1302 NAGOVORENA XXV

 

 

Sada je već spremno uzvratila poljubac, počimajući vrtiti stražnjicom i nabijati se na... koliko? Jedan prst? Ili je već to bio u njoj sa dva prsta? Zalazio joj je unutra do dlana, prodirući u sve bržem i divljijem ritmu. Ispunjavali su je i njegovi prsti i voda, mješajući se sa njenim vlastitim sokovima. Počimala je stenjati. Zapravo cviljeti od užitka koji je postajao sve veći.

- Nije ti drago što si ga vidjela? – pitao ju je dok je stavljao novi namaz putera na krišku kruha. - Ne, to nisam rekla. Samo sam očekivala da ćemo ovaj vikend biti sami. Samo ja i ti. – kava joj je prijala, ovako vruća, oporog ukusa i mirisa. Tjerajući ostatke pospanosti i želje da ostane u krevetu protežući se poput mačke. Jedva ju je nagovorio da se ipak izmigolji iz topline kreveta i dođe na doručak. Sada joj je bilo čak i drago što ga je poslušala. - Pa i jesmo. – odgovorio joj je između dva zalogaja. – Čovjek se slučajno zatekao ovdje. Priznajem da je i mene pomalo iznenadio. Ali on mi je i predložio da ako te želim odvesti za vikend negdje, onda su toplice best off. Pretpostavljam da mu sigurno nije prvi put da je ovdje. Kratko je razmišljala o tome što joj je rekao prije nego što je odgovorila. - Vjerojatno ne. Čim zna za ta noćna kupanja. Ne bih nikada ni pomislila da imaju kakva kupanja kasno. - Ni ja. No vrijedilo bi pogledati. – gledala ga je kako jede s apetitom pa se na kraju i sama odlučila pojesti koju krišku. Njen izbor bio je puter i med. Nije se ni sjećala kada je zadnji puta ovako bez potrebe za žurbom i sama sa Marijom imala priliku ovako sjediti i doručkovati. Tihi žamor glasova i zveckanje posuđa u prostoriji ispunjenoj zrakama sunca, koje su dopirale kroz krem zastore, cijelom ambijentu su davali sanjiv, umirujući izgled. Što ju je totalno opuštalo pa je na kraju sama sebi rekla da pretjeruje. - Kako god želiš. Bitno mi je da sam s tobom. I da uživam, kao rijetko kad. – nagnula se preko stola i poklonila mu poljubac. – Volim te. - I ja tebe. Puno. Sjedili su jedno vrijeme šuteći. Jednostavno uživajući u vremenu koje je polako prolazilo. Tek kada su primjetili da su ostali skoro zadnji, ponukala ga je da ustane i da ostatak dana iskoriste kupanjem ili šetnjom po kamenim stazama koje su vijugale ispod krošanja stabala, gubeći se u nedalekom parku. Nakon što su se preobukli obukavši trenirke i laganiju obuću, izašli su van držeći se za ruke. Pa potom odšetali do malih trgovina i kioska koji su se nalazili u blizini ulaza u toplice. Jednostavno su hodali i razgledavali, ulazili unutra prebirući po stotinama sitnica kojima su bile napunjene police, cjenkali se oko cijena pojedinih suvenira ili pak uzimali male, šarene propagandne letke koji su pozivali na ponovni posjet, ističući bezobrazno niske cijene. O tome koliko je to bilo nisko, po njenom mišljenju, bilo je polemično. Hodajući između uredno održavanih, zelenih površina prošaranih već prvim procvjetalim cvjećem, duboko je udisala svjež zrak ispunjen mirisom šume. Za divno čudo Tomislava niti su vidjeli niti su naletjeli na njega tijekom narednih dva sata. Iako je nekako očekivala da će se iznenada pojaviti, banuti ispred njih, nisu ga sreli. Na kraju ga je smetnula sa uma. U apartman su navratili tek ostaviti ono što je kupila za Carmen i Dadu, majice sa logom toplica, jednu šarenu narukvicu napravljenu od niza raznobojnih brdskih kristala koja će se zasigurno svidjeti kćeri, te pomalo luskuzan pisaći pribor za Dadu. Sebi je odlučila uzeti suvenir, zapravo malu keramičku maketu toplica viđenih iz zraka. Dok se Marijo odlučio za kožni kaiš na čijem se prednjem dijelu nalazila kopča sa stiliziranom glavom bika. Zadirkivala ga je zbog tog country detalja kao da su otišli na rodeo a ne u toplice. - Možda bi ga trebao staviti kad večeras odemo na to noćno kupanje. – nije mogla odšutjeti, hihočući se dok su ulazili u apartman. - Ne, ne, ne. Uzeo sam ga da malo probamo ona sado maza sranja.

