No vođena tom glupom,
ženskom radoznalošću, u jednom trenutku blage opijenosti čašom vina i Marijevim
poljupcima, u toplini dnevnog boravka dok su koristili rijetku priliku bez
klinaca doma, pristala je pogledati to čudo od snimke o kojoj je Marijo trubio
već danima.
Iskreno, osjetila je žmarce pri
pogledu na scene koje su se odvijale na ekranu. Blaga opijenost i pomalo
nedostatak seksa, ubrzao je protok krvi dovoljno da se opusti pod Marijevim
rukama i dozvoli mu dotaknuti joj međunožje koje je sa svakom novom scenom
postajalo sve vlažnije.
- Pozvani na rođendan?
Njegove prijateljice? Moš mislit'. Prije bi rekla da nas zove na kakve orgije.
– frknula je ljutito kroz nos. Bilo je pravo gubljenje vremena raspravljati sa
Marijom oko toga. – Znam samo da nisi trebao pristati. Ne u moje ime.
- Dobro, znam da ga ne voliš. No prema tebi nije bio nepristojan niti te ikad
pipnuo.
- K'o da bi smio. – odgovorila je gledajući muža koji je petljao sa kravatom. –
Perverzno je već da ti je dao onu snimku. Znao je da nečeš moći izdržati da mi
je ne pokažeš. Fuj!
- Pa nije bilo fuj onu noć kad smo gledali. – odgovorio je mangupski joj se
smješkajući. Skoro bi ga lupila zbog slobode koju si je davao. Dobro, navukao
ju je onom svojom pričom kako se dokopao snimke Tomislava sa nekom a da ovaj to
ni ne zna. Ispočetka je baš nije ni zanimalo pogledati granice koje je
prijatelj njenog muža očigledno revno prelazio. Uredno je odbijala pogledati
snimku narednih nekoliko tjedana. No vođena tom glupom, ženskom radoznalošću, u
jednom trenutku blage opijenosti čašom vina i Marijevim poljupcima, u toplini
dnevnog boravka dok su koristili rijetku priliku bez klinaca doma, pristala je
pogledati to čudo od snimke o kojoj je Marijo trubio već danima. Iskreno,
osjetila je žmarce pri pogledu na scene koje su se odvijale na ekranu. Blaga
opijenost i pomalo nedostatak seksa, ubrzao je protok krvi dovoljno da se
opusti pod Marijevim rukama i dozvoli mu dotaknuti joj međunožje koje je sa
svakom novom scenom postajalo sve vlažnije. Ispočetka je komentirala sa
podsmijehom reakciju žene na snimci koju je poznavala iz viđenja. Kao i gledala
sa nevjericom na ponašanje njenog supruga. Ali prisječajući se onog doživljenog
i viđenog na moru, pomalo je osjećala bijes što tom perverznom Tomislavu polazi
uopće za rukom tako nešto. Gledajući njegov kurac kako se ritmično zabija u
njeno međunožje, postupno se sve više otvarala Marijevim prstima. A on je znao
toliko dobro dotaknuti neke točke na zidovima stijenki njenog spolovila da je
brže nego inače došla do točke kada ga je jednostavno morala osjetiti u sebi.
Cijelom dužinom. Nije mu dozvolila da snimku zaustavi. Zajahavši ga, uživala je
osječajući kako pliva u njoj onako mokroj. Mješajući vlastite jecaje sa
jecajima koji su dopirali sa tv ekrana. Tek kad se smirila nakon dva grča, koji
su je doveli skoro do nesvjestice i propinjanja Marija ispod nje, primjetila je
da je slike na ekranu nestalo ostavljajući tek crninu iza sebe. Pribranija, dok
joj je srce još uvijek lupalo u grudima, prošaptala je tek: Perverznjak
bolesni.
- Dobro, dobro. Sad sam kao ja ta koja se pali na te... te.... Svi ste vi
muškarci isti. Što bi i ti htio tako jednu k'o i on? Tko zna, možda te povede.
Vjerojatno ima neku i za tebe. – odgovarala je bijesno navlačeći čarape. I one
su bile glupe. Kao da su joj bile broj manje. Pitajući se što zapravo ne ostane
kod kuće buljeći u kabelsku, skoro je pukla kada je primjetila da je čarapa
poderana na jednom mjestu. – Eto, sada sam sjebala i čarape.
