1326 NAGOVORENA EPILOG

  

Bedra su mu još bridjela od seksa kojeg je imao sa gradonačelnikovom ženom. U jednom trenutku je čak pomislio da će stvari izmaknuti kontroli. Ali nisu. Sve su one bile iste. Jebene, nedojebane kurve. Kao i ona njegova koja ga je na kraju ostavila kao govno varajući ga sa čovjekom kojeg je smatrao prijateljem.

Noć se već spuštala kada se autom primakao kući. Dolazeći, primjetio je crni audi parkiran koji metar niže ispred njegovog ulaza u dvorište. Usporio je zagledajući tablice i priliku muškarca koji je, naslonjen na bok auta, primicao cigaretu usnama i povlačio dim. Vrh se zažario poput guzice krijesnice u mraku osvjetljavajući donji dio njegovog lica. S ove daljine nije mogao prepoznati tko je osoba koja ga je navjerojatnije čekala pa je našavši zgodno mjesto za stati, parkirao auto. Oprez je bila majka mudrosti i toga se pridržavao. Ne jednom krajnja sumnjičavost prema svemu i svakome sačuvala mu je živu glavu. Čuvaj se vlastitih prijatelja, netko mu je jednom rekao. Za neprijatelje si barem znao što misle o tebi. Ugasivši auto, još jedan trenutak je gledao lik muškarca obučenog u kožnu jaknu i traperice. Tinjajući sjaj vrha cigarete otkrivao je tek konture muškarčeva lica. Trenutak razmišljajući i pogledavajući na ulična svjetla koja su se počimala paliti, otvorio je pretinac u autu i izvadio pucu. Kupujmo hrvatsko, proletjelo mu je kroz glavu dok je provjeravao napunjenost oružja proizvedenog u Karlovcu, a kojim se u zadnje vrijeme naoružavala policija. Zatičući ga za pojas izašao je iz auta tiho zatvarajući vrata. Na ulici baš i nije bilo ljudi. Osim nešto djece koja su se igrala na kraju ulice i očito nisu obraćala pažnju na čovjeka koji je čekao pred njegovom kućom. Auto mu nije bio poznat. Faca nije svakako djelovala tako da bi ulijevala povjerenje. Iako je bio siguran da nije bila u pitanju neka sačekuša. Možda neki ljubomoran muž? Kako god , saznat će to kroz koju minutu. Pazeći da mu priđe sa leđa, nastavio je duž ulice. Pa onda u jednom trenutku, nalazeći mu se točno iza leđa, prešao cestu nastojeći ne lupkati cipelama po asfaltiranoj podlozi. Na svu sreću, prilika ispred njega nije ga primjetila. Taman je udisao zadnji dim kada mu je prišao i stavio ruku na rame. Za svaki slučaj drugom rukom je stegnuo dršku oružja zataknutog za pojas. - Čekaš nekoga? Začuvši glas iza svojih leđa muškarac se trgnuo kao dodirnut užarenim željezom