Recimo da te malo ispendrekam s njim po guzi, a onda... - A da ja ispendrekam tebe? Pazit ću da to ne bude onaj kraj sa rogovima. - Dat ću ja tebi rogove... ne bi vjerovala, ima ih koji vole biti rogonje. - Da? Nemoj mi to pričat', ha ha. Ti si moj rogonja. – dobacila mu je dok je ulazio za njom. A onda se ugrizla za usnu. Glupača, trebala bi malo obuzdati tu svoju jezičinu. - Znam. – samo je rekao prilazeći joj odozada i hvatajući je za bokove. Dopustila mu je da je malo ljubi i stiska uz sebe dok mu se na kraju nije izmigoljila i rekla mu kako bi se trebali malo i okupati u toplicama osim da se samo šlataju. Nezadovoljno je frknuo puštajući je. Nepunih petnaestak minuta kasnije već su se nalazili ispod visokog, drvenog krova. Nosnica ispunjenih mirisom tople vode i klora. I masom ljudi koja se skoro izbezumljeno vrtila uzduž i poprijeko. Cika djece ju je malo iritirala. Pogotovo skakanje s rubova bazena, premda je na nekoliko mjesta primjetila table na kojima su stajala slikom prikazana upozorenja kako se to ne smije. Uspijevala je nekako zaobići te male skakače i pronaći koji metar mjesta kako bi se odgurnula nogama od dna i zaplutala. Na mjestima predviđenim za vodenu masažu vladala je gužva. Maltene dobro da nisu čekali u redu kako bi iskoristili svojih dvadesetak minuta kvasenja u uspijenjenoj vodi. S obzirom da je Mariju vrlo brzo dozlogrdilo kiseliti se sa njom, dogovorili su se da će se kratko odvojiti. Gledala ga je kako izabire jednu od ležaljki smještenu do ogromnog, staklenog zida okrenutog prema obližnoj šumi. A ona se otputila van. Razlika između vanjske temperature i vode u kojoj se nalazila činila joj se ogromnom. Pa je uronjena do brade cupkala krivudavo dužinom bazena tražeći mjesta gdje ga je bilo najviše. Uspjela ga je naći na jednom pomalo zavučenom mjestu, ostavljajući daleko iza sebe žamor glasova i vrisku djece. Poput kakve uvale, kakvog rukavca, stijenke bazena ovdje su je dovele tik ispod krošanja velikih hrastova, koji su poput kakvih stražara čamili uz žičanu ogradu. I bacali sjenu na dio gdje se na kratko zaustavila. Skoro je zadrijemala kada ju je prenuo osjećaj nečijeg približavanja. Okrenula je glavu primječujući mušku priliku koja je doplutala do nje. Trebala joj je koja sekunda prije nego što ga je prepoznala onako kratko ošišane kose. Kasnije se pitala, s razlogom, nije li ju pratio cijelo vrijeme pogledom sa strane. - Hej, Ena. Već sam se pitao gdje ste? - To sam se pitala ja i za tebe. – odgovorila mu je hladno. – S obzirom da znaš da smo tu, kako to da nas nisi potražio? - Nisam vam htio smetati. Znao sam da ćete sigurno doći na bazene pa mi je bilo jednostavnije uživati ovdje dok se ne pojavite. Prišao joj je blizu, uspravljajući se. Nadvisivao ju je za glavu a ovdje mu je voda dopirala tek do prsa. Gledala je kako mu se prsa dižu i spuštaju. I skoro da je poželjela pogledati dolje, kroz vodu. Ne bi se iznenadila da mu se digao. Od te pomisli osjetila je kljucaj u sljepoočicama i pomakla se koji korak unatrag. Bez obzira na to, primakao joj se još bliže. - Mi? Ili ja? - Ti znaš bolje odgovor nego ja. - Još uvijek imaš dosta visoko mišljenje o sebi. – cinično je dodala. - Imam ga i o tebi. - Da? Samo zbog toga što... - Ne samo zbog toga. – prekinio ju je, opasno približivši svoje lice njenom, od čega je dobijala nervozu u želudcu. Pogledala je ima li tko u njihovoj