1310 NAGOVORENA XXXI

       

- Pojebao si je opet? Pričaj mi. Uhhh, poludit ću. Želim, želim biti dio tog. – iako nije imala pojma na kakav zapravo dio misli. Kasnije si je rekla da je to bilo nalik buncanju u groznici. Kao da se u jednom trenutku našla uhvaćena između sna i jave, isprepletena slikama onog što joj se događalo i onoga što joj je Tomislav pričao. Putujući prema orgazmu koji nikako nije dolazio, uživala je u toj mješavini doživljenog i zamišljanog. Tomislavov glas koji joj je zapravo šaputao između udisaja zraka i stenjanja zbog užitka kojeg je osjećao, djelovao je skoro hipnotizirajuće. – Hoću znati, pričaj mi.

- I što je tu po tebi loše? – pitala je prijateljicu hodajući između ljudi koji su poput mravi gmizali ulicama. Sklonila je uvojak svoje plave kose sa očiju i udobnije namjestila široki okvir sunčanih naočala. - Nisam rekla da je loše. No svakako nije pametno to onome svome raditi iza leđa. Misliš li da je toliko glup da neće primjetiti? – bio je Elenin odgovor kratko se zaustavivši ispred jednog od izloga. Okrenula je glavom oko sebe kao da bi ih netko mogao čuti o čemu razgovaraju. Zapravo su samo smetale zaustavljajući se na trotoaru i besciljno lutajući gradom. Nekoliko prolaznika ih je zaobišlo mrmljajući. Jedan golobradi pubertetlija okrenuo se izazovno ih gledajući a onda poluglasno rekao dovoljno da ga i one čuju: „lezbe“, pa nastavio dalje sav pun sebe. Nisu se vidjele sigurno bar tri mjeseca. Već se počela pitati gdje li se samo smuca. Tomislav joj je priznao, zadnji puta dok su iscrpljeni nakon ponovno dobrog seksa ležali jedan pokraj drugoga, kako je slučajno na nju i Marija naletio u toplicama. Bila je već toliko velika curica da više nije vjerovala ni u bajke ni u slučajnosti. Pogledala ga je onako kratke, raskuštrane kose kroz koju je maloprije prolazila prstima i čupala ga dok je dolazila do još jednog kraja, svaki puta boljeg od prethodnog. Tomislav je bio vrsan ljubavnik i znao je pronaći zone na njoj koje su reagirale na svaki njegov poljubac, na svaki njegov dodir. Očigledno da su godine i iskustvo činile svoje. Ali i učinile ga samotnjakom koji je poput kakva broda putovao od luke do luke ne zadržavajući se nigdje dugo. - Jesi je? - pitala ga je okrečući se prema njemu i naslanjajući glavu na dlan ruke. - Šta sam je? – odgovorio joj je držeći kapke zatvorenima. Pluća su mu se polako dizala i spuštala, plutajući između stvarnosti i sna. Kako nije reagirala na njegovo protupitanje, otvorio je prvo jedno pa drugo oko i pogledao je. Pričekala je još malo dok se nije pribrao. - Gledaj, nisam ljubomorna. Odrasli smo ljudi i ti i ja. Kao što si rekao, ovo između nas je samo seks u kojem obadvoje uživamo. Bez obaveza, bez rokova, bez uvjeta. – pokušavala je zvučati samouvjereno iako je imala osjećaj da joj glas ne zvuči toliko sigurno koliko bi htjela. – Ako si je opalio, ne bi ti bilo prvi put. Iako, on ti je najbolji frend. Mislim, malo mi je trknuto da nemaš obzira bar toliko. Žrtvovati prijateljstvo radi one stvari... - Hej, čekaj, čekaj. I da se dogodilo, to ne utječe na ovo između nas. Kao prvo. –uspravio se u polusjedeći položaj i pogledao je pogledom