1283 NAGOVORENA VI

 

Skoro se zagrcnuo pivom kada ga je Tomislav to pitao. Osjetio je kako mu krv nadire u glavu i kako crveni u licu. I kako se ukrućuje dolje među nogama. Premda je pitanje očekivao već davno prije. Ne jednom primjetio je kako ju gleda dok mu se ispod hlača nazirao nabrekli ud. Očito da ga je samo njihovo prijateljstvo sprečavalo da pokuša nešto više. Ili je bar tako mislio. Sama Elena ga baš nije previše voljela, no ponekad se pitao, je li joj odista toliko mrzak koliko je pokazivala.

Skoro se zagrcnuo pivom kada ga je Tomislav to pitao. Osjetio je kako mu krv nadire u glavu i kako crveni u licu. I kako se ukrućuje dolje među nogama. Premda je pitanje očekivao već davno prije. Ne jednom primjetio je kako ju gleda dok mu se ispod hlača nazirao nabrekli ud. Očito da ga je samo njihovo prijateljstvo sprečavalo da pokuša nešto više. Ili je bar tako mislio. Sama Elena ga baš nije previše voljela, no ponekad se pitao, je li joj odista toliko mrzak koliko je pokazivala.
- Molim? – uspio je prozboriti tek od druge, progutavši nekako još jedan gutljaj prije nego što je uzeo predah i udahnuo zrak.
- Bi li ti smetalo kad bih ti pojebao ženu? – sjeo je nasuprot njega, mangupski se smiješeći. – Ovo te pitam onako. Kompe smo već sto godina pa baš ne bi bio red da to napravim a da te ne pitam.
Trebao mu je trenutak da smisli nekakav smisleni odgovor. Grleni Tomislavov smijeh ga je samo još dodatno zbunio.
- Ti Elenu? Sumnjam da bi ona htjela s obzirom da... i sam znaš da joj pomalo ideš na živce.

- O tom potom. Nisi mi odgovorio na pitanje ali pretpostavljam da ne bi. – pogledao ga je u oči od čega je osjetio trnce u kičmi. Crvenilo u licu je vjerojatno bilo još jače a sumnjao je da može sakriti uzbuđenje dolje, sjedeći ovako raširenih nogu pred Tomislavom. – No dobro, samo pričamo. Nego, bilo je par situacija u kojima sam mislio da bi te možda palilo vidjeti je s nekim drugim.
- Možda. – odgovorio je dok ga je Tomislav umirujuće potapšao po ramenima. Dobro se i sam sjećao tih situacija. Ali i nekih razgovora sa Elenom dok bi vodili ljubav. Nije mislio da je toliko vidljivo pokazivao tu svoju sklonost koju je pažljivo otkrivao i pred Elenom. Zapravo je nikada nije otvoreno pitao bi li imala želje probati nekog drugog muškarca. No Tomislava... definitivno bi njen odgovor bio negativan. – Čuj, jedno je mašta a drugo stvarnost. Ena je pomalo zajebana kod tih stvari.
- Misliš ne bi se s nekim drugim? Ili sa mnom? – zavalio se u trosjed do njega i lagano ga gurnuo ramenom. Otpijajući također jedan dugi gutljaj, zavjerenički ga je pogledao. – Čuj, između nas dvojice rečeno, bilo bi je ludo vidjeti s nama dvojicom.
Vjerojatno bi. Požudno je povukao gutljaj dok mu se prizor Elene i njih dvojice polako vizualizirao u glavi. Osjetio je kako mu je nepce suho i kako mu srce polako ubrzava ritam.
- Ti to ozbiljno? – pogledao ga je spuštajući flašu do prepona.
- Pa onako te pitam. Bi te palilo da je nas dvojica obradimo? Ili ja a ti da škicaš sa strane?
- Jebo te, puko si ko lubenica. Znaš Elenu..
- Al' znam i tebe. – opet se nasmijao i gurnuo ga laktom. Bilo mu je pomalo nelagodno kao da su ga zatekli sa prstom u tegli meda. Dobro, znao je da se Tomislav pali na njegovu ženu no pretpostavljao je da to završi na kakvoj drkici ili pak u nemogućnosti da opali nju, iskali se na nečijoj drugoj. Gledao je onaj njegov filmić i pogledao ga čak sa Elenom. No kada je jednom prilikom Eleni samo i spomenuo takvu mogućnost, ljutito je frknula nosom i ohladila u trenu. Pa nije više ni pokušavao započimati sličnu temu s njom. – Gle, frendovi smo. Nisam rekao da budem. Na kraju, nije mi do toga da napravim neko sranje. No možda bi joj dobro došla neka promjena. Zapravo obadvoma. Ima parova koji to rade.
- To znam. A i vidio sam. – sada je došao red na njega da se nasmije.
- I ja. – dobio je odgovor. – Vidio sam vas tamo na moru. K'o i vi mene.
- Dobro, malo smo cugnuli... Elena je bila u štimungu...
- Očito. – ponovno se nasmijao iskapivši zadnji gutljaj iz flaše. – Znaš, mislim da bi joj trebao priuštiti to. Žene polude poslije toga.
- Ma da? Mislim da malo pretjeruješ, jebi ga. Samo bi mi falilo da pukne pa da joj moram tražiti ljubavnike, ha ha. – ovo „polude“ svakako je uzeo sa rezervom. Nije mogao reći da ju nije palilo maštati o takvoj mogućnosti. Prilici da možda proba i s nekim drugim. Ali mašta je obično jedno, stvarnost sasvim nešto drugo. Žene su, bar koliko je on znao, daleko opreznije s tim opaljivanjima na jednu noć. A one druge i sam je izbjegavao. Biti nekome tek broj u nizu i nije baš bio erotika kako ju je on doživljavao.
- Nije ti ona takav tip. Kada bi je sredio netko tko zna sa ženama... Povremeno. Previše je obiteljski tip da bi švrljala sa strane. Ali da bi probala... tko zna. Naravno, uz uvjet da bi tebe to palilo, da bi joj to dopustio i da joj ne radiš sranja nakon toga.