blizini, no nije bilo nikoga. Nekolicina njih koji su im se primicali, vidjevši ih, brzo su se okrenuli i vratili prema sredini bazena. Očigledno su ih smatrali parom koji je potražio malo osame za izmjenu nježnosti. Pitala se u se ne bi li se trebala izmigoljiti ispred Tomislava i uputiti natrag. – Iako jednim dijelom i zbog toga. Teško je odoljeti želji da te opet ne pojebem. - Kao i Leonardu? – nije mogla izdržati. Morala mu je to spočitnuti. Nije skidala pogled sa njegovih očiju u kojima je u trenutku kada je izgovorila pitanje primjetila kratka i brz bljesak. – Mužu iza leđa? Nabijati mu rogove dok vas obadvoje financira? - Ne financira mene nitko. – ukočila se kada se primakao k njoj. Glas mu je bio tih i skoro prijeteći, od čega je osjetila trunak straha i navalu adrenalina. Mogla je osjetiti njegova bedra na svojima, njegova prsa na svojima, njegov dah skoro na svojim usnama. – Nisam žigolo. Ne radim to za pare. Iako je to jedna druga i duga priča o kojoj ćemo drugom prilikom. Za razliku od tebe koja imaš gnijezdo, ja sam slobodna ptica i letim kud me povede sunce i vjetar. Što se tiče rogova, možda to žene vole raditi svojim muževima.

Pogotovo onima koji ih sve manje jebu. - Mislim da se precjenjuješ. – protisnula je tiho, pokušavajući zadržati kontrolu nad svojim glasom i nad osjećajima koje je jedva kontrolirala. Na nogi je osjetila njegov ud, ukrućen i spreman. Skoro da se pitala ima li ga kada spuštenog. - Ne, mislim da se „ti“ precjenjuješ. Mogu se kladiti da ti ga sada stavim dolje ne bi ni „a“ rekla. Ili se varam? - Ja nisam Leonarda. – bijesno mu je dometnula. - Znam ja što si ti. – htjela mu je odgovoriti i na to. Ali kada je otvorila usne kako bi ponovno prozborila, spustio je neočekivano svoje usne na njene. Htjela mu se suprotstaviti no svojim tijelom pribijo ju je uza glatke, keramičke pločice bazena. Osjetila je njegov jezik kako traži njen. Koprcajući se i u strahu da ne izgubi oslonac te završi pod vodom, pokušala ga je odgurnuti. No vrlo spretno jednu njenu ruku povukao je do vlastitih prepona i stavio joj ga u dlan, dok je svojom rukom otišao do njenih gaćica i u tren oka osjetila mu je prste na tankom procijepu vlastitog međunožja. Otvarajući je, osjetila je kako ju polako ispunja toplina vode. I da je htjela skupiti noge, sada je bilo kasno. Kako god, njegov poljubac pun sirove strasti, lomio ju je. Neutažena želja još od jutros sada je plaćala danak. Osjećala je dah njegovih nosnica na svojim obrazima. Čak i tutnjanje njegovog srca tijesno pripijenog uz nju. Njegovi prsti su je umješno počeli dolje masirati pogađajući točno tamo gdje trebaju. Čak i u vodi, vlažila je dovoljno da mu olakša trljanje usmina i klitorisa koji je bubrio pod njegovim jagodicama. Pokušava je izmigoljiti iz njegovog zagrljaja ali je svaki pokušaj bio sve slabiji. Dok mu se konačno nije prepustila uzvračajući mu poljubac. Na rubu očaja zbog vlastitog loma i navale uzbuđenja koje se počelo zavlačiti u bedra. Dopustila mu je da svoje vrele usne premjesti na njen vrat. Sa panikom je pogledala preko njegovih ramena očekujući da će vidjeti nekoga kako ih promatra ili upire kažiprstom prema njima. Ili pak Marija kako hrli kroz vodu zatičući je sa najboljim prijateljem. No nije bilo nikoga, barem ne blizu. - Znam te. Kao što znam da bi ga sada voljela osjetiti u sebi. Zar ne? – pitao ju je dok joj je prstima zalazio