od kojeg je poželjela da ga uopće to nije ni pitala. Htjela ga je prekinuti no bez obzira što je zinula, također se uspravljajući u sjedeći položaj, dao joj je znak dlanom ruke ušutkavajući je i nastavio dalje. – Kao drugo, malo je komplicirano i radije bih to nekom drugom prilikom. Kažeš da nisi ljubomorna. Zašto te onda zanima? - Čovječe, samo sam pitala. Na kraju krajeva, da ti se ukazala prilika da je dobiješ tamo, sumnjam da bi odbio. Onda jesi ili nisi? - Stvarno si opičena. I baš te zanima? – pogledao ju je nakrivivši glavu. Nakesio se od uha do uha promatrajući je kao da pokušava naslutiti što li joj se vrzma po glavi. A onda se glasno nasmijao kada mu je kimnula potvrdno glavom. Pridružila mu se i ona zvonko se smijući s njim u glas. - Diže ti se na nju? – nastavila je dalje pokušavajući ga gledati ozbiljna lica. Nije ni sama sa sobom bila na čisto zašto ju to pitanje kopka. Čekajući na njegov odgovor osjetila je u sebi tu žensku radoznalost koju nije uspjevala suzbiti. Ali i malu dozu nervoze. Jednostavno je htjela znati. - Što se tiče prijateljstva, nije upitno niti bih prelazio neke granice koje bi ga narušile. A na ona druga dva pitanja recimo da bih ti mogao na obadva reći da. Nadam se da to ne bi trebalo utjecati na ovo između mene i tebe. - Zavisi. – pogledao ju je upitno. – Od toga kako i koliko češ se truditi oko mene ubuduće. Zakikotala se i poljubila ga iako nije odgovorio na njen poljubac.

Očito da je promišljao kako nastaviti i što reći dalje. To ju je pomalo zabavljalo. Dovesti ga do toga da se smete i da zavlada barem kratko situacijom. Muškarci su ponekad bili toliko predvidljvi i naivni. Nije čudo da su ih žene znale motati oko prsta. Tko zna, možda je i Elena onoga svoga pravila rogonjom čisto iz zabave. Marijo joj se oduvijek činio nekako boljim od njenog Branca. Bio je pažljiviji, nježniji u razgovoru. Gledajući ih, znala je primjetiti taj njihov odnos koji je još uvijek odisao zaljubljenošću. A na čemu joj je pomalo zavidjela. E sad, kakav je bio kao jebač, to je bilo već drugo pitanje. Očito ne tako dobar ako ju je Tomislav uspio dobiti na prepad. - Budeš li me znala motivirati... – namignuo joj je i uzvratio poljubac. - I onda, jesi ili nisi? - O jebote, baš znaš biti uporna. Dobro, jesam. - Ne mogu vjerovati, stvarno? A on? - Pa on nije bio problem. Ali ubit' ću te ako Eni kažeš da sam ti rekao. – priprijetio joj je kažiprstom. Što je definitivno raspomamilo njenu radoznalost. Sada je čak osjetila i trnce kako joj se poput mravi spuštaju duž kičme a čudna, potmula vatra javlja joj se u prsima. Izgleda da ako se što i dogodilo u tim vražjim toplicama, bilo je daleko uzbudljivije nego što je mogla i pomisliti. Ena joj je još uvijek bila najbolja prijateljica. A ovako nešto morala je znati u detalje. – Slučajno smo završili u trojci. - Daj nemoj me jebat'. Stvarno? Ti, ona i ... Zajebavaš me? I još uz to slučajno? - O tom potom. Je li stvarno moramo sada o tome? – molećivo ju je pitao no odlučila je biti neumoljiva. Pogledala ga je onim svojim pogledom od kojeg bi pristajao skoro na sve. Razoružavala bi ga njime kao nekada muža. No na žalost, to je bilo nekada. Ponekad