nisi normalna. – odgovorio joj je, prolazeći prstima kroz svilu njezine kose. Činila mu se poput one Zlatokose iz bajke. Samosvjesna, pomalo drska i uvijek vragolasto raspoložena, unosila je dašak svježine u njegov život. Potpuno drugačija od žena s kojima se sretao i ljubavnica koje je do tada imao. – Kao prednost da istaknem to što te jebem dok on lunja ponaokolo?
- Nadam se da češ biti dovoljno pametan da preskočiš takve detalje. Osim ako ne želiš ostati i bez posla i bez jaja. – uštipnula ga je za rebra toliko da je poskočio.
- Hej, koji ti je...!
- Ili bez mene. – pogledala ga je svojim zelenim očima u kojima je na kratko, ili mu se to samo učinilo, vidio maglovit bljesak upozorenja. –Ne, ozbiljno ti pričam. Možda bi se mogli čak i češće viđati. Manje bi sumnjao nego ovako. Sve mi je teže s tobom pronalaziti mjesta gdje nas neće tko vidjeti ili prepoznati. Ili sam ti već dosadila pa škicaš kako da naskočiš na neku drugu?
- Pa baš ti hvala. Zar ti tako djelujem?
- Da. – odgovorila mu je i pri tome se puteno nasmijala. – Pokušavam biti realna.

- Samo ti pokušavaj. Ali ne takvim izjavama. Priznajem da imam nešto slobodnije nazore. Što ne znači da mi se ti nisi svidjela na jedan poseban način. Možda zato što si seksualna predatorica kao i ja. – malo se uspravio kako bi je bolje vidio. Trebalo mu je dok si jastuk nije namjestio iza leđa dovoljno udobno. Pomakla se glavom bliže njemu tako da su se mogli intimno gledati u oči. Njezin dah i blizina njezinih usana mamili su na poljubac, pa kako nije mogao odoljeti, spustio je svoje usne na njene i nježno je poljubio. Uzvratila mu je poljubac a onda se udobno namjestila do njega.
- Bože, predatorica? Što si romantičan, boli glava. Za razliku od tebe, broj mojih partnera je definitvno manji od broja ženki koje si ti obradio.
- Ha ha, e ta ti je dobra. Ženke. – pogledao ju je i premda je htio na njen žalac odgovoriti istovjetno, suzdržao se od zlobnih komentara. – Nije li to malo preopasno? I ovako se igramo vatrom.
- Pa ti voliš upravo takve igrice, zar ne? – upitala je pronicljivo ga gledajući. – Tuđe ženice, razočarane svojim brakovima ili muževima. Djevojke u potrazi za novim izazovima. Mogućnost da nečiju ženu podijeliš sa mužem ili još jednim ljubavnikom. Zabranjeno voće za velike stričeke i tete.
- Dobro, dobro. Sorry za ono predatorica, nisam to mislio tako. A što se tiče vatre i toga što si nabrojala, stoji samo djelomično. Od kako se družim s tobom, ne ostavljaš mi baš vremena za neke druge aktivnosti.
Nevjerojatno, ali bio joj je iskren. U zadnja tri mjeseca jeste intenzivnije radio nego prije. Ali ne toliko da si nije mogao priuštiti pokoju avanturu sa strane. Ipak, Leonarda je na nekakav čudan način mjenjala njegove ustaljene navike ponašanja.
- Stvarno to misliš, da ti se javim mužu za posao?
- Naravno, budalice. Već sam mu ubacila bubu u uho. I tako mu treba jedan takav u firmi. Traži ga mjesecima od kako mu je Danijel otišao. S obzirom da nemaš fiksni posao, ovako bi ga dobio. Moj Branac kakav god da je, zna platiti za učinjeno. A što bi ti falilo da spojiš ugodno i korisno. – završila je spuštajući mu ruku na prepone. Čas kasnije osjetio je njezine usne na bradavici prsa. Trnci su mu prostrujili kičmom a dolje je osjetio ponovno komešanje kada mu se ud počeo ponovno buditi.
- Je, to se i sam pitam. Moram malo razmisliti. – rekao je dok je vrhovima prstiju prelazio po površini njenih leđa prateći vijugavi put njezine kralježnice. A mislio je da će im jednom biti dosta. Ili barem njoj.