- Prije bi ona radila meni, kada bih joj to predložio. Mislim da bi trebao malo o'laditi s tim. – uzdahnuo je i ustao. Pomalo mu je postajalo neugodno tako otvoreno razgovarati o opaljivanju vlastite žene s nekim, pa bio to i Tomislav.
- Usto, ako bi je opalio ja, bio bi siguran da sve ostaje u četiri zida. Hočeš jednu? – ponudio mu je žvaku no odbio je. Vidio je kako se Tomislavu oči sjaje pa se čak i iznenadio porivu da mu kaže koliko se vidi da je popaljen na Elenu. No najviše se čudio tome da ga ovaj uspijeva potaknuti da govori o seksu vlastite žene sa najboljim prijateljem bez trunke ljubomore. Zapravo ga je sve to palilo i mogućnost da se Eleni svidi jedna takva avantura svemu je davala jednu dodatnu notu uzbudljivosti. – A iskreno, sve su one teške. Problem ih je samo nagovoriti. Iz mog iskustva, kada naprave taj prvi korak... neke puknu, neke to probaju jednom, dvaput i nikad više. Neke nikada ne probaju. Nekima je bolje to ne predložiti.
Nasmijao se, zavjerenički se zagledajući u Maria.
- Jesi ti sa svojom šaputao o tome?
- Jesam. – prigušeno je odgovorio kao da bih ih Elena mogla čuti kako pričaju o njoj.
- I? – približio se prebacujući žvakaću u svojim ustima s jedne na drugu stranu.
- Dobro, priznajem da je to malo pali. Ali treba to uzeti sa rezervom.
- Svakako. No i to je već nešto. – zadovoljno je klimnuo glavom. – Uz malo pripreme, recimo da se ja i ti nekako dogovorimo, mogli bi probati vidjeti bi li se kresnula.
- Kresnula? Jesi ti lud? Pa ne možeš joj samo doći i pitati je to. – odložio je još neispijenu flašu. Rukama je prošao kroz kosu pretpostavljajući da bi ipak trebao možda stopirati temu. – A i ne znam kako si to uopće mislio izvesti. Ako si što smišljao, a jesi garant, ne znam da bi s njom išlo kao s nekim tvojima.
- Ha ha, ta ti je dobra. S mojima. – pljesnuo je rukama kao da je čuo vic. – Nemam ih ja toliko koliko ti misliš. Ili Elena. Zapravo se družim sa njih samo tri od kojih su dvije udane a jedna je na početku bila podjednako teška kao i tvoja. Ne bih se s tom možda ni upustio u nešto da nije inzistirao njen muž.
Udaljio se par koraka trljajući bradu i smješkajući se. Očito je krojio planove u glavi. Isti izraz lica imao bi uvijek kada bi smišljao neku mangupariju. Mario se sjećao momačkih dana i istog izraza lica. Premda ga je golicalo što prevrće po svojoj glavi, namjeravao je ipak zaustaviti ovo i ne igrati se vatrom.