se pitala nema li i on neku sa strane. Ali nekako u zadnje vrijeme, sve ju je manje bilo briga. – Pali te to? - Možda. Tebe? – pogledala ga je pažljivo prije nego što je odgovorio na postavljeno pitanje. Zapazila je kratak bljesak u njegovom oku, brži nego sjaj munje u tami. I strpljivo pričekala njegov odgovor. - Možda. – na kraju joj je rekao. - Hm, ne bih rekla. Nije možda. – puteno mu se nasmijala nakon što mu je stavila ruku dolje. Bio je ponovno tvrd i velik, baš onakav kakvog je najviše voljela. Pomalo ljepljiv od njihovih sokova i strasti koju su razmijenili maloprije. – Htjela bih znati sve. Pričaj mi. - Ja možda nisam normalan, no nisi ni ti. – duboko je uzdahnuo i pogledao u njene oči. I dalje je ostala neumoljiva. Sada je stvarno budio radoznalost u njoj i jednu čudnu uzbuđenost kojoj se jednostavno nije mogla odhrvati. – Pa kad baš želiš... Ugodno se namjestio, približivši joj se i šireći bedra kako bi mu mogla ugodnije oviti ruku oko ukrućenog i podignutog spolovila. Čak joj je i godilo njegovo namještanje, dajući joj mali osjećaj nadmoći nad njim. Prelazeći mu nježno dlanom ruke od korijena i jaja prema vrhu mogla je osjetiti kako joj postaje sve veći u rukama. Skoro da je poželjela spustiti glavu dolje i osjetiti ga ponovno u ustima. Kako je išao tijek priče, uz pomalo nevjerojatne detalje za koje je bila sklona pomisliti da ih je izmislio, počela je osjećati blago žarenje u preponama i leptiriće u donjem dijelu trbuha. Njegov ud se povremeno trznuo u njenom dlanu dok ga je držala. Blago ga je masirala osjećajući vlagu njegovog vrha pod dlanom.

Dok je i u njoj želja počimala ponovno rasti. Kada je došao do trenutka kada su zakoračili u onu saunu već je bila potpuno mokra. Napola joj šapčući, opisivao je doživljeno s toliko detalja da je skoro mogla vidjeti što se događalo između njih troje. A tada je posegnuo rukom među njena bedra ne prekidajući pričanje. Dozvolila mu je da joj blago raširi noge i stavi prste na njene nadražene i ponovno mokre usmine. Zadrhtala je pod njegovim dodirom i ostala na trenutak bez daha kada je vrhovima prstiju ponovno prodro u nju. - I onda? – izustila je dok mu se ponovno otvarala poput cvijeta. - Da si bila s nama, bi li nam se pridružila? – prekinuo je na trenutak svoje pričanje smiono nastavljajući svoje istraživanje prstima dolje. Pomaknula je bedra bliže njemu još intenzivnije ga stiskajući oko nabreklog kurca. Sada su obadvoje počeli ubrzano disati i vjerovala je da mu nije lako voditi i dalje tijek priče a ne prekidati svoju igru prstima dolje među njenim bedrima. - Uhhhh, da. Što... što je bilo dalje? - Kada su onih troje izašli van, otišao sam do vrata i zaključao ih. I okrenuo se prema Eleni. Vidio sam to u njenim očima. I strah, i želju. Znao sam kada stanem pred nju onako podignutog kurca da ću je zateći nespremnu. Da se brani. Dovoljno dugo dok ga ne stavim u nju. I onda sam... Nastavljajući dalje, rukom ju je polegao na leđa. Dopustila mu je da se ponovno popne iznad nje. Smještajući se između njenih nogu sklonio joj je ruku sa svog uda i podigao je gore iznad njene glave. Drugu njenu ruku stavio je na svoju čvrstu i mišićavu stražnjicu