- Samo nemoj dugo. – bilo je zadnje što je rekla prije nego što je usne stavila na njegovo spolovilo, napola ponovno dignuto. Prepuštajući se, nije mogao a da se ne zapita ne gubi li pomalo kontrolu nad svojim strastima. Podliježući ljepoti ove visoke plavuše s kojom se upustio u aferu. Ono što je trebala biti avantura kroz tek par susreta, pretvorilo se u druženje koje je trajalo već tri mjeseca. Svako njihovo sastajanje bilo je strastvenije nego prethodno. Svaki njihov spoj bio je intenzivniji nego prethodni. Premda je to njihovo druženje uvijek završavalo seksom, sve učestalije su ostajali po koji sat duže razgovarajući. Šaleći se međusobno ili razglabajući o pojedinostima koje su im se znale dogoditi od njihova zadnja susreta. A što nije bilo dobro. Nikako nije bilo dobro. Kao ni ovaj njezin šašavi prijedlog. Još je lošije bilo zato što se ulovio kako razmišlja o mogućnosti da to i prihvati.
Dok ju je uzimao tu večer po drugi put, lascivno naguženu ispred njega i potpuno mokru od njihovog prvog seksa, slušao je njeno prigušeno stenjanje sa neskrivenim užitkom. Koliko god uživao u putenosti te žene, još više je uživao u tom njezinom buđenju. Spremnosti da mu se potpuno poda i podčini. Okolnosti da je zadovoljava na način kako njezin muž to ili ne zna ili ne želi. Povremeno ju je znao pitati između udaha zraka radi li to bolje od njezinog muža. Ili da li joj paše njegov kurac. Da li voli kada je jebe kao kakvu droljicu. Ponekad bi je motivirao da mu kaže na koji bi način voljela da ju uzima. Ili bi je pustio da mu, dok je nabija, šapčući priča seksualne maštarije koje joj se vrte u glavi dok misli na njega ili masturbira. Skoro da je smišljao načine kako i gdje je uzeti sljedeći put. A dijeleći jednom sa njom ideju da se nađu u četvero sa Elenom i Marijom, završili su na stolu kod nje kući. Ležeći potrbuške ispod njega slušala ga je dok joj je opisivao kako bi moglo izgledati takvo jedno zajedničko druženje. Dok ju je punio, čuo je kako cvili ispod njega i sama dolazeći do kraja. Jedva je uspio razabrati njezino pitanje o mogućnosti da tako nešto i ostvare. Koliko god dobro poznavao Marija, Elena je još uvjek bila djelomično zagonetkom. Što nije značilo da ne bi možda trebalo probati. I tako je planirao jednog dana uključiti ih obadvoje u njihov mali, tajni klub. Rafael ga je već pitao kada će ih dovesti na njihovo sljedeće druženje.

U trenutku dok je ubrzavao ritam duboko prodirući u nju, pri tome je povlačeći za pramenove plave kose i jašući je kao kakvu rasnu ždrebicu, čuo je kako ga skoro plačno pita hoće li pristati. Svršavajući suho, već iscijeđen do kraja prvi put, grčio se nagnut nad njena leđa i čvrsto pritisnut uz njene guzove. Šaptao joj je „da“ između poljubaca i ugriza koje joj je ostavljao na nježnoj koži ramena. Da ga je ne znam što pitala u ovakvim trenucima pristao bi. Kao da je bilo bitno na što pristaje. Između mogućnosti da prekine s njom ili da nastavi, pa i uz uvjet da stvarno stane pred njenog muža i prihvati posao kojeg mu je nudila, druga opcija je svakako bila izbor koji mu je bio miliji. Preduboko je zaglibio. Leonarda je bila vatra koja je palila na jedan drugačiji način od Elene. Pitao se, kakav bi to bio erotski doživljaj naći se sa obadvije sam. U situaciji da bude ponukan zadovoljiti ih obadvije u isto vrijeme. Da, vrlo zanimljiva kombinacija.