- Čuj, da mi to ipak malo prespavamo. Ok, znam da mi se pališ na ženu. Sada si mi priznao da bi je opalio.Ne bih imao ništa protiv kada bi ona bila za... no kako je dobro znam, moj savjet ti je... oladi baća da ne ostaneš bez gaća.
- Nemoj mi reći da te ne golica da li bi pristala na tako nešto ili ne? – pogledao ga je ispod oka.
- Možda. Al' kad si tako pametan, kako da to izvedeš? A da ne izgorimo obadvojica? Prvo ja, a onda i ti. – odložio je praznu bocu, već toplu od njegovih dlanova. Pomalo znojnih. I još uvijek uzbuđen vođenim razgovorom. Ili možda prestrašen da bi mogao pristati na tako jednu ludu stvar. Sam sebi je promrmljao u bradu opasku da si nije trebao ni dozvoliti da ga Tomislav uvuče u ovakav razgovor.
- Hm, imam možda ideju. Da ostanem bez gaća, ha ha. – pljesnuo je rukama prijatelja po plećima i tek odmahnuo glavom. – Možda mi bude htjela pomoći ova što ju je muž nagovorio, Ksenija. Postala je dosta kreativna od kako se družimo u troje.
- Bože, čuvaj me tvojih ideja. – protisnuo je i krenuo prema izlazu. – Dobro, razmislit ću još. Samo mi obećaj da nečeš nešto prčkati oko Elene pa da posumnja nešto.
- Tko ja? Bože sačuvaj. – odgovorio je i sklopio ruke poput kakve bogomolje. Morao ga je još jednom upozoriti da bi dao bar kakvo takvo obećanje. Odlazeći, dogovorili su se vidjeti za par dana. Što je rekao Tomislav, dok razradi plan.Okrenuo se spuštajući se niz ulicu. Ovaj je stajao na vratima i promatrao ga kako se udaljava. I definitivno se mogao zakleti da je vidio kako je jezikom obliznuo usnice poput mačke nakon gutljaja mlijeka. Odgovorio je podizanjem ruke na podignutu prijateljevu ruku i zanjihao glavom govoreći samome sebi: Perverznjak.