- Pa koji ti je? Misliš li da baš moramo ići? U redu, to mi je kolegica sa
posla. Pozvala nas je jer slavi okruglu, četrdesetu. Njemu je prijateljica pa
što? – sjeo je do nje na krevet dok je ona prekapala po ladicama i tražila
druge čarape. Gledajući je ovako nabrijanu, pitao se bi li stvarno bilo
pametnije ostati kod kuće. Nazvat će i reći da je Elena bolesna, da mu je
krepao auto, da im se srušio krov kuće, bilo što. S njom ovakvom bilo je kao da
hodaš sa električnom jeguljom u džepu hlača. – A da ti pravo kažem, da ostanemo
kod kuće.... onda idemo radije negdje drugdje. Pizza, kava, kino.
- De de, ne seruckaj. Prvo obečaš... gdje su sad te čarape...
- Ah, štošta se obeća pa prekrši. – odgovorio je dodavajući joj jedne koje je
već prije odložila na krevet. Ove su mu se i više sviđale. Bile su samostojeće.
Volio je te jebežljive stvari na njoj. Premda mu je rijetko ispunjavala želju
da je češće vidi tako obučenu. – Evo, evo, daj polako.
- Bolje bi bilo da paziš kad nešto obečavaš. I ne gledaj me tako, ideš mi na
živce.
- To vidim. Il' te živcira to što će i Tomo biti tamo?
- Mene? Ha! Svašta. No to si mi rekao zadnje. Koliko znam bilo je: Martina nas
zove na rođendan. Koja Martina? Kolegica sa posla. Ma da? Nisi mi rekao za nju.
To ti je ona znaš... bla, bla, bla. I onda, ona ti je i Tomina prijateljica pa
bi joj bilo drago i da mi dođemo jer smo dobri s Tomislavom. – sipala je riječi
preko usta oblačeći se i pogledavajući ga ispod oka. Probala je imitirati
njegov miran, pomirljiv govor. Sav se spetljao objašnjavajući joj to tako da se
iskreno pitala tko ga je zapravo na taj ročkas zvao. Već dugo je sumnjala da
Tomislav preko njenog Marija nešto petlja oko nje. Zapravo ju je više od toga
ljutilo što je njenog slona to palilo i sve teže je to prikrivao pred njom.
Stvarno se suzdržavala da mu dobro ne natrlja nos zbog toga. I nije se dobro
osjećala svakako kada bi u suretima sa Tomislavovim očima osjećala blagu
nervozu, trnce koji su joj neprijatno prolazili kičmom i budili u njoj tihi
gnjev. Premda do sada nije ništa napravio zbog čega bi trebala osjećati takvu
odbojnost prema njemu.
- Čuj, pozvala nas je a ti kako hočeš. Ne mislim se s tobom sada tu prepirati
do pola noći. Ako ti se ne ide, ohladi malo i iskoristimo to što smo opet sami
kući. – pomirljivo je digao ruke u zrak predajući se. Pogledala je u njegove
oči koje su pokazivale tek tugu što je očito sve shvatila pogrešno. Ispustivši
zrak iz pluća ustao je i poljubio u obraz. – Volim te.
- Ma volim i ja tebe. – zagrlila ga je držeći kostim u ruci. Stvarno postaje
baba. Valjda kriza godina rekla je u sebi. Zapravo i taj posao, kuća, klinci.
Stvarno joj je nedostajalo više vremena. Pogotovo vremena sa mužem. Nije to baš
tako zamišljala u svojim dvadesetima. Daleko od onih romantičnih priča i
američkih filmova. A ni ona nije bila baš neka princeza ako već Mario nije bio
princ na bijelom konju. – No dobro, idemo ipak. Pa ako nam se ne svidi, uvijek
možemo otpiliti negdje drugdje.
- Uvijek. – namignuo joj je nasmiješivši se onim svojim osmijehom koji ju je
uvijek lomio. Dao joj je još jedan poljubac očito uživajući u njemu kao i ona.
Hm, možda ne bi trebali ostati dugo iako je subota. Pogotovo sada kada su baka
i djed ponovno uzeli klince na čuvanje te imaju mali odmor do nedjelje
poslijepodne. – Ja odoh dolje a ti onda dođi.