sve dublje. Raširila je noge otvarajući mu se još više dok joj se vatra počimala razlijevati cijelim donjim dijelom tijela. - Ne, ne. – vrtila je glavom dok joj je on i dalje ljubio vrat, grickao ga, šarao jezikom po njemu i dolazio joj do uha, tiho stenjući od užitka kojeg je osjećao dok mu je rukom lagano drkala kurac. Odgovor je bio više želja da prekine prije nego ih netko vidi nego nedostatak potrebe za nečim čvrstim u sebi. – Nemoj tu, vidjeće nas. - Ššššš, završit' ćemo prije nego netko dođe. – uspjela je čuti prije nego što joj je ponovno spustio svoje usne na njene. Sada je već spremno uzvratila poljubac, počimajući vrtiti stražnjicom i nabijati se na... koliko? Jedan prst? Ili je već to bio u njoj sa dva prsta? Zalazio joj je unutra do dlana, prodirući u sve bržem i divljijem ritmu. Ispunjavali su je i njegovi prsti i voda, mješajući se sa njenim vlastitim sokovima. Počimala je stenjati. Zapravo cviljeti od užitka koji je postajao sve veći. U jednom trenutku zagrizla mu je rame dok ju je potresao prvi orgazam i dok se u grčevima napola izvila prema van. Ispustila mu je ud i obgrlila ga rukama oko vrata. A onda pohotno potražila njegove usne i jezik, grčeći se po drugi, treći put. Trebalo joj je par minuta dok se nije uspjela smiriti i dovoljno opustiti da se opet osovi na noge. Puštajući ga pogledala je oko sebe. Još uvijek su bili na osami. - Da ti... pomognem? – rekla mu je dok je čekao da uspostavi kontrolu nad sobom. Kroz vodu koja se polako smirivala oko njih mogla je vidjeti njegov nabrekli kurac koji je poput sablje bio još uvijek usmjeren prema njoj. - Neka, ne treba. Čuvat' ću ga za večeras. Vidimo se unutra. – bio je njegov odgovor. Spustio je usne na njene i potom se udaljio koji metar. Okrenuvši se prema njoj, pogledao ju je oči. – Što se tiče tebe i Leonarde, vjeruj mi, radije bih si odrezao onu stvar nego da vas povrijedim na bilo koji način. A zatim je nestao iz ugla. Koju minutu kasnije vidjela je njegova široka pleća kako se gube među ostalim kupačima. Nakon što je još koji put duboko udahnula, omekšalih i klecavih koljena, uputila se i sama natrag. Samu je sebe korila zbog ponovne popustljivosti. Slabosti na Tomislavov temperament. Njegovo spominjanje rogova i rogonja na jedan način degradiralo je njegovo zaklinjanje u prijateljstvo između njega i Marija. Što je još gore, povukao je i nju. Najradije bi se pokupila i otišla odavdje. Ovo je trebao biti njen i Marijev vikend a ne prilika da ponovno popusti drugom muškarcu i upusti se u ponovnu aferu s njim. Sve je teže podnosila skrivanje te tajne pred Marijem i bilo je pitanje kada će je uloviti u laži. Što je još gore, njega je ta mogućnost palila. Ne znajući da ju je Tomislav već imao. Prestravljivala ju je slika trenutka u kojem bi joj prišao i rekao kako je saznao da ga vara sa najboljim prijateljem. Što bi rekla u tom trenutku? Što bi napravila? Bi li ga onda palilo ili bi ga prije boljelo saznanje o počinjenom? Zaronila je u toplu vodu tjerajući takve misli od sebe. Sa strahom se pitala što li je Tomislav mislio kazavši joj da ga želi sačuvati za večeras. Dovedena do vrhunca užitka htjela mu je pomoći da i sam dođe do kraja. Očito da mu ne bi trebalo dugo s obzirom da je bio dolje velik i krut, na rubu pucanja. Mogla si je samo misliti koliku ima moć nad vlastitom pohotom kada ju je uspio obuzdati i otići ukrućenog kurca.