Samo ga je Vladin čvrst stisak ruke na ramenu uspio zadržati na mjestu. Čik cigarete mu je ispao na tlo dok se pokušavao okrenuti kako bi vidio tko mu je iza leđa. - Grom te jeb'o! Tko... Vlado je i sam htio nešto reći no onda je prepoznao te vodnjikave oči i bradicu staru par dana koja mu je ukrašavala podbradak. Još uvijek ga je čvrsto držao za rame kada mu se obratio. - Mutni, kojeg kurca ti radiš ovdje? – zaokružio je pogledom oko sebe tražeći bilo koga tko bi gledao u njihovom smjeru. Nije gledao nitko. Djeca su i dalje vičući jedni prema drugima šutali loptu. Ne pokazaujući nikakav interes da ih prate pogledima. - Čekam tebe, jebo te! Od kud si se ti stvorio? – pokušao je utvrditi smjer iz kojeg se pojavio čovjek kojeg je čekao ispred njegove kuće. - Mislim da bi ja tebi trebao postavljati pitanja a ne obratno. Zašto me trebaš? - Imam nešto što bi te moglo zanimati. – odgovorio mu je pogledavajući oko njih. Prve lampe su zazujale dok su im se žice zagrijavale i počimale isijavati svijetlost. – I daj malo popusti, odvalit' češ mi rame. - Mutni, znaš da sa drogom ne petljam a kurve me ne zanimaju. Osim toga, koji kurac mi čučiš pred kućom? Mogao si mi se javiti pa bi se našli negdje gdje ima manje znatiželjnih pogleda. Samo mi fali da te neka baba iz sujedstva vidi pa da sutra uz kavu krenu priče. Popustio je stisak i odmaknuo se koji korak od Mutnog. Gledao ga je šutke dok je ovaj ponovno namještao ishabanu kožnu jaknu na sebi. - Baš si drot. Kakve babe? - Ne seri više. Odmagli odavde i odi do birtije na uglu. I čuvaj me se ukoliko su opet neka sranja iz kojih te moram vaditi. – zakoračio je prema kući pa se polukružno okrenuo prema Mutnom. Drugom rukom je djelomično zaklonio oružje zataknuto u pojas. Nije se mogao oteti dojmu da ovaj nije primjetio pokret kojim je skrivao zataknuto oružje. -Treba mi dvadesetak minuta. - Vjeruj mi, zanimat će te. Sve je stvar trgovine. Čekam te kod Brice. – poručio mu je a onda se zavukao u vozilo zatamnjenih zadnjih stakala. Gledao je dok se polukružno okretao i udaljavao se u pravcu iz kojeg je sam maloprije došao. Bedra su mu još bridjela od seksa kojeg je imao sa gradonačelnikovom ženom. U jednom trenutku je čak pomislio da će stvari izmaknuti kontroli. Ali nisu. Sve su one bile iste. Jebene, nedojebane kurve. 

Kao i ona njegova koja ga je na kraju ostavila kao govno varajući ga sa čovjekom kojeg je smatrao prijateljem. Imao je čak sreće da ga nije ubio kao psa. Premda je mogao, premda je htio. No onda se napio kao svinja i svjestan da bi nerazumnnim postupkom srušio kule koje je godinama marljivo gradio, odustao od takvih namjera. Ko ga jebe. Na kraju mu je ovako bilo i bolje. Dok se presvlačio u tami svoje sobe, misli su mu se ponovno vratile do Mutnog. Tip se bavio svim i svačim. Obično je lovu izvlačio od kurvi koje je imao. Mlade i došlepane iz istočnijih zemalja poput Bugarske, Rumunjske ili Rusije. Za razliku od nekih drugih, nije im tajio čime se bavio. Nije im obećavao posao konobarica ili plesačica, zaposlenica u nekakvim firmama. Znale su koji je razlog njihovog dolaska kao i koliko će zarađivati. Bile su lijepe, mlade i siromašne. Dovoljno da bi bez nekog velikog nagovaranja i krzmanja pristajale prodavati vlastito tijelo za velike pare. Bila je to elitna prostitucija namijenjena kremi grada. Političarima, doktorima, pravnicima, menadžerima firmi. Onima koji su imali dovoljno para i dovoljno moći da si nešto tako priušte. Neki klijenti bili su svećenici, drugi ugledni profesori. Odabrana svita za odabrane užitke. I odličan način da ih držiš u šaci i muzeš poput krava. Što si bio veća svinja od čovjeka, bio si spremniji platiti kako bi svoje prljavo rublje čuvao dobro skriveno od pogleda javnosti. Drugi dio posla bio je prodaja bijelog praha kojeg su također uzimali imućniji. Većinom razni estradnjaci i kulturnjaci. Ili uspješni, mladi poslovnjaci koji su manjak energije nadopunjavali drogom. Žene su bile nešto manje sklone gurati nos u prašak koji se pažljivo dozirao odabranima. Ali one mlađe, labilnijeg karaktera a vječito u potrazi za dobrom zabavom i bogatim jebačem, svoju dnevnu potrebu za šutom obično bi plaćale čime drugim nego vlastitim tijelima. Svo to klupko pravog podzemnog svijeta o kojem obični smrtnici nisu znali skoro ništa ili potpuno ništa, kontrolirao je on. Nije se petljao u dilanje tog smeća niti je vodio brigu o nabavi novih kurvi. Uzimao je proviziju i brižljivo vodio evidenciju klijenata koji su se koprcali u vlastitom blatu. Posjedovao je informacije koje su mu davale moć kakvu je mali broj ljudi imao u gradu. Rijetki su ga voljeli, većina ga je mrzila. Ali najbolje osiguranje bila mu je ta mala tekica u kojoj je sve pažljivo zapisivao. Potrudivši se da i drugi znaju za nju. Rijetko je tko mogao sebi dopustiti da ispliva nešto iz nje van i jednim dijelom postala mu je životnim osiguranjem. No Mutnog se trebalo čuvati. Premda su veliki dio posla radili partnerski, nije mu nikada potpuno vjerovao. Mutni je vodio posao, on mu je čuvao leđa. Ako bi naletio na kakvu novu informaciju od koje se moglo dobro zaraditi, podijelio bi je sa Vladom. Dogovorili bi postotak kojeg bi dijelili pola-pola. Ucjenjivanje mudonja bio je vrlo isplativi biznis. Pojavu konkurencije pak osobno bi sredio.