Dok se gubila u hodniku malog hotela pratio ju je pogledom. Krajevi njezinog mantila lepršali su joj oko nogu, dok je koračala stavljajući nogu ispred noge i zamamno ljuljala kukovima. Znala je da ju promatra. Prije nego što je zamaknula za ugao, podigla mu je ruku na pozdrav i nestala. Ostavljajući u zraku sobe još uvijek miris Chanela 5 i njihovih tijela. Nakon petnaestak minuta, pokupivši sve kako ne bi ostalo što iza njih, i sam je krenuo van. Do izlaska sunca ostalo je još kojih sat vremena. Nadao se da joj se muž ipak neće vratiti ranije kući i zateći njihov krevet prazan. Koliko ju je razumio, bio je u Švicarskoj na nekom gospodarskom forumu.
Tjedan kasnije već se nalazio u malom uredu kojeg je dobio. Osječajući mješavinu nelagode i treme, toplo se zahvalio Branimiru, srdačno se rukujući s njim nakon što se i sam pojavio u firmi.
- Nije to ništa. Samo mi ti ispuni onu drugu polovicu dogovora. Tvoja briga je prodaja ovih solarnih panela koje pravimo, a moje je da te fer platim za prodanu robu ili dogovoreni posao.
Mjesec dana potom, već je sklapao prve ugovore i dogovarao prve prodaje. Relativno se lako snalazio u cijeloj priči. Premda je već teže izlazio na kraj sa obavezom redovitog ustajanja i odlaska na posao. Čak se i samom sebi čudio, pomalo uživajući u kakvom takvom redu koji se počeo pojavljivati u svakodnevnom ritmu kojim je živio. U odnosu na pomalo boemski život kojeg je vodio prije, neopterećen primanjima i obavezama, ovo je odista bila promjena. Kada se Mariju pohvalio svojim novim zaposlenjem nije ga iznenadila njegova reakcija. Pogotovo kada mu je priznao da ima aferu sa Leonardom.

- Jebo te, stvarno nisi normalan. Ako te ovaj ulovi...
- A jebi ga, valjda neće. Pazim. – odgovorio je nonšalantno kao da se radi o kakvoj partiji karata u kojoj je mogao izgubiti. Pljesnuo je prijatelja po ramenu pitajući ga za Elenu.
- Elena k'o Elena, dobro je. Postao sam brončani u firmi, a što sam ti rekao još prije Nove godine. Primanja su mi bolja, primljen sam za stalno i dobio sam službeni auto tako da mi je konačno prestala brojati.
- Oho ho, znači rasturaš?
- Ne baš kao ti... – dometnuo mu je i namignuo okom. – Inače planiram tamo u četvrtom odvojiti jedan vikend za Tuheljske. Čuo sam za neka noćna kupanja subotom i da zna biti vatreno. Pa sam si nekako razmišljao, što misliš da se kao slučajno sretnemo tamo?
Zastao je u hodu i pogledao prijatelja.
- Je li se ti to još uvijek pališ na ideju da ti opalim ženu pred tobom ili mi se samo čini?

- Recimo da me pali. – priznao mu je i slegnuo ramenima. – Jednostavno, kada zamislim da si je uspio dobiti i... šta ja znam. Bilo bi jebeno vidjeti ju u takvom izdanju. U redu, znam da nije tako dobra kao Leonarda.
- Daj ne seri. Dobra je na svoj način. Zapravo mislim da joj treba još samo malo da pređe tu granicu i postane prava hotica. Drugo je pitanje jesi li spreman preći tu granicu zajedno s njom? Ili ona?
Nastavili su neko vrijeme hodati jedan do drugoga u tišini. Nije mu nedostajalo seksa. S Leonardom se nalazio barem jednom tjedno a taj put trošili bi se satima, na kraju ležeći iscrpljeni jedan do drugoga. Ali Elena je još uvijek bila izazov. Začudno koliko su ga obadvije privlačile, svaka na neki svoj način. Ne jednom zatekao se kako razmišlja da u njihova druženja ukljući i Marija i Elenu.
- Mislim da bi. – trebao mu je trenutak da shvati smisao prijateljeva odgovora. – Ne bih joj rekao da češ i ti biti tamo. Kao, naletimo na tebe. S obzirom da si je već imao, možda bi je mogao opet dobiti. Lako bi se dogovorili ako si za i ako nemaš ništa protiv trojke. Mislim, ako i ona bude za.