Rekao je i izašao u predsoblje. Obukla se i pogledala u ogledalo na ormaru. Sve
je skladno stajalo na njoj. Možda je i bolje što je izabrala ove čarape. Marijo
ih je volio vidjeti na njenim nogama. Zagladivši kosu, otišla je tek kapnuti
još malo parfema i udahnuti duboko zrak smirujući nemir koji je osjećala u
sebi. Možda i ispadne dobro veče. A na onog tupana Tomislava neće obraćati
pažnju. I onako takve tipove kao što je on, uvijek je znala staviti tamo gdje
im je mjesto.
Osjećala se poprilično
nervozno penjući se uz stepenice kuće čije je dvorište bilo krcato vozilima.
Domaćica ih je, nakon dva pritiska zvona koja su se melodično odazvala s
nutarnju stranu, toplo pozdravila otvarajući im vrata. Bila je zgodna, vitka
plavuša kose uredno smotane u punđu, koja joj je otkrivala bjelinu vrata i
blještavu ogrlicu stavljenu za tu priliku. Svojim zelenim očima radoznalo je
odmjerila Elenu i oboma uputila osmjeh od uha do uha otkrivajući pri tome
njegovane zube. Marijo se nije pohvalio izgledom svoje kolegice i na tren je
osjetila zluradu ljubomoru pri pomisli da je i ta žena jedna od mnogih u
Tomislavovu životu. Izmjenjujući pozdrave i prigodan poklon kojeg su uspjeli
kupiti u pet do dvanaest, zakoračili su u hodnik ukrašen svjetlucavim vrpcama i
balonima koji su mirovali na stropu.
Okupljeno mnoštvo ih je dočekalo žamorom u dnevnom boravku uređenom za veći
broj ljudi. Neki su sjedili, neki su stajali. Primjetila je bračne parove koji
su se zapleli u razgovor sa drugim bračnim parovima od kojih je neke i sama
poznavala zahvaljujući Mariju. Te pojedince koji su lutali od jednih do drugih
i znatiželjno započimali ili završavali već započete razgovore. Hodajući tik
iza Marija koji ju je držao za ruke započela je mimohod pozdravljajući se sa
nekima i kimajući glavom na pozdrav onima koji su stajali malo dalje i
povremeno bacali pogled prema pridošlicama. Trebalo joj je neko vrijeme da se
malo opusti i ležernije pristupi druženju. Tomislava očigledno još nije bilo s
obzirom da ga nije primjećivala u mnoštvu. Tako da je nakon nekog vremena i
prestala pogledom tražiti njegovu pojavu pridružujući se šarenoj konverzaciji
ostalih s kojima su se susretali i razmjenjivali pozdrave od klasičnog „kako
si“ do „nemojmo samo o poslu“.
Nakon čaše crnog vina već se osjećala daleko bolje. A pijuckajući drugu
uklopila se kao i Mario u slavljeničku atmosferu ispunjenu smijehom i
povremenim zalogajima sa švedskog stola postavljenim u susjednoj prostoriji.
Tako da nije ni primjetila Tomislavov dolazak. Trznula se tek na zvuk njegova
glasa iza svojih leđa. Pozdravio ih je mangupski se smiješeći.
- Oho, golupčići su već tu. Izgleda da sam ja došao među zadnjima.
- Da, šteta. Baš si nam nedostajao. – nije mogla ne uzvratiti. Možda bi i
nastavila da joj Marijo nije stao neprimjetno na vrhove prstiju.
- Ljupka k'o i uvijek, a? K'o snježna kraljica. – nasmijao se namignuvši joj.
- Tek je osam, vjerojatno će ih stići još. Martina si je dala truda. – brzo je
upao Marijo srdačno se rukujući sa prijateljem. Okom mu je dao znak da se
primakne stolu praveći mu mjesta.
- Plavka je strašna, bome past' će promaknuće. – nasmijao se grleno gledajući u
Elenu pogledom od kojeg je osjetila ljutnju. Frknula je nosom i okrenula se na
drugu stranu. Pokušavajući prečuti njegovu konstataciju da lakše to pada nego
neke žene. Pri čemu ju je više zasmetao Marijev smijeh od njegovog dobacivanja
za koji je znao da ga ona jasno čuje unatoč žamoru glasova. Pitala se razumije
li njen muž dvosmislenost izrečenog no odbila je to komentirati. Prije svega
zbog cipela koje je obukla i koje su bile preskupe da dozvoli Mariju da gazi po
njihovim vrhovima.