kao da je htjeo da osjeti pod svojom rukom kako mu se stežu mišići dok počima ulaziti ponovno u nju. Opisujući kako ga je stavio u Elenu dok ih je Marijo gledao, sunovratio se s njim u nju, do kraja. Zahroptala je od užitka koji ju je potresao dok ju je nabijao. Zamišljajući sličnu scenu sa Elenom. Trebalo je to vidjeti. Taj trenutak kada je njena najbolja prijateljica opet popustila i pretvorila se u pohotnu ždrebicu izložena dvojici muškaraca podignutih kurčeva. Od kojih je jedan bio njen muž. A drugi njegov najbolj prijatelj. Čak ni u romanima takvi trenuci nisu bili opisivani. Mogla je osjetiti vrhunac skoro tu kada je Tomislav ulazio po drugi, treći put u nju i nastavljao priču a ona mu prigušeno, duboko dišući, na uho ponavljala „to“. Kako je Tomislav nastavljao opisivati događaje, sve je spremnije odgovarala na njegov ritam. Pustila je njegovu stražnjicu samo toliko da može zbaciti pokrivače iznad njih. Morala je osjetiti slobodu svog tijela. Nije željela da ju bilo što sputava dok se ponovno pohotno podaje svom ljubavniku. Stenjala je od užitka i težine Tomislavova tijela. Krevet je počimao ponovno ritmično škripati ispod njih a ona je htjela čuti još i još. - Jesi uživao jebati je? – nije mogla ne upitati ga. - Uvijek uživam jebati pohotne, tuđe žene. - Kao mene? - Kao vas dvije. – odgovorio joj je ulazeći sve brže, dublje i sve učestalije mješajući kukovima kao da obadvoje plešu kakav južnoamerički ples. - Bi li htio da nas obadvije pojebeš? – pogledala ga je u ono njegovo plavetnilo od očiju u kojem se topila. - Možda više da ja jebem nju a tebe Marijo. Da probamo više kombinacija nego što ih možemo prebrojati.

Da vidim kako je to gledati te dok te netko drugi jebe. - Bi li htio? Stvarno? To ti je želja? – sada je već potpuno teklo iz nje. Na kraju se zamislila u toj četvorki i osjetila kako joj bedra preplavljuje novi val uzbuđenja od kojeg je počimala svršavati. Soptala je i privlačila njegova leđa prema sebi. Mahnito ju je nabijao jedva dolazeći do daha. Pitala se znači li to da će svršiti i po drugi put. Možda čak i prije nje. - Kao i tebi, zar ne? Da vas prvo obadvije izjebem ja. A onda Marijo dok vas ja gledam. Zamisli samo, ja na jednoj strani jebem Elenu dok tebe jaše Marijo. Možeš to? - Zamisliti? Da, da. – u trenutku kada je i sama mislila da je gotova, zaustavio se. Jedva ga je pustila dok je izlazio iz nje ostavljajući je beznadno praznom. A onda mu se bezvoljno prepuštajući. Da je okrene bočno i podižući joj jednu nogu u zrak, stavi ga ponovno na njen ulaz. Gladno ga je prihvatila dok joj je teklo niz nogu na već prethodno vlažnu posteljinu. Zabijajući ga u nju i prstima dolazeći do njenog potpuno nadraženog klitorisa, zagrgoljila je dok je primicao svoje kukove njenima. - Nisam mogao izdržati. - Što? – čula je da joj govori između stenjanja. Pa shvatila da su stali kod njihovog rastanka tu večer. - Da ju sutra opet ne pojebem. Da je ne iskoristim potpuno. - Pojebao si je opet? Pričaj mi. Uhhh, poludit ću. Želim, želim biti dio tog. – iako nije imala pojma na kakav zapravo dio misli. Kasnije si je rekla da je to bilo nalik buncanju u groznici. Kao da se u jednom trenutku