- Ja sam uvijek za. Pogotovo kada je u pitanju žena kao tvoja Elena. Nemoj me pogrešno shvatiti, ona je izazov. Dovoljno hladna da se vrijedi oko nje potruditi, a opet spremna popustiti ako se sve poklopi po njenom.
- Mogu računati onda na tebe?
- Možeš. Ali svakako prije najavi kada, tako da mogu uzeti slobodan vikend ili ti predložiti neki drugi termin koji će odgovarati i meni. Je li ti priznala?
- Što? Ah, da. Ne, nije, nije. Bude valjda, nakon trojke ako je bude.
- E pa ako ti tada ne kaže, onda nikada ni neće. Samo je pusti. Najbolje je da se sama otvori kada bude vrijeme. – savjetovao mu je, nakon čega ga je Marijo šokirao priznanjem svoje afere za vrijeme onog izbivanja u Dubrovniku. Bome, kada dođe vrijeme da se ispričaju jedan drugome, letit će perje – prošlo mu je kroz glavu dok je slušao prijateljevo izlaganje. Skoro na granici nevjerojatnog, bio je to doživljaj na kojem mu je skoro zavidio. Gledajući kako mu se oči krijese dok mu je prepričavao doživljeno, poželio mu je predložiti da malo uspori. Skoro da se brinuo, pitajući se hoće li moći njih dvoje zadržati kontrolu nad promjenama koje su im se događale. Čak i parovi sa znatno dužim bračnim stažom u takvim okolnostima bi bile izvrgnute testu izdržljivosti. Ako ništa drugo, u tim toplicama mogao bi vidjeti koliko su daleko obadvoje otišli u svojim pogledima na takvu intimnu slobodu. Te ih zaustaviti ukoliko bi to počelo poprimati kakve destruktivne oblike.
U jednom trenutku poželio je to podijeliti sa Leonardom. No onda je odustao svjestan da bi si na taj način, trenutno, samo zakomplicirao život. Bile su još uvjek najbolje prijateljice i nije namjeravao Leonardi davati povoda da posumnja da se, osim samo s njom, nalazi možda i sa Elenom. Kako god, bez obzira na iskustva sa ženskim spolom, bio je svjestan ženske, vrlo nepredvidljive ćudi. Igrajući se sa vatrom kroz ovakve intimne eskapade, naučio je samo jedno. Ne puhati u vatru dok gori kako se plamen ne bi naglo raširio i na neželjena mjesta. U ovim godinama u kojima je bio, život bi trebao biti manje kompliciran. A one kao da su ga, izgleda, počele stizati. Počimao je težiti ka nešto mirnijem ritmu, a Leonarda je očigledno bila okidač koji ga je potaknuo da malo stane i uhvati dah.
- I kako ide posao? – prenuo se iz misli kada je čuo glas iza svojih leđa. Okrenuo se na stolici na kojoj se udobno zavalio pregledavajući popis novih, potencijalnih klijenata kojima je trebao poslati ponude elektroničkom poštom. Njegov šef, Leonardin muž i poslodavac, stajao je iznad njega poput kakvog ogromnog medvjeda uspravljenog na dvije noge. Jak i masivan kao valjda i svi Ličani, nadvio se iznad njega sa smješkom od uha do uha. – Ona zadnja tri ugovora sa prdonjama iz Vlade su ti bila k'o grom. Ne znam kako si se uspio uguziti kod njih, ali smo mirni sljedećih, bar tri godine. Da mi je netko rekao da čupavac poput tebe može dobro raditi ovaj posao... ima ona moja Lea dobar nos. Da mi je samo znati gdje je tebe iskopala.
- Ah, drago mi je čuti. – odgovorio je, iako je zapravo htio reći da mu je bolje da ne zna gdje ga je iskopala.
- Znaš Tomo, nakon onog prije tebe, već nekako lakše dišem. Iako mi malo ideš na živce s tom čupom. Jesi razmislio možda da to svedeš na neku normalnu mjeru? I za klijente bi bilo bolje da im dođeš onako. Kravata, odijelo, neke cipele kako Bog zapovjeda. Mislim, zar nisi malo ostario za tu furku sa jeans hlačama, kaubojkama i čupom? – prekrižio je ruke na svojim širokim prsima i govorio mu kao otac djetetu. Iskreno, išao mu je na kurac s tom propovijedi koju je do sada toliko već puta slušao za svojeg života. Od nemalog broja tipova koji su se na kraju pokazali kao obične, prepotentne i polupismene seronje. Sa parama.