Obadvojica su čuvala vlastiti teritorij koji je pokrivao još nekoliko gradova u županiji. Glavni grad su i tako prepustili mnogo jačim igračima od njih. Bilo je razumno poznavati vlastite granice i poštivati tuđe teritorije. Niti bi to donijelo poslovne, niti političke koristi. Sasvim se dobro živjelo i od ovoga. U zemlji u kojoj je simbioza politike, moći i kriminala postala načinom života, preživljavali ili bolje rečeno lagodno su živjeli samo najsposobniji i najspretniji. Poštenje je bilo samo za sirotinju. Ono što mu je jedino smetalo bila je ta rokerska zapuštenost koju je Mutni njegovao. Izvana je uvijek više ličio na kriminalca nego na nekoga tko je vrtio milione kuna ne godišnje nego mjesečno. U postroženim poreznim okolnostima toliki priljev para bilo je teško sakriti pa su dogovorno prvo otvorili firmu za uvoz i prodaju strane robe. Nabavljali su sve i svašta, većinom tehniku. Čak i to je išlo dosta dobro iako je većina robe bila goli kurac nabavljen iz zemalja sa Dalekog istoka. Zatim je to bila prodaja rabljenih automobila. Pa potom i prodaja namještaja. Firme su bile otvorene na druge osobe pa je time bila i manja vjerojatnost da bi ih netko mogao uloviti i skopčati kako su tvrtke bile pokriće za pranje prljavog novca kojeg su zarađivali vlastitim ilegalnim aktivnostima. Kazaljke na ručnom satu su se primakle desetki kada se, obučen u tamni pulover i crni jeans, izvukao iz kuće i pješice vratio do auta. Ulične svjetiljke poredane poput kakvih nijemih vojnika pozdravljale su ga dok je prolazio ispod njih. Ulica je bila tiha i prazna. Dio grada gdje je živio, zapravo ulica u kojoj je sagradio kuću, pripadala je elitnijem dijelu grada. Prometa nije bilo kao u nekim drugim dijelovima grada. A što je bilo najbolje, nitko nije zabadao nos u tuđe poslove. Niti je bilo koga briga tko živi pokraj. Visoki zidovi i čempresi koji su skrivali većinu ograđenih dvorišta nisu dopuštali poglede u luksuzno uređena dvorišta niti pogled na bazene koje je većina kuća ovdje imala. Neke je susjede osobno poznavao. No uz sumnju da možda zna i po koju njihovu brižljivo skrivanu tajnu, samo bi mu kimnuli glavom u prolazu i službeno ga pozdravili ukoliko ih je put naveo jedne pokraj drugih. Motor njegovog Aston Martina DB9 zabrundao je kada ga je upalio a 456 konja se probudilo ispod poklopca motora. Sjedajući, odmjerio je težinu oružja u ruci kojeg je ponio za svaki slučaj i stavio ga na sjedalo do sebe.