Da, bio je nervozan. Nije mu baš vjerovala dok joj je objašnjavao od kud pozna Kseniju i na kakav tulum ih zapravo poziva. Podozrivo je gledala na njegovu želju da obuče čipkasto donje rublje i samostojeće čarape. Stavi štikle sa nešto višom petom. Dao si je maksimalan trud da ne pokaže previše koliko mu je stalo do toga. Klince su otpremili kod staraca pa su se mogli kući vratiti i kasnije nego obično. Osjećao je i strah i uzbuđenje koje je također pokušavao sakriti, dok je obljetao oko Elene i zasipao je nježnostima.
- Malo si mi čudan. – rekla je u jednom trenutku.
- Tko, ja? Ma daj, nismo izašli sto godina onako van.
- I sad me vodiš na, kako si rekao, tulum? – zvonko se nasmijala stavljajući male, biserne naušnice i zatežući haljinu na sebi koja joj se divno pripijala uz bokove otkrivajući još uvijek zamamne bokove i grudi koje su se divno nazirale kroz provokativan dekolte za kojeg je smatrala da je malo ćak i preslobodan. Njemu je pak bio seksplozivan do bola. Već je pola dana bio tvrd dolje i jedva ga je skrivao od njezinih pogleda. – Mogli smo tulumariti i sami.
- Možemo kasnije. Ili ako nam se ne svidi tamo, zbrišemo negdje u mrak. – rekao je dok je i sam birao što bi obukao.
- U mrak. Ta ti je dobra. – čuo je njen smjeh dok se obuvao u hodniku. I samo se u sebi pomolio da Tomislav ne napravi kakvu pizdariju tamo. Još se živo sjećao njihovog razgovora prije mjesec dana. Trebao je još onda definitivno reći ne. Ali ne. Napaljen slikom svoje žene u njegovom zagrljaju ili u nekakvoj čudnoj kombinaciji trojke gdje su mu se u mašti izmjenjivali imaginarni tipovi s kojima bi možda njegova Elena vodila ljubav, znao bi masturbirati i sve češće uživati u takvoj mogućnosti. Skidajući filmove sa interneta sve češće bi birao upravo nekakve trojke ili amaterske snimke koje je Tomislav zvao „cuckoldom“. Gledajući ih sa Elenom primjetio je da i nju pale takve scene i skoro da je zagrijavanje prije seksa s njom na takav način postalo praksa koja je davala najbolje rezultate. Ili najmokrije. Ispipavao bi koliko joj se tako nešto sviđa i bi li voljela probati nešto slično tome. Nikad nije kategorično pristala ali ni odbila takvu mogućnost. A to ga je samo još više rajcalo pa je seks između njih dvoje postao svakako strastveniji jer je opet davao sve od sebe kako bi joj udovoljio, uživajući u svakom njenom uzdahu više nego prethodnom.
- Idemo? Jesi gotov? – čekala ga je u hodniku savršeno obučena i savršeno pripremljena za večeras. Toliko da je na čas pomislio da nešto zna. Ali kada ga je začudno pogledala onako ukipljenog kako zuri u nju, prenuo se i krenuo prema izlazu. – Ej, ključevi od auta, zbunjolo moja.
- Ah da. – vratio se i pokupio ih sa malog stolića. Pogledala ga je ispod svojih dugih trepavica i zatreptala podrugljivo očima. – Prelijepa si, večeras.
- Da, da. I ti si mi se škicnuo večeras. – šapnula mu je dotičući mu svojim vrelim dahom resicu uha. Osjetio je trnce i poriv da je stisne odmah tu u hodniku ali se suzdržao.

Dolazeći do kućnog broja koji mu je rekao Tomislav, pogledao je prekrasnu katnicu dignutu na kraju sela. Željezom kovana ograda bila je otvorena a na travnatom dijelu dvorišta već su bila parkirana četiri vozila. Od kojih je jedan bio Tomislavov terenac. Upozorio ju je da će i Tomislav biti tamo, no nije reagirala tako negativno kako je mislio da hoće. Zadnjih mjesec dana navratio je dva, tri puta. Elena nije pokazivala uobičajenu odbojnost pa je Tomislav iskoristio priliku da popriča s njom. I dalje je bila dosta suzdržana u razgovoru s njim. Ali interes koji je pokazivao i nabreknuće dolje očito nije mogao potpuno sakriti. Ona se pak pravila da to ne primjećuje pa se Mario nadao da će ovom to biti dovoljan znak da ne pokuša nešto nerazumno.
- Tulum? S četiri auta? – pitala ga je dok se parkirao.
- Dobro, nije neki veliki tulum. – rekao je pitajući se je li na pravoj adresi. – Valjda je samo za odabrane goste.
Vrata im je otvorio Ksenijin muž. Bio je par godina mlađi od nje. Od njega vjerojatno čak i desetljeće. Pa se pomalo i začudio da je unatoč svojim godinama ženu dijelio sa Tomislavom koji je bio stariji i nešto popunjeniji u odnosu na vitak torzo kojeg je vidio na domaćinu. Ksenija se pojavila tren kasnije, obučena u kratku suknjicu koja je otkrivala vitke, duge noge. I začudno dobar stas s obzirom da je bila majka troje djece. Bila je brineta poput Elene i imala melodičan, baršunast glas. Toplo ih pozdravljajući, odvela ih je do boravka gdje su već sjedili ostali. Mario joj je usput uručio unaprijed pripremljen buket cvijeća na što mu se toplo zahvalila govoreći kako bez veze bacaju novce. Ali mu se svejedno zahvalila i upozorila Elenu da mu ne dozvoljava da drugim ženama kupuje cvijeće osim ako mu to nije mama. U dnevnom boravku su već bili jedan bračni par njihovih godina i zgodna crnka tridesetih godina. Kako je kasnije rekla, bila je sretno razvedena i zaposlena u nekakvoj stranoj firmi na nekakvom poslu kojeg je izgovorila na engleskom pa su samo klimnuli glavom na ono što im je rekla. Tomislav je bio ugodno zavaljen na širokom trosjedu i držao je čašu nekakvog pića u svojoj ruci, objašnjavajući nešto drugom bračnom paru. Pozdravio ih je dižući čašu u zrak.