- Pa ne znam, do sada sam dobro radio i ovakav kakav jesam. – nervozno se promeškoljio sjedeći i gledajući prema gore.
- E sad zamisli kako bi tek radio da se malo središ. Uz plaću koju ti namjeravam podignuti i prodaju koju ti mislim dati, moram malo povesti računa o tome tko mi predstavlja firmu.
Ostao je malo osupnut onim što je čuo. Skoro da ga je pitao, kada već govori o davanju, misli li pri tome i na ženu? Pa zatim samo zbunjeno zakimao glavom sklanjajući pramenove kose sa očiju. Ovo se zvalo brzo napredovanje. Skoro da se pitao ima li Leonarda umješane prste u ovu promociju.

- Ništa, dođi u moj ured da se dogovorimo. A ostalo možemo riješiti i kod mene na večeri. Leonarda je rekla da te pozovemo s obzirom da si nam popravio rejting i račun u banci. – završio je i samo mu glavom kimnuo prema uredu. Pa se udaljio grabeći krupnim koracima, pozdravljajući u prolazu ostale zaposlenike zgurene ispred svojih monitora. U ovom dijelu uredskih prostorija radilo ih je tek šestero, a kako je bio relativno novi, nije se previše upuštao sa drugima u razgovor ili tračeve koji su svakodnevno kružili među njima.
Pri pomisli da bi se morao ošišati poput ovce, osjećao je ljutnju. Ostao je sjediti još desetak minuta gledajući u daljinu ispred. Vjerojatno je ovdje bilo ljudi koji su zasluživali promaknuće i veću plaću prije nego on. Skoro da mu je bilo neugodno. Pitao se hoće li se tko javiti i nabaciti mu da je sve to plod afere sa gazdinom ženom. Ali ubrzo nakon Branimirovog odlaska zvukove u prostoriji zamijenila je tiha glazba sa zvučnika i prigušeno udaranje prstiju po tipkovnicama. Svatko je radio svoj posao i malo tko je obraćao pozornost na njega dok se pokušavao skoncentrirati na podatke ispred sebe. Osjećao je pritajeno buđenje buntovnosti u sebi pri pomisli da si stavi kakvo platno oko vrata koje bi mu visilo obješeno poput jezika. Ne jednom imao je priliku vidjeti Marija i njemu slične kako tako odjeveni bauljaju od vrata do vrata. Utegnuti i ispeglani do bola. Dok bi im on jebavao žene.
Konačno se prisilio ustati nakon što su mu digitalne brojke pokazale kako je desetak minuta iscurilo poput pijeska kroz prste ruku, i odšetati do ureda u kojem je sjedio gazda. Sasvim odlučan da povuče crtu i prekine razgovor. Da ne pristane na dani ultimatum pa čak i pod cjenu da mu da otkaz. Postojale su neke stvari na koje još uvijek nije bio spreman. Ili je barem tako mislio.
Otkaz ipak nije dao. Niti ga je dobio.
Sa Leonardom se čuo kasno navečer. Popizdio je slušajući kako to uzima olako i kako se kikotavo smije sa druge strane slušalice. No na kraju mu je ipak rekla da ga razumije i da ga ona neće osobno siliti da napravi nešto takvo. Ujedno mu je obećala da će pokušati razgovarati sa mužem ne bi li ga kako omekšala. Branimir je imao predrasude u vezi muškaraca sa dužom kosom. Ali imao ih je i on prema facama koje su glavu brijale skoro do kože, nalikujući mu ruskim mafijašima ili onim golobradim nacistima koje je znao viđati u gradu, dok bi dodavali u krug jedan drugome bocu dvolitrene pive. Osjećao se dobro u toj svojoj koži koju je nosio već više desetljeća. Premda je postajao svjestan da polako ali sigurno sve više pripada svijetu koji polako prestaje postojati.

- Dolaziš na večeru? – upitala ga je na kraju.

- Ne znam. Je li to tvoja ideja bila da dođem k tebi kad je on tu?