našla uhvaćena između sna i jave, isprepletena slikama onog što joj se događalo i onoga što joj je Tomislav pričao. Putujući prema orgazmu koji nikako nije dolazio, uživala je u toj mješavini doživljenog i zamišljanog. Tomislavov glas koji joj je zapravo šaputao između udisaja zraka i stenjanja zbog užitka kojeg je osjećao, djelovao je skoro hipnotizirajuće. – Hoću znati, pričaj mi. A on je nastavio. Premda su mnogi dijelovi nedostajali, neke nije čak jasno ni čula od njihovih stenjanja i lupkanja njegovih jaja od njezinu guzu, ono što je razabrala podizalo joj je adrenalin do ključanja u venama. Sjetila se kasnije da ju je upitao želi li onda da to nekako izorganizira, njihov susret u četvero. Govorila mu je da. Potvrđujući svoj pristanak. No i jasnu želju da je nastavi jebati dok ju je spretno polijegao potrbuške i povlačio za kukove u četveronožni položaj. Hvatajući se za rubove kreveta i šireći noge kako bi mu se namjestila pod najboljim kutem, dopustila mu je da je uzima sve strastvenije. Morala se svojski potruditi da uspije zadržati ravnotežu i da glavom ne lupka od stranicu kreveta dok se poput kakvog čekića zabijao među njena bedra. Grudi nije ni pokušala umiriti iako su se njihale poput kakvih zvona na katedrali. Kada ju je potresao prvi grč, izvila se u leđima i jednostavno spustila ruke na jastuke i grčevito ih stegnula. Nije se uspjela niti smiriti u tih nekoliko sekundi kada ju je dotaknuo drugi, pa treći val. Iako joj je Tomislav rekao dugo nakon toga kako je počela tako glasno uzdisati da se skoro uplašio da ih neće tko čuti, nije mu nikada povjerovala. Nije bila sklona vrištanju i zapomaganju kao neke koje je vidjela na filmovima. No ono što je bila istina, bilo je da je imala osjećaj kao da gubi svijest. Da se rasplinjava i nestaje. Pa potom vraća poput plamene lopte sva izgarajući od strasti. Jednostavno se prepustila vlastitom tijelu. Tek sporedno primječujući kako ga je Tomislav izvadio van i kako ga, grčući se iza njene stražnjice, prazni na njezina leđa. Vruće kapi su joj samo dodatno pojačale vlastiti užitak. Osjetila je kako ih rukama Tomislav utrljava u njeno tijelo. Ali bila je toliko pod dojmom orgazma kojeg je proživljavala da joj je bilo svejedno što joj radi. Jedino bitno bilo je potpuno osjetiti svaki grč i trzaj tijela, svaki dodir i čuti svaki uzdah koji se otimao iz njihovih pluća. Bio je to istinski doživljaj pravog i nesputanog seksa kojeg nije već toliko dugo, dugo osjetila sa vlastitim mužem. Udaljavali su se jedan od drugoga a da on to uopće nije primjećivao. Ili mu jednostavno nije bilo stalo. Ležeći potpuno iscrpljeni jedan do drugoga, osjećala je toplinu njegovog tijela pripijenog uz njeno. Mogla je čak osjetiti i kucanje njegovog srca. Takoreći sa tugom sjetila se svoje prve bračne noći. Bilo je tako dobro. Iako se sa svojim Brankom sastajala skrivajući to od staraca koji ga nikada nisu istinski prihvatili, uspjeli su već nakon prvih par sastanaka prijeći onu magičnu granicu prvih poljubaca i dodirivanja. Premda nespretan poput kakvog medvjeda, bio je nježan sa njom. Dopuštajući mu da joj prvi dođe usnama među bedra, taj prvi put samo je istraživala.