Do Brice mu je trebalo dvije minute. Brico im je bio lokalni pajdaš i nikad nije držao škare u rukama. Iako je, nezvanično, nekolicinu skratio za glavu. Poslije rata odlučio se posvetiti poštenom poslu pa je otvorio birtiju u kojoj se obično skupljala škvadra koje se pošteni puk čuvao. S obzirom da su uredno plaćali i bili vjerna klijentela, Brico bi uobičajeno uvijek zatvorio oko na njihova mešetarenja koja su, normalno, bila na rubu zakona. Vladu je podsjećao likom na Čika iz crtanih romana o Zagoru koje je kao djete do pubertetskih dana takoreći jeo očima. Malena rasta i kratke, crne kose, tamnije puti i crnih brkova, energično je posluživao goste zaposlivši tek jednu do dvije konobarice. Sumnjao je da ih nije trijebio dok bi radile kod njega. A onda ih nabio nogom u guzicu kada bi mu dojadile. Bio je oženjen sa Mađaricom temperamentne ćudi s kojom nije imao djece. Rijetko bi je viđao u muževom lokalu. Sreo ju je par puta i tada bi znala otvoreno koketirati sa njim. Očigledno da mužu nije ostajala dužna za naskakanja po konobaricama. Ali i zadovoljna da se para vrti te da može kao domaćica bezbrižno provoditi dane dok joj se muž povazdan mota po lokalu. Kada je ušao u napola zadimljen lokal, zatekao je tek nekolicinu njih kako sjede za stolovima ili šankom. Trebalo mu je desetak sekundi dok nije primjetio zgrbljenu priliku Mutnog kako sjedi u najdaljem uglu. - Meni Martini sa ledom. – rekao je prolazeći pokraj šanka iza kojeg je stajala i nezainteresirano prljavom krpom brisala čaše sisata konobarica. Pokazao joj je prstom prema stolu za kojim je sjedio Mutni kako ga ne bi morala tražiti po prostoriji. Prilazeći stolu, pogledao je još jednom oko sebe. Ali ako ga je tko i prepoznao, nitko nije obraćao pozornost na njega. - Evo me. - Trebalo ti je. – konstatirao je ovaj otpuhujući još jedna dim jointa kojeg je s užitkom uvlaćio u pluća. Da, još jedna stvar koja ga je smetala kod Mutnog bila je ta sklonost travi. Prešao je rukom ispred nosa tjerajući uzaludno plavičasti dim čiji ga je miris podsjećao na tamjan s kojim su popovi znali mahati u crkvi. - Sumnjam da si umirao od dosade napušen. Piješ ti što? - Čim dođe sisata, uzeć ću jednog Henningera. Zaniteresiran? - Za šta? – pitao je i na trenutak ušutio kada mu je sisata donijela piće i zapisala narudžbu Mutnog. Čak ni to nije mogla zapamtiti. Ili je mislila da izgleda pametnije kada naručeno zapiše u govno od blokića kojeg je držala u ruci. - Kako za šta? Za biznis. Imat ćemo izgleda nove klijente. Hvala ti mala. Hočeš ti šta? – obratio se konobarici kada je došla. Koketno je maknula pramen kose sa lica odbijajući i ostavljajući im račun na stolu zajedno sa bocom Radlera i čašom. Pijena je bila bijela poput snijega dok je Mutni nalijevao pivo gledajući negdje iza njegovih leđa. Okrenuo se no nije vidio ništa neobično. - Nove klijente?