- Ne, stvarno nisam bila ja. Ne znam od kud mu to, samo mi je prišao i pitao da li bih imala što protiv da te pozovemo na večeru. Znam da je rekao da si ok, da si uspio sklopiti nekakve dobre ugovore pa imamo dobrog posla za sljedeće tri godine. Ha čuj, on ti sve gleda kroz lovu. Da nema koristi od tebe, k'o da bi te zvao k nama.
- Jesi sigurna? – nije mu ništa odgovorila na postavljeno pitanje. Slušao je njen dah sa druge strane i osjetio kako mu trnci uzbuđenja počinju putovati kralježnicom i sljevati se prema bedrima. A mašta se buditi. – Da nešto ne sumnja?
- Ma kakvi. Nemaj brige. Toliko je u toj usranoj firmi da sumnjam da bi ga to baš i brinulo. Dok god imamo para i dok god stiže nova lova, on je ok. Jednom mjesečno me opali, tek toliko da ispuni minimum i to je to. – napravila je kratku stanku čekajući da nešto kaže. Pa kako ništa nije rekao, ponovno ga je pitala: - Znači dolaziš?
- Doći ću. Kada?
- Oko osam.
- Ali pod jednim uvjetom. – spustio je glas i to joj rekao skoro šapatom. Kao da bi ga tko mogao i čuti.
- Da?
- Bez gaćica.
- Molim? – čuo ju je kako prigušeno pita. Sada se skoro on nasmijao sa ovu stranu slušalice. No suzdržao se.
- Bez gaćica. Hoću da ne obučeš gaćice to večer. Jednostavno želim znati da si potpuno gola ispod.
- Ti si lud. Milion gradi. Jesi normalan?
- Nisam, ha ha. Ne moraš mu reći. Bit će uzbudljivije znati da on ne zna da si potpuno gola dok sjedimo za stolom. Znači bez gaćica? – sa druge strane dočekala ga je ponovno tišina. Čuo ju je kako diše. Ovoga puta dublje, brže. Slutio je da joj adrenalin teče brže kroz vene. Da grozničavo razmišlja da li samo pristati bez želje da održi obećanje. Ili stvarno napraviti to što je traži. Čekajući njen odgovor osjetio je kako mu se javlja erekcija dolje u preponama. A mašta se počima razbuktavati sve više. Poželio je nastaviti dalje, možda joj početi opisivati što bi joj radio te telefonski razgovor pretvoriti u uzbudljivo iskustvo ispunjeno zajedničkom masturbacijom. Što su već znali povremeno prakticirati.
- Dobro, bez gaćica. – izgovorila je konačno i spustila slušalicu. Monotono tu-tu ostalo je samo iza nje. Nakesivši se od uha do uha, konačno je i sam spustio slušalicu.
Ležeći kasnije u krevetu, doveo se je do kraja misleći na obadvije njih, Leonardu i Elenu. Maštajući o trojci u kojoj bi se našao sam između njih dvije. U poziciji da bude čas u jednoj, čas u drugoj. Mogućnosti da jednu ima ispred sebe dok bi oralno zadovoljavala prijateljicu. Ili onu drugu u istoj pozi. Osjećaju ženskih ruku dok mu prelaze preko tijela a on se nalazi stisnut kao hrenovka u hot dogu, između njih. Ili u prilici da mu jedna svojom pičkicom sjedne iznad usta kako bi je istraživao jezikom, a druga ga zajaši i sjedne na njegov dignuti kurac. Dok bi dlanovima ruku milovao guzove jedne, druga bi plesala rock'n'roll na njegovim preponama. Nije nimalo sumnjao da bi stao prije nego što bi ih obadvije doveo do kraja. Već je imao takvih iskustava, premda tek dva do tri susreta. Ali su ostala nezaboravna. Jedno takvo druženje sa Leonardom i Elenom sigurno ne bi bilo manje ekstatično kao ni ta prethodna.
Zaspao je uljuljan tim slikama. S nanovo probuđenom željom da posjeti Elenu. I vizijom Leonarde koja se skida pred vlastitim mužem. Pa odbacujući gaćice na tlo, njihajući se u kukovima poput barke na moru, kreće prema njemu i spušta se na koljena pred njim, dok ga on vadi van iz hlača.