Procjenjivala koliko joj ugode čini ono što joj radi. Ne bi čak mogla ni reći da je taj prvi užitak završio kakvim orgazmom. Zapravo nije ni znala što to je osim onoga što je o njemu čula ili pročitala. Ali nije bilo nikakvih padanja zvijezda i vatrometa. Nesvijesti i pohote od koje ne znaš za sebe. Ujedno se i bojala tog trenutka kada će joj ga staviti dolje. Dodirivajući se rukama uspjela je pod prstima ruke osjetiti prepreku koja joj je čuvala nevinost. Nekako je zamišljala, vjerojatno kao i sve mlade djevojke, kako će to napraviti tek prvu bračnu noć. Kao što to čine princeze u bajkama. Ali ona nije bila princeza. Niti je Branko bio princ, iako su njegovi bili imućni i imali firmu još onda, koja je uspješno poslovala. Našavši se jednog dana kod njega dok su mu starci bili tko zna gdje, potaknuta malo vinom kojeg su ispijali, dozvolila mu je korak dalje. Kada je došao do te prepreke stisnula je zube. Pripremivši se za bol i neugodu. No nakon što ju je jedva primjetno pecnulo među bedrima, osjetila je kako, po tada njenim kriterijima, svoj ogromni kurac gura u nju skoro beskrajno dugo. Što vino, što prilika a što sama želja da to ipak napravi, učinilo je taj trenutak djelomično ugodnim. Bilo je to opet daleko od nekakvog orgazma. A još dalje od nekakvog strašno krvavog iskustva s obzirom da nisu ostavili tragove počinjenog djela iza sebe na narandžastom, mekom i dosta čupavom tepihu na kojem su završili. Branku odista dugo nije trebalo tako da je ostala pomalo razočarana onim čemu se nadala. Ali kako su tijekom vremena ponavljali napravljeno, svaki njihov koitus za nijansu je bio bolji i strastveniji. Sve do te prve bračne noći kada je pomalo polupijana i donešena u njihovu sobu sa ogromnim, bračnim krevetom, dozvolila svom mladom mužu da je potrbuške uzme. Već je tijekom večeri osjećala želju. A tada dok ju je pomalo grubo uzimao ne čekajući čak ni da skine sve sa sebe, podavala mu se besramno uživajući u užitku kojeg je osjećala cijelim tijelom. Napola se hrvajući s njim i njegovom težinom, oslobađala se svoje odjeće i njegove. Dopuštajući strasti da ju potpuno obuzme i dovodeći ga do ludila. Ali i sebe. Nije brojala koliko su taj put obadvoje došli do kraja. Ali zora je već svitala kada su zagrljeni i goli zaspali potpuno iscrpljeni i mokri. Godinama poslije toga, nakon što je dobila Doriana i Sofiju, strast je pomalo splasnula. Branko je postajao sve više obuzet poslovnim i financijskim uspjesima. Dobro zarađujući, govorio joj je da ona nema potrebu raditi. Iako ga je uspjela nagovoriti da jedno kratko vrijeme radi u svom butiku u kojem je prodavala odjeću poznatih modnih kreatora poput Chanel, Armanija, Diora, Kleina ili Versacea, ubrzo joj je dojadilo trošiti svoje vrijeme sa hrpom mladih sponzoruša koje su imale mozak veličine kokoši i novčanike debele kao nekoliko godišnjih, prosječnih, radničkih plaća. Sa ženama koje su iz opanaka skočile u cipele izigravajući dame a čija je razina razgovora i dalje ostala na nivou stočne pijace. Podebelih i većinom ostarjelih političara ili poduzetnika koji su svoje partijske knjižice zamijenili nekima drugima, a obogatili se na pljački vlastitog naroda. I niz drugih koji su dotičnu garderobu kupovali samo zato što je skupa, nemajući pojma o ljudima koji su kreirali skoro zadnjih sto godina mode u Europi i svijetu. Pomalo zgađena time, prepustila je butik drugoj, ženi jednog gradskog imućnika koji se na taj način htio riješiti ženine stalne prisutnosti kući. I odahnula prepuštajući se slobodnom vremenu kojeg je imala napretak. Kao i novcu kojeg je imala sve više a seksa sa mužem sve manje. Dugo, već dugo ne samo što nije imala s kim se pošteno pojebati.