Tko zna kuda bi razgovor krenuo da se domaćica nije odlučila sve ih skupa
pozdraviti. Svojim zvonkim i prodornim glasom zamolila je za trenutak
pozornosti. A potom sve nazočne pozdravila i pozvala na daljnje zajedničko
druženje kao i one malo suzdržanije da se primaknu bogato nakićenom švedskom
stolu kod kojeg su oni već stajali. Ostatak večeri tekao je u opuštenoj
atmosferi ispunjenoj glazbom koju je jedan mladić puštao ugodno smješten iza
improviziranog šanka u uglu sobe. Soba je bila za ovu prigodu ukrašena i
prigodnim disco osvjetljenjem te se nakon gašenja svjetla sve zakovitlalo u
šarenilu boja i ritma glazbe koja se većinom slušala u sedamdesetim i
osamdesetim. Dovoljno dobro da izgubi osjećaj za vrijeme i da se uz još koju
čašu vina i zdravljeničke čaše pjenušca potpuno opusti u vedrom raspoloženju
svih prisutnih. Premda je Mariju više puta spočitnula čaše koje je ispijao,
ponesen njenim raspoloženjem, jednostavno je zanemario rečeno. Kada je
primjetila kako mu oči blistaju gledajući je, samoj sebi je rekla da je ipak
trebala biti oštrija. Put kući lako je mogao završiti hodom ulicama grada.
Tomislav je bio daleko oprezniji kod ispijanja čaša tako da je rođendansku
tortu dočekao relativno bistre glave. Bio je nenametljivo prisutan uz njih
dvoje toliko da mu je dopustila povremen doticaj sa njenom rukom, kukom ili
bedrima. No svejedno pazeći da ta bliskost ne pređe granice.
Tamo iza ponoći već je počelo dolaziti do osipanja. Ostajalo ih je sve manje
ali uz dobru glazbu i raspoloženje kojem se i nije nadala, nije inzistirala na
odlasku. U jednom trenutku, kada su iz zvučnika doprli zvuci sjetne, lagane
glazbe, prepustila se ritmu i uz još nekolicinu njih, zajedno sa Marijom zaplesala,
grleći ga rukama i dopuštajući mu da je tijesno privije uz sebe. Osjetila je
tvrdoću između njegovih nogu i vrelinu njegovog daha na vratu. Što ju je palilo
više nego što je htjela i po prvi puta joj se probudila želja da odu.
- Što kažeš, da odemo i mi? – pitala ga je šapčući mu tiho u uho dok se lagano
trljala od njegov nabrekli ud.
- Hm, mogli bi. Al' ti voziš. – promrmljao je sve više uživajući u ovom
hipnotizirajućem, ritmičnom ljuljanju i blizini njihovih tjela.
- Ja? Ne znam, malo sam jače cugnula.
- K'o ja sigurno nisi. – rekao joj je i nasmijao se prigušeno. – Ili da
ostanemo ovdje dok nam ne svane.
- Budalo moja. Ovako napaljenoj mi je više mjesto kući u našem krevetu. –
neprimjetno se još više prislonila uz njegove prepone osječajući kako mu je dah
preskočio za jedan udisaj. I trzaj na još jednom mjestu.
- Onda... onda nemamo što čekati zar ne? – pogledao ju je u oči. Gledajući svoj
odraz u njima skoro da se pitala je li u stanju izdržati ovu noć do jutra.
- Nemamo. Pričekaj me ovdje. Moram do wc-a. – rekla mu je poljubivši ga nježno
svojim usnama. A onda mu se izmigoljila iz zagrljaja. Krajičkom oka primjetila
je Tomislava kako sjedi u jednom od trosjeda zagledan u njih. Povremeno
sakriven tjelima drugih parova promatrao ih je i pitala se je li mogao
primjetiti njenu uzbuđenost. Ma bilo ju je briga. Požurila je do jedne od gošći
i ljubazno je pitala za toalet. Ovaj dolje je bio zauzet pa ju je uputila na
kat kuće. Pomalo opijena čašama koje je iskapila, zakoračila je uz spiralne
stepenice koje su se penjale na gornji kat. Žamor je ostajao iza nje kao i
glazba koja je opet mjenjala ritam. Pogledavši između ukrašenih rešetki
rukohvata primjetila je Marija kako sjeda do Tomislava dok ga ovaj podbada
laktom vjerojatno mu dobacujući nešto u vezi nje. Očito da je bio trezniji od
njih obadvoje te je sa nervozom pomislila na mogućnost da ih on odveze do kuće.