- Vi se samo ugodno smjestite. Piće je na stolu pa se samo poslužite. – ponudio ih je domaćin koji im se predstavio kao Rafael. – Sjeli su na dvosjed s kojeg se ustala ljubazno im nudeći mjesto, sretno razvedena crnka. I usput im pružajući ruku kazavši svoje ime, Carmen.
- Da vas upoznam, moji prijatelji Mario i Elena. – javio se Tomislav nakon što su se smjestili. Bračni par preko puta njih se napola ustao i pružio im ruke.
- Zdenko i Ružica. Ksenijini prijatelji. Iako smo si dobri i sa Carmen i Tomislavom. – nasmijali su se odmjeravajući ih pogledima. Mario je progutao uzbuđenje koje mu se skupljalo u grlu i upitao se s kim se oni druže ovdje? – Lijepo je upoznati nove ljude, sklopiti nova prijateljstva.
- Da. – kratko je tek odgovorila Elena pogledavajući Maria. Promrmljao je svoje da uzvračajući joj pogled.
- Možda čak nađete i koju zajedničku temu s obzirom da Elena radi za jednu njemačku firmu. – nadovezao se Tomislav. – Ružica je zaposlena također u jednoj švabskoj firmi.
- Ma da? – upitala je potom Elena.
- Ja radim za Amere. – nadovezala se Carmen. I ponovno ponovila ono na engleskom.
Dok su se njih tri polako upuštale u razgovor, Mario se pokušao opustiti. Vidio je Tomislava kako mu je namignuo okom premda nije imao pojma što bi to trebalo značiti. Kasnije su im se pridružili Ksenija i Rafael. U pozadini je svirala glazba. Mariu se činio kao nekakv soul ili bluz. No melodična glazba i piće djelovalo je s vremenom opuštajuće na obadvoje. Bilo mu je drago vidjeti da se Elena opušta. Piće koje su pili, valjda nekakav koktel, djelovalo je stimulirajuće. Kako na raspoloženje, tako i na krv koja je tekla sve brže. Nakon nekog vremena muški dio je posjedao uz svoje žene. Barem oni oženjeni. Tomislav je bio do crnke. Mario je sjedio do Elene držeći povremeno njenu malu, vrelu ruku u svojoj.
Kesnija i Rafael donijeli su nešto i za prezalogajiti. Koliko je Mario zaključio, povremeno bi pozvali tako malo društvo k sebi gdje bi proveli par sati ugodno se družeći. Premda je mislio da će biti dosadno, međusobno razgovarajući i komentirajući, uspjeli su uspostaviti kao pridošlice ugodan kontakt sa prisutnima. Tomislav se pokazao kao dobar vicmaher pa je izgleda iznenadio i Elenu kojoj su se oči pomalo sjajile. Pila je malo no koktel kojeg im je pripremio Rafael, ugodnog i slatkog okusa, divno je grijao. Vjerojatno je nešto bilo alkohola u njemu. Ali ne previše inače bi Elena koja baš i nije podnosila alkohol, bila već u totalu.