Nije imala s kim pravo ni razgovarati a da je suprotnog spola. Brankovi prijatelji, premda imućni, bili su licemjerni, pokvareni. Patriotizam im je služio onoliko koliko su mogli zaraditi s njim. Na kraju se našla osamljena i pomalo izgubljena u svijetu koji ju je okruživao. Elena joj je bila jedina prijateljica koja joj nije zamjerala na načinu života kojim je živjela. Živeći daleko skromnije, bila je daleko sretnija. Potajno joj je zavidjela. A našavši se zajedno sa njom u aferi koju niti jedna nije planirala, dijelile su još jednu tajnu koja ih je povezivala. Premda je sa Brankom još uvijek znala povremeno završiti u zagrljaju, nekadašnje strasti više nije bilo. Koliko god da se trudila, nije uspjevala dosegnuti vrhunac strasti pa je to popravljala ili maštanjem dok bi je uzimao. Ili bi jednostavno glumila, poskrivećki nanoseći gel između nogu prije nego što bi ga pustila u sebe. Na taj način bi bila dovoljno podmazana da joj sam seks učini ugodnijim iskustvom. Obrađujući ga ustima ili se pripijajući uz njega, iskoristila bi trenutak kada je ne bi gledao i posegnula rukom za tubicom. No od kako se nalazila sa Tomislavom, sada bi joj pomagala i mašta u kojoj bi njega zamišljala iznad sebe. Sreća u nesreći bilo je i to što je s vremenom Branko počeo gubiti onu nekadašnju potentnost i krutost spolovila pa je nemali broj puta bio on taj koji je odustajao od takvih intimnih aktivnosti. Njoj to nije smetalo pa bi zaspala dok bi on prelistavao kakve poslovne novine, valjda očekujući da će se i sam zateći na njihovim stranicama ili na onoj naslovnoj, ispršen i pun sam sebe. Još su šaputali neko vrijeme jedno drugome. Iskreno se čudio da nije ljubomorna na njegovu aferu sa Elenom. Kao i tome da ju doživljeno uzbuđuje. Morala mu je priznati da svijet u koji ju je uveo, ispunjen seksom, strasti i prepuštanjem budi neku novu nju. Ponovno je imala želju potrčati, zaplesati. Kao da su se u njoj probudile one buntovne, mladenačke godine u kojima je htjela zapaliti svijet. Bila je tako mlada a ipak tako buntovna. Možda joj se Branko stoga i svidio. Znala ga je slušati kako priča o tome kako će jednog dana napraviti ovo ili ono. Kako će zarađivati dovoljno da jednog dana oplove svijet. Sada je postajala svjesna da ako do toga i dođe, to će biti s čovjekom kojeg je nekada prije voljela. A u zadnje vrijeme postajali su pomalo stranci jedan drugome. Gledala ga je onda i divila se toj njegovoj energiji i samouvjerenosti. Pa sanjala zajedno sa njim. Zajedno sa njim vjerovala je da može sve. Da jedina granica može biti nebo iznad njih. Zagrljena rukama drugog muškarca s kojim je ponovno počela sanjati, samo se bojala svog srca. Cijelo vrijeme mu je govorila kako je ovo prolazno. Kako je ovo samo strast i samo seks. Nastojala je uvijek naznačiti tu crtu koja ih je razdvajala i činila ih samo dvjema zvjezdama koje su se slučajno susrele u ogromnoj praznini svemira i okrznule. Vidjela je i po njemu da pokušava zadržati određenu distancu od nje i sačuvati u tajnosti njihovu vezu. No ponekad se pitala nisu li obadvoje zagazili ipak preduboko i da li odista kontroliraju vlastite osjećaje. Sada, stojeći nasuprot svoje najbolje prijateljice, dok su ih prolaznici zaobilazili, pokušavala je naći pravi odgovor na njeno postavljeno pitanje. - Ne. Moj Branko nije glup. Mislim da mu jednostavno više nije stalo. Mislim zapravo da su mu neke stvari postale važnije od nas. Idemo da ne stvaramo gužvu. – rekla je stisnuvši usne i postajući ljuta zbog očiju koje su joj zasuzile. Okrečući se od prijateljice i ubacujući se u struju koja je tekla u dva smjera po uskom trotoaru, podigla je neprimjetno rub naočala i obrisala kap koja joj je krenula prema obrazu. Elena ju je slijedila. - Možda samo uz svoje obaveze ne pronalazi dovoljno vremena... – nastavila je Elena sustižući je. - Čuj, razumijem tvoju brigu no vjeruj mi, držim stvari pod kontrolom. – duboko je uzdahnula čekajući sa ostalim mnoštvom na paljenje zelenog svijetla na pješačkom. Crveni čovječuljak uporno je i nepomično stajao na hrapavoj površini stakla čekajući kao i svi ostali. Koliko bi bilo jednostavnije živjeti sa nekakvim semaforima koji bi te zaustavljali od nepromišljenih koraka i davali ti zeleni signal u trenucima kada treba krenuti.