Gornji kat je bio u polumraku. Glazba koja dopirala odozdola bila je prigušena
i ovaj kontrast gore smirivao je vrtoglavicu u njenoj glavi. Ne trudeći se
upaliti svjetlo koje je napola rasvjetljavalo hodnik u kojeg je stupala,
zakoračila je pitajući se gdje bi mogao biti wc. Sa lijevu i desnu stranu
nalazila su se po dvoja vrata. Mogla je tek probati naslijepo i naljutila se na
sebe što onu ženu nije pitala gdje je zapravo wc. Mislim, tamo gore. Mogla je
isto tako reći da je i na Mjesecu.
Približila se prvim vratima na desnu stranu. Bila su zaključana. Druga vrata su
se otvorila ali ju je zatekao mrak i prostor spavaće sobe sa krevetima na kat.
Očito dječja koja je sada bila prazna. Znači Martina je imala dvoje djece. Bilo
joj je pomalo čudno kako i suprug nije prisutan na ženinom rođendanu. Ali
koliko je shvatila nakon razgovora sa Marijem dok joj je u autu u kratkim
crtama ponešto ispričao o Martini, muž joj je radio za jednu našu naftnu
kompaniju i ovaj mjesec je provodio na bušotinama negdje u Aziji. Izgleda da
joj nije puno nedostajao. Pružila je ruku ka kvaki na sljedećim vratima. Već
spremna otvoriti vrata ispred sebe začula je prvo jedan jecaj. Pa onda još
jedan. Zastala je osupnuta zvukovima sa drugu stranu. Zaustavljena u pokretu,
pomaknuvši zglob ruke već prema dolje, prestala je skoro disati osluškujući
tiho stenjanje i meškoljenje na krevetu. Zvukovi koje je čula bili su joj
predobro poznati da bi se pitala što se događa u ovoj sobi. Više je bilo
pitanje što napraviti i kako neprimjetno zatvoriti vrata koja su se pomaknula i
zinula za centimetar. Stvarno je bila spremna povući ih ponovno prema sebi. No
da li blaga opijenost ili prethodna uzbuđenost koja ju je još uvijek držala,
probudila je u njoj vragolastu radoznalost od koje su joj se zacrvenjeli
obrazi. Pustila je ruci da ih otvori još koji centimetar. Još malo. Dovoljno da
vidi da je soba osvjetljena noćnom svjetiljkom koja je bacala blago, žuto
svjetlo po prostoriji. I veliko ogledalo bogato ukrašenog okvira koje je
stajalo na zidu u kojeg je gledala sa vrata. S nevjericom je primjetila u
njegovom odrazu bračni krevet na kojem se nalazio polugoli muškarac zabavljen
razdvajanjem ženinih nogu.
Koliko je mogla vidjeti žena je ležala na leđima, razmaknutih nogu i gaćica
zapletenih oko zgloba jedne noge. Čarape sa halterima ostale su stajati na
njenim vitkim nogama. A ono što ju je brecnulo bio je poveliki dildo koji je
tiho zujao vibrirajući u njenom spolovilu. Sjajio se od njenih sokova lagano
ulazeći i izlazeći iz nje, vođen vješto rukom mladolike osobe pokraj nje.
Povremeno bi ga cijelom dužinom položio na njenu vaginu, zadržavajući povelik
glavić na njenom klitorisu od čega se u grčevima izvijala duboko i prigušeno
stenjući. Ogledalo je bacalo, gledano ovako sa strane, pomalo nejasnu sliku. No
dovoljno da i sama uhvati detalje koji su joj poslali žarke trnce duž kičme
dolje, gdje je ionako bila još vlažna i osjetljiva. Zadrhtala je udišući zrak
gledajući kako muška ruka gura dildo ponovno u ženu na krevetu. Do kraja.
Procjenjivala je da igračka ima bar 22 cm premda je izgledala u odrazu ogledala
puno veća. Ženina ruka u svom tom izvijanju stezala je muškarčev ud koji je bio
nešto manji ali podebeo i doimao se poput kratke, debele, drvene palice. Imala
je toliku želju drugom rukom posegnuti prema dolje ali se sustegnula.