Opet neke prdonje? Seks ili droga? – pitao ga je otpijajući prvi gutljaj. Led je tiho zazveckao u čaši, presijavajući se u bojama dok je maslina plivala poput kakve bove bačene unutar blago zamagljenog stakla. - Seks je, prdonje nisu. Ali moglo bi biti para. Bar od njih par. Zavisi kako postaviš stvar. Uglavnom, ako ih dobro stisnemo, moglo bi se nešto iscijediti od njih. A možda i pojebeš koju od njih. - De, de. Što ti misliš, da skačem na svaku žabu koja je spremna raširiti noge? Kao prvo reci mi o čemu je riječ. I kako si došao do njega, nje ili njih. S obzirom da su i kod nas pooštrili mjerila, moram biti oprezniji nego prije. Rekao sam i tebi da malo pripaziš. Dopizdilo mi je da te moram malo pa malo vaditi iz govana. Sve mi je teže. A ti se zajebavaš. - Hej stari, be cool. Sve je pod kontrolom. - Ma nek ti mama bude cool! Cool je kurac. Pogotovo kada mi dođeš napušen. Ne znam koji kurac se ponašaš kao da si običan dealer. Pređi na stvar i ne seri više, majke ti. – postajao je pomalo nervozan. Misli su mu, koliko god se kontrolirao, pomalo bježale na iskustvo koje je imao. Još uvijek je osjećao vatru u prsima i želju koja mu se budila u preponama. Onu gradonačelnikovu droljicu morat će prije ili kasnije posjetiti opet. Pitao se hoće li je svrbiti dolje kao njega pri pomisli da bi ju mogao opet nabiti na svoj kurac. - Ne bi vjerovao, na stvar sam nabasao sasvim slučajno. Zapravo, tip kojeg znam, zovem ga Profa, malo je jebežljiviji tip. Voli onu stvar poput tebe. Znaš možda Profu? Radi kod Knedle u računovodstvu. Manjak kose i višak bicepsa, vjerojatno ujutro stane pred ogledalo i drka sam na sebe. – otresao je pepel više na stol nego u pepeljaru i otpuhnuo zadovoljno još jedan dim prema stropu. Pa potom povukao dugi, žedni gutljaj iz svoje čaše. Rukom je sklonio kosu koja mu je pala preko jednog oka. Vladi je došlo da ga pita, pere li on tu kosu ikada? - Ne znam. I? - I jednog dana dođe tip do mene i kaže mi kako su sve žene iste.

Znam da je njegova frikuša pa mislim, nije čudo. Em na ništa ne liči. Ja osobno sigurno ne bi stavio svoj kurac u nju. Em su joj usta k'o kod Severine, da nema ušiju smijala bi se oko glave. Uz to, kada progovori, dobijem proljev. - O Bože. – uzdahnuo je uživajući tek u hladnoći koktela kojeg je pio. - Dobro, dobro. Da onda skratim. Uglavnom, priča on meni kako je bio sa nekim tipom i riječ po riječ, ovaj ga pita je li se kad jebao u troje. Ovaj moj je prvo mislio da je tip puk'o. Pa onda opet riječ po riječ i nekako mu ovaj kaže da ima komada koji bi se volio sa dvojicom odjednom. E sad se ovaj moj zainteresir'o. Inače je ovoga znao otprije. Sretali se u gradu i tako to. Pa su opet ovo i ono i na kraju se dogovore kao za neku kavu s njom. I stvarno, nađu se oni sa komadom i tim njezinim frajerom. S obzirom da Profa nije baš da ga ne bi žene htjele, drugo ništa ni ne radi nego ih lovi kad god stigne, padne dogovor da se opet nađu. Stvarno se oni opet nađu. Tada ju je pojebao prvi put. - O jebo te, i šta s tim? Takvih ima bar stotinjak u gradu da se jebu. – pogledao je Mutnog i s razlogom se pitao, kojeg Boga radi tu s njim. Dim mu je počimao smetati a vrijeme ići brže nego što je htio. – Da ih stavim u novine još bi mi bili zahvalni jer bi im se javilo još potencijalnih jebača. Njih mogu ucijeniti samo s tim da im zabranim da se jebu međusobno. - Ne, ne. Ovi nisu baš ti. Swingeri ili kako ih već zovu.