Ali život je bio daleko usraniji. Nije više bilo mame i tate koji su odlučivali za tebe pa posljedično tome bili krivi za loše odluke. Bog je obično šutio i sve odluke prepuštao onome koji ih je donosio. A karma, karma je bila podjednako zajebana jer si plaćao greške neke druge osobe koja si možda bio. I koja nije postojala osim u bolesnim umovima modernih čarobnjaka koji su mjesto ispred kristalnih kugli sjedili ispred blještavih monitora računala i služili se pametnim telefonima. Pa te potom uvjeravali kako samo ispravljaš greške prošlih života. - Samo sam rekla. Zeleno ti je. - Da? – očito da je pobjegla sa mislima. Dok je hodala poput kakvog kositrenog vojnika prema drugoj strani ulice, pogledala je prema svojoj prijateljici. Smeđa, poluduga kosa, očito farbana kao i njena, skrivala je djelomično broj godina koje su nosile. Zapravo sjede koje su imale, no kao žene, imale su luksuz tog bojanja koje je skrivalo vrijeme koje je hujalo pokraj njih. Još uvijek je dobro izgledala, nešto bujnijih prsa nego prije. Nekada davno, dok su brojale još šesnaestak godina, znale su odmjeravati svoje grudi u ogledalima pitajući se hoće li se svidjeti i njihovim budućim odabranicima. Jednom prilikom tako raspravljajući, dotakle su se vlastitih bradavica na grudima. Prepirući se koliko su zapravo osjetljive na dodir, odlučile su napraviti mali eksperiment. Prvo je Leonarda jezikom zaokružila po Eleninim bradavicama. Nježno i pomalo plašljivo. Čak se iznenadila koliko joj je ugodna i topla bila koža pod jezikom. Nemajući nikakav poseban ukus. Naizmjenice je kružila jezikom oko jedne i druge bradavice sve dok Elena nije počela tiho stenjati i dok je nije zamolila da prestane jer se sva naježila i ovlažila dolje. Nakon toga morala je jednostavno osjetiti to i sama pa su ponovile pokus. Ovoga puta to je njoj napravila Elena. Skoro da je svršila od ugode koju je osjetila. Zakikotale su se pri pomisli da bi možda trebale probati kakav bi bio učinak jezika na njihovo međunožje. No kako su u to vrijeme samo mokrile na ono dolje, složile su se da bi to bilo ipak previše fuj i odustale. Obadvije su dobile koji kilogram više i ponešto masnoće na kukovima i stražnjicama. Elena je imala nešto jače listove na nogama no uvijek se znala skladno obući i istaknuti na sebi ono najbolje. Sjećala je se iz one kratke i strastvene afere koje su imale sa Tomislavom i Rafaelom. Gola i očiju zamagljenih od strasti, djelovala je poput kakve nimfe. Nije niti bilo čudo što je njezin Marijo i dalje pasao za njom. Nije sumnjala da su im noći bez strasti. Pogotovo nakon onoga što je čula od Tomislava. Razmišljala je da li da joj kaže da zna za njihovo nedavno druženje u troje. No onda se predomislila i ostavila to za neka druga vremena. - Vjerujem da znaš što radiš. – konstatirala je Elena kada su se našle na drugoj strani. – Imaš još kakvih obaveza? - Zašto? - Pa mislila sam ako imaš vremena možemo navratiti još do Centra. Danas sam ranije završila pa sam mislila malo procunjati po trgovinama. Možda si nešto kupim. Marijo je opet dobio