Hipnotizirana scenom koja se odvijala pred njom sjetila se slike dolje na moru.
I rekla samoj sebi da zatvori vrata. A u toj odluci zaustavila ju je samo
ženina glava koja se podigla prema muškarčevim usnama čije se spolovilo trljalo
od bedro jedne njene noge. Bila je to Martina. Čak je i punđa još uredno
stajala na glavi. Vrlo spretno okrenula je svog partnera na leđa i odmičući mu
ruku sa dildom, uhvatila ga dolje i usmjerila prema vlastitoj, vreloj
unutrašnjosti. Uz uzdah koji joj se oteo duboko iz pluća, nasjela je do kraja.
Muškarac je zaječao prodirući u nju i zabijajući joj se duboko dok su mu
pokrete ometale tek napola spuštene hlače. Šljapkavi zvuk koji je stvaralo
njeno jahanje i mješavina njihovih uzdaha, zaustavio je Elenu u donešenoj
odluci da pobjegne odavdje. Skoro da si je zamjerala toliku radoznalost.
Svakako je trebala popiti koju čašu manje.
Osječajući kako joj se gaćice natapaju toplim sokom a bradavice bubre u
grudnjaku, promeškoljila se s noge na nogu ne skidajući pogleda sa scene koja
se odvijala pred njenim očima. Brzo je pogledala iza svojih leđa po polutami
hodnika provjeravajući da li je i dalje sama. Prigušena buka ritmičnih nota i
žamor glasova dopirao je s donjeg kata, na kojem očigledno nitko nije bio
svjestan trenutnog bjega domaćice, koja se u sobi očito daleko bolje
zabavljala. Vračajući pogled u unutrašnjost prostorije prema ogledalu u kojem
se Martina sve strastvenije nabijala na kurac gnječeći jaja svojom bijelom
stražnjicom, trznula se i skoro odala svoju prisutnost kada je sjena prošla
ispred nje. Vjerujući da će biti otkrivena od strane još nekoga tko se nalazio
unutra zakoračila je unatrag. Ali pojava se udaljila također prema krevetu. U
odrazu ogledala prepoznala je lik još jednog muškarca. Zabavljen prizorom na
krevetu nije se okretao prema ogledalu. Zapravo je sjeo na rub kreveta do ovo
dvoje i svojom rukom sklonio odbačeni dildo. Potom nježno prešao tom rukom
preko Martininih guzova. Trebalo joj je koja sekunda da primjeti, dok je
pokušavala shvatiti da pred sobom ima napaljenu trojku u orgijama kakve je
mogla vidjeti tek u pornjacima, kako u drugoj ruci ima nekakvu tubu sa kremom ili
tako nečim. Jednu trojku je vidjela na moru a prisjećanje na to joj je poslalo
još jedan nemiran, leptirasti osjećaj prema donjem dijelu trbuha ispod kojeg je
sada već sve bilo mokro. Preklinjući se zbog radoznalosti koja ju nije
napuštala, vratila se korak prema naprijed i ponovno rukom uhvatila kvaku
vrata, još uvijek toplu od stiska njene ruke.
Ne, nije se prevarila. Muškarac prosijede kose i većeg broja godina, a kojeg se
sjećala odozdola kao jednog od onih koji se stalno motao oko domaćice, istiskao
je prozirnu smjesu na vrhove prstiju. Prije nego što se stigla upitati gdje će
s tom kremom ili gelom, on je prinio svoju ruku njenom drugom otvoru. Odavdje
skoro da i nije vidjela malenu rupicu koja joj je bila slobodna, dok drugi
muškarac nije nanio sadržaj tube na prste ruke i prvo svoj kažiprst, takoreći
istraživački, polako, počeo zavlačiti unutra. Čula je promukao, strastven i
dubok uzdah domaćice dok je drugi partner u ovom strastvenom prizoru, ulazio u
nju prstom. Nabijajući se na onog ispod sebe duboko i do kraja, umirila se
dopuštajući tuđem prstu da uđe u nju. Prvo do jednog zgloba a potom polako i
cijeli, do šake. Istiskajući još sadržaja na mjesto gdje se nalazio zabijeni
prst, polako ga je izvadio van i vratio se unutra. Napokon se počeo micati i
onaj ispod nje. Martina je sve više uživala, dopuštajući obadvojici da
istražuju što rukama, što usnama, svaki centimetar njenog tijela. Nije trebalo
dugo da se uz jedan prst u njenoj stražnjici ubrzo nađe mjesta i za drugi.