Uglavnom, daj mi da ti nastavim. – podigao je ruku u zrak i pokretom ruke mu pokazao da se ne ustaje. - Kada se našao treći put sa njima, malo su popili. Sada su se već bolje poznavali. Pa mu je ovaj kroz razgovor rekao da su se znali snimati za vrijeme jebanja. Ne samo njih dvoje, odnosno troje. Ovom mom se to baš i nije svidjelo ali je ovaj rekao da su snimke na sigurnom, u njihovoj kući. E da, to sam htio reći. Snimao je po skrivećki i ostale kada su se znali nalaziti u njihovoj kući. Koliko sam shvatio, to je neki njihov privatni krug u kojem žene pronađu tipa s kojim se redovito pucaju dok ih muž gleda ili je jebu obadvojica. Ili se nađu dva para pa tko koga stigne. Nema ih ono petnaest, šesnaest i redaljka ili svako na svakog. - Ti to meni hočeš reći da postoje neke snimke tih jebačina? – polako je shvaćao. Ili barem mislio da shvaća kuda vodi nit priče. - Tako je. Uglavnom, taj put, seks je malo bio divljiji. Koliko sam shvatio, Profa se malo izgubio pa je toj, Kseniji, odšarafio koju. Valjda je mislio da komad voli sado mazo. Tek kada ju je zveknuo treći ili četvrti put shvatio je da se zajebao. Na kraju se od koze morao braniti. A kako je taj njen uletio u sobu i vidio ovoga kako se brani od divljakuše, bez obzira na sve te mišiće koje Profa bilda, spretno ga je izudarao što nogama, što rukama. Izgleda da tip zna ona kung fu sranja. Tako da je naš junak jedva izvukao živu glavu. S obzirom da mu je ponos bio povrijeđen, donio je odluku da im se malo osveti pa se nekako dokoturao do mene i rekao mi par caka koje su mi se svidjele. Likovi nisu uobičajeni jebači. Većinom žive u obiteljima koje su kao ok. Kad ono... perverznjaci. - Hm, recimo da si me zainteresirao. Znaš neke od njih? - Recimo. – pri tome se zagonetno nasmiješio i zadovoljno povukao još jedan dim kao da mu je to zadnji u životu. Morao je pričekati dok se ovaj nije ponovno vratio u ovaj svijet. Jebeni narkoman, jednog dana će mu doći glave. Ili on njemu. - Jednog znaš i ti. Propali muzikaš, pa svaštaroš.

Sada valjda radi za firmu onoga što proizvodi solarne ćelije i pri tome mu jebe ženu dok ovaj lunja okolo. - S njime ne mogu obrisati ni guzicu. S čime da njega ucijenim? - Njega ne. Nju da. Koka ima četrdeset i koju. Ima klince koji studiraju ili tako nešto. Muž je inače pun para. I ne vjerujem da bi im bilo baš zgodno kad bi se dokopali snimaka na kojima mu tip iz firme troši ženu. Mogao se složiti s tim. Kimnuo je potvrdno glavom i nastavio slušati. - Malo sam se i sam raspitao pa sam naletio na one Horvatinove. Žive u Novom dijelu grada. Jedan sin im je pravnik, kćer udana za saborskog zastupnika. Imaju nekakav obrt i dovoljno dobro situirani da im se može mjesečno izvući nekakva svotica. A i dječicu bi mogli pomusti. Koliko sam shvatio, na jednoj snimki ih je vidio i Profa. Kaže da babac izgleda čak super za pedeset ili koju koliko ima. Onda su tu oni Markulinovi sa apartmanima. Šefica svega je Ksenija koju i ti znaš, ona Ferkova koja je izradila muža pa ga nabila nogom kada mu je uzela firmu. Nju je Profa sređivao dok ga nisu skefenjali. I neki Blaževići koje baš i ne znam. Mislim da je on nešto prodavao ili prodaje. A nju ne znam. Koliko sam shvatio, valjda su i oni na jednoj snimci. - To je to? – pitao ga je dok su mu se glavom rojile misli. Neke od spomenutih je poznavao, neke ne. Neke velike pare od svega nije mogao ni očekivati. Sve su to bili marginalci. Bilo je samo pitanje koliko bi bili spremni platiti za šutnju. No prije svega, ako je mislio što poduzeti, trebalo se dokopati snimaka, ako su stvarno postojali. To je mogao izorganizirati. Već sutra mogao je ispisati nalog i pretresti svaki kutak kuće. S obzirom da su bili u pitanju snimci, prva mjesta na kojem su mogli biti su ili računala ili cd-ovi ili memorije. Možda da tog Ferkovog jebača osumnjiči za pedofiliju? U tom slučaju mogao bi stisnuti i njega pa ukoliko je krug daleko veći od ovoga kojeg mu je spominjao Mutni, možda bi se našlo i izdašnijih mušterija? - To je to. - Koliko? – protrljao je palac i kažiprst kao da već broji šuškave novčanice u svojoj ruci. - Ne znam. Čini mi se mala para. Recimo da ti pravim uslugu. Ja tebi ove, a ti meni pokrij robu koja mi sljedeći mjesec dolazi iz Turske. Reći ću ti kada, tko i gdje.