Ksenija i Rafael prvi su pozvali na ples. Stavili su dobre, stare stvari koje su nekada prije zvali sentišima. Dok su gledali kako se pripijeni njišu, Elena nije mogla odoljeti da ne pozove i njega. Očito da ju je popustila početna neugoda te se zadovoljno kao mačka naslonila uz njega dok su micali kukovima u ritmu glazbe. Lagano prelazeći rukama preko njenih kukova osjetio je blago pulsiranje dolje u gaćama. Cijelo veče je osjećao napetost i seksualno uzbuđenje. Tomislav mu je napomenuo da malo društvo koje se okupilo večeras zna ponekad imati vrlo strastvena druženja koja se počesto znaju završiti vrlo vatrenim seksom. S obzirom da sam nikada nije bio na takvim druženjima, sa strahom je očekivao prva maženja, pitajući se kakva bi mogla biti Elenina reakcija. Nježno se trljajući od njena bedra osjetio je kako mu lagano otvara prostor, dopuštajući njegovoj nozi da se povremeno ušulja među njene. Svoje usne stavio je na njen vrat pogledavajući pri tome Zdenka i Ružicu koji su im se sa smješkom pridružili. Ksenija je nešto šaputala Rafaelu kriomice ih pogledavajući, što je dodatno dizalo adrenalin u krvi. Tomislav je vidljivo očijukao sa Carmen koja ga je gledala preko ruba svoje čaše ispijajući svoj koktel boje rubina. Osjetio je kako mu srce udara ritmično i jako te se prenuo tek kada mu je Elena smaknula ruku sa stražnjice gdje je završila dok joj je prelazio preko leđa.
- Nemoj, ima ljudi. – prošaptala je. – Možemo kada krenemo kući.
Nije ništa odgovorio premda je htio.
- Malo mi se vrti u glavi, idemo sjesti. – rekla je dok su umirali taktovi zadnje stvari. Prisilio se odljepiti od nje i sjesti držeći vreli dlan njene ruke u svojoj. Nije ni primjetio tko je i kada prigušio svjetlo do jačine svjeće što je cijeloj prostoriji davalo pomalo erotičan, napaljujući ugođaj. Dohvatio je još jednu čašu ispred sebe i natočio je crnim vinom koje je prekrasno mirisalo. Natočio je i Eleni koja ga je pila u malim gutljajima pazeći očito da ne pretjera.
- Bože, baš mi je vruće.
- Je li ti dobro? – pitao ju je gledajući njene blistave oči. Rafael i Ksenija su se onako pripijeni nježno poljubili, jednom, dvaput. Zdenko je prelazio rukama po Ružicinim leđima mazeći joj jednom rukom guzu. Njoj ruka nije smetala pa se na čas pitao koliko daleko će pred njima koji su sjedili, biti spreman daleko ići.

- Uh, je. Samo... Bože Mario, oni se maze. – rekla je smeteno mu se nasmijavši. Pogledala je prema Tomislavu koji je sjedio vrlo blizu Carmen. I koja ga je skidala pogledom.
- Pa možemo se i mi. Tko nam brani? – dodao je suhih usana. Približio joj se dotičući joj podlakticu i lagano prelazeći prstima po njoj.
- Nemoj. – odgovorila je dok su poljupci između Rafaela i Ksenije postajali sve strastveniji kao i zagrljaji. – Prolaze me trnci.
Zdenko i Ružica su ih načas gledali a onda potom sjeli.
- Domaćinima je izgleda dobro. – rekla je Ružica sjedajući do Maria. – Lijepo se malo opustiti i pobjeći od svega, zar ne?
S obzirom da je pitanje vidljivo bilo postavljeno njemu, složio se dok su ga njene zelene oči promatrale sa zanimljivom pozornošću.
- Nek se samo zabavljaju. – čuo je glas Ružicinog muža. – Mogli bi i mi malo. Dođi. – pružio joj je ruku dobijajući široki osmjeh s njene strane. Dok su se udaljavali penjući se stepenicama na kat, Mario je primjetio kako ga Tomislav skrivećki pogledava. Možda mu se učinilo ali kao da mu je kimnuo glavom. Ako je to i bio kakav znak, nije ga razumio.
Pogledali su Carmen kada se dignula od Tomislava i također se uputila na kat. Ostao je sjediti sam.
- Još malo romantike neće nam škoditi. – rekao je ustajući i prigušujući svjetlo do tinjanja. Nasmješio im se dok je okretao prekidač i Mariu se učinilo da se Elena po prvi put malo trznula ubodena njegovim pogledom. – Neće ti smetati ako ti malo posudim muža?
- Mislili smo možda kući. – odgovorila je odlažući čašu i pogledavajući prema paru ispred njih. Rafael je tiho raskopčavao dugmad ženine odjeće ljubeći joj vrat u čemu je vidljivo uživala.
- Ma odmah ti ga vratim. Mario dođi.- pozvao ga je. Zbunjeno je ustao tražeći Elenino dopuštenje. Samo je nijemo slegnula ramenima premišljajući da li da također ustane ili ostane. Na kraju je ostala sjediti dok ga je Tomislav povukao prema balkonskim vratima izvodeći ga van, na svjež zrak koji je djelovao osvježavajuće no nije smirivao vatru koja mu je počimala buktati u grudima.