Drugom rukom postariji tip je gladio svoje spolovilo zavidne dužine, no nešto
tanji, Eleni se doimao poput zavinute sablje. Tek kada je počeo stavljati gel i
na njega, postalo joj je jasno što slijedi. Progutala je poveću knedlu
osječajući suhoću usta i vatru između svojih nogu, dok je gledala kako se
konačno spreman, drugi muškarac penje na krevet odbacujući tubu. Namještajući
se iznad ono dvoje ispod sebe, izvadio je prste iz Martinine stražnjice i
zamjenjujući ih svojim glavićem koji se prijeteće postavio na ulaz njenog
čmara, započeo prodirati. Nije nikada vidjela sporiji ulazak u ženu. A bolan
jecaj koji se začuo i koji je bio ispunjen totalnim podavanjem i strašću, doveo
ju je do toga da joj koljena zaklecaju.
Nakon prvog ulaska, tek vrhom, pa potom ponovno centimetar dublje, muškarac
čiji su se mišići kočili pri održavanju ravnoteže, prodirao je sve dublje i
agresivnije. Njegova guzica se grčila pri ubadima koje je odmjereno
prilagođavao dvojci ispod sebe. Spljoštena u tom sendviču gdje se jedva
nazirala skrivena muškim tijelima, Martinini uzdasi su se pretvorili u ječanje
na granici između boli i duboke strasti. Tek sada je osjetila taj opori miris
seksa koji je dopirao iz sobe i kroz maglu je osjetila kako joj grašci znoja
izbijaju na čelo kao i tekućina koja ju je obilno natapala dolje. Oblizujući
suhe usne i grčevito držeći kvaku vrata, pazeći da se ne oda, osjetila kako je
naglo preplavljuje snažan val vrućine koji joj se strelovito spustio dužinom
kičme. Sa strahom je konstatirala da je potresa orgazam a da se nije niti dodirnula.
Zadnje takvo iskustvo je imala još kao tek propupala djevojčica. I jednostavno
ga nije mogla zaustaviti. Zastenjavši promuklo, mješajući svoj dah sa uzdasima
koji su sve strastveniji dopirali iznutra, tresla se dok ju je potresao grč u
bedrima. I vlastite gaćice činio toplim, vrućim bazenom. Jedva se održavajući
na nogama, sačekala je da je popusti slabina. Udišući zrak punim plućima
natjerala se da primakne tiho vrata i zatvori ih. Pa potom dohvati rukom kvaku
sljedećih i uđe u osvjetljeni wc kojeg je tražila. Imala je toliko ludu sreću
da nitko nije naišao. Propala bi od srama da ju je netko zatekao kako špijunira
tamo na vratima.
Oteturala je do vrata toaleta i skidajući potpuno mokre gaćice, pomokrila se,
još uvijek uzimajući dah i smirujući bilo koje joj je divljački kucalo.
- Ludo, nisi normalna. Ti stara, popaljena babo. – rekla je samoj sebi brišući
se dolje papirom. Gaćice su bile premokre i s nervozom se pitala kamo sa njima.
Rubovi čarapa pripijeni uz njene butine su isto tako bili vlažni ali su na svu
sreću još držali. Ustajući, odlučila ih je zadržati u ruci. Na brzinu je
poprala ruke hladnom vodom i osvježila lice pazeći da ne razmaže šminku. Oči su
joj svjetlucale poput zvijezda i otkrivale još uvijek tragove orgazma kojeg je
ostavila iza sebe. Izašla je taman u trenu kada je u toalet ulazio muškarac
njene visine. Propuštajući ga, spustila je glavu izbjegavajući njegov pogled i
zapažujući tek sjajne vrhove cipela dok je izlazila van. Bacivši kratak pogled
prema dnu hodnika, vidjela je da su vrata još uvijek zatvorena. Pitala se jesu
li ono troje svjesni da nisu zaključali vrata. A pogotovo da su imali nijemog
svjedoka onoga što se događalo unutra. Progutavši još jednom sa mukom,
pročistila je suho grlo i zakoračila zavojitim stubištem prema dolje. Marijo i
Tomislav još uvijek su sjedili skupa utonivši u razgovor i čekajući
Nema komentara:
Objavi komentar