Ti se pobrini za ostalo na carini. - To mi kažeš kao da si se posrao na cesti a ja sam tu da ti pokupim govno. Sve češće razmišljam da se poput Brice bacimo ili na nešto legalno ili da ostanemo samo na kurvama i ovako nečemu. Otkako se povezujemo sa pandurima iz cijelog svijeta, droga postaje opasan biznis. – završio je zadnji gutljaj. Posljednje kapi koje su maglile čašu davno su već završile kao molekule u zraku. Maslina je ostala sama i napuštena na dnu čaše kao posljednji Mohikanac. Ali ne zadugo. Sekund kasnije stavio ju je u usta poput kakvog bombona. - Ha čuj, dok ide ide. Za sad dok smo u ovako divno uređenoj državici, zašto ne koristiti blagodati koje ti država daje, haha. Skoro da mu je zasmetao njegov smijeh. Mutnom je sve to bila zajebancija. Nije sumjao da bi se smijao i kada bi mu sapeli lisice na ruke i odveli ga u bajbokanu na dvadesetak godina. Kako god, nije se namjeravao večeras zamarati sa takvim mislima. Trebalo je smisliti kako iskoristiti upravo dobijene informacije. I srediti ovo sa carinom. Imao je svoje ljude i tamo. Bili su dobro plaćeni za ono što su radili i što je najbitnije, prije bi se ubili nego ga odali. I u vezi njih dobro se osigurao tako da je sumnjao da bi što rekli čak i kada bi ih netko prisilio na to. - Baš. – bio je njegov komentar dok se polako dizao i pozivao sisatu konobaricu ponovno k njima. Platio je račun zaokruživši iznos i uputivši široki osmijeh konobarici. Nije ga čak ni pogledala. Drolja, rekao je u sebi. – Čujemo se. Ovo mi javi na vrijeme. A svom Profi reci da će dobiti nagradu zavisno od toga vrijedi li što ovo što si mi prenio ili ne. Što se tiče moje kuće, zaobilazi je u širokom luku i drugi put mi javi porukom ako me trebaš ili nazovi na onaj drugi mobitel. - Ajd zdravo. - I tebi sinko. – odgovorio mu je ovaj. Mutni je bio desetak godina mlađi od njega. No da li zbog neurednog života ili izloženosti opijatima i alkoholu, djelovao je stariji čak i od njega.

Ostavio ga je sa napola praznom čašom piva koje je mirisalo na limun i jointom kojeg je konačno cijelog skurio. Napolju, duboko je udahnuo večernji zrak kako bi razbistrio misli. Kako god, biznis mu se širio. Bio je Al Capone ovoga grada. Samo s tom razlikom što je on imao šerifsku zvijezdu i pravio red. Onakav kakav je njemu odgovarao. Mnogo, mnogo kasnije, razmišljajući, pitao se što bi bilo da je tu večer donio kakvu drugu odluku. Da nije sreo Mutnog i saslušao njegovu priču. No sada, u ovome trenutku osjećao se jak. Moćan. Dolje u preponama je osjećao kako mu hlače postaju tijesne a libido mu raste. Sjedajući u svoj auto na hladna, kožna sjedala imao je osjećaj kako postaje sve veći i veći. Daleko od njega Elena i Marijo zaspali su zagrljeni, tijesno pripijeni jedno uz drugoga. Srca su im kucala u istom ritmu, nesvjesni onoga što im spremaju dani koji slijede. Na drugom kraju grada Tomislav je gledao prema zvijezdama osječajući se po prvi puta sam. Kao nikada do tada. A Leonarda, okrenuta leđima svome mužu s kojim je imala dvoje djece i koji je hrkao poput kakvog medvjeda dok spava zimski san, činilo se da nikada nisu kao par bili udaljeniji jedan od drugoga. U svojoj kući, međusobno isprepletenih tijela nakon dobrog seksa, Rafael i Ksenija zaspali su blaženim snom iscrpljeni ekstazom koju su iskusili. Dok je budućnost, nepredvidljiva kao i sudbina, iscrtavala nove putove. I plela mrežu čije niti su se protezale daleko. Dalje nego što je itko od njih mogao i pomisliti.