Marijo ju je jednom ostavio tako, nehotice, na rubu želje. S obzirom da se nije dolje voljela dirati i da je masturbaciju smatrala pomalo odbojnom, cijelu noć se prevrtala gnjevna na Marija koji je spavao poput bebe do nje. Bio je toliko pametan da si više ne dozvoli takav luksuz. Stoga ju je Tomislavov postupak zbunjivao i dovodio u nedoumicu. Nije mogla vjerovati da je samo tako otišao od nje, rekao ono što je rekao a da ne bi imao već kakav, pomno razrađen plan u svojoj glavi. Pitala se samo kakav. Njih dvojicu zatekla je u dosta živom razgovoru. Koliko je uspjela čuti dok im se približavala, opet je tema bila prodaja, zarade, nove poslovne mogućnosti. Da su toliko zarađivali obadvojica koliko su o tome pričali, do sada bi bili milijarderi. No kako kažu, puno baba kilava djeca. Tomislav niti jednim znakom nije davao do znanja da su se sreli u bazenu. Dapače, pitao ih je obadvoje gdje su se smucali danas. Na doručku nije bio. A prijepodne je proveo u bazenima nadajući se da će naletjeti na njih dvoje. Da nije slučajno zatekao Marija kako ljenčari u ležaljci, vjerojatno bi se vratio u sobu i odspavao par sati prije nego što bi otišao na večeru i onda na to noćno subotnje kupanje zbog kojeg je prvenstveno i došao ovdje. U par crta rekao im je kako se iza deset sati navečer zatvaraju vrata bazena. Ali je ostanak ili ulaz dopušten svim punoljetnim osobama. Prvenstveno parovima. Naznačio je da zna biti dosta erotično oko ponoći i kasnije. Čak postoji i šank smješten na zapadnoj strani koji počinje sa radom samo u tom terminu i namjenjen je svima koji požele kakvo osvježenje. Zapravo je bila malo skeptična po tom pitanju. Iz priče koju im je Tomislav pričao dobijala je dojam kao da se u tim kasnim satima ovdje odvijaju prave orgije. Ispravio ju je i rekao da to nije okupljanje slično onima koji se znaju događati u swingerskim klubovima. Premda zna frcati od otvorenog pokazivanja intimnosti, prostor je tako velik da si svatko može pronaći kutak za izmjenjivanje nežnosti. Naravno da se Marijo odmah zagrijao. Po njenom, imao je tu crtu dječje naivnosti i oduševljenja koja ju je pomalo nervirala. Pogotovo sklonosti da povjeruje u sve i svašta. Tomislav ju je par puta pogledao na takav način da je osjetila žarenje dužinom kičme. Da je mogla, da se usudila, najradije bi Mariju predložila da se spakiraju i odu odavdje. Pogotovo kada su joj, dok su njih dvojica pričali, mozgom zalepršale slike u kojoj se vidjela ovdje sama sa Tomislavom. Peckanje u međunožju se ponovno pojavilo. A kada se u jednom trenutku ponovno vidjela stisnuta između Tomislava i Rafaela, nesvjesno pomičući ruku među bedra kao da bi mogla umiriti poticaj koji joj se javio dolje, ustala se kako bi odlaskom u vodu umirila ponovno buđenje želje. Nedugo nakon toga pridružili su joj se i njih dvojica. Iako je pokušavala biti što ležernija u razgovoru sa njima, osjećala je napetost dok se trudila ostati pribrana. Tomislav joj nije pridavao puno pažnje osim koliko je bilo potrebno. Marijo je jedini iskrio vedrinom i dobrim raspoloženjem. Te je uskoro jedan dio svog raspoloženja uspio prenijeti i na njih dvoje. Opraštajući se pred veče dok je sunce polako tonulo i nestajalo na zapadu, dogovorili su se naći na večeri u restoranu. Onda bi dogovorili i vrijeme kada bi otišli na to noćno kupanje. Razmišljala je kratko o ideji da je odjednom zaboli glava, dobije mjesečnicu ili bilo kakav drugi razlog. Imala je čudan osjećaj da nije Tomislav rekao ono bez vraga. Do sada je napravila već niz stvari koje su joj mjenjale život i počimale ga voditi u vrlo nepredvidljivim pravcima. Zapravo vrlo kompliciranim smjernicama koje su lako mogle završiti u slijepoj ulici ili na puno gori način. No onda je shvatila da ne bi ni sama povjerovala u ono što je mislila reći Mariju. Dok su zamicali prema apartmanima ispred sebe, ostavljajući Tomislava iza svojih leđa, nije se usudila niti okrenuti i pogledati da li ih ispraća pogledom ili se već izgubio na drugoj strani. Uopće nije sumnjala da ga neće zateći na noćnom kupanju. Bojala se samo jednog. Onog što bi se ove noći moglo dogoditi. I kuda bi je to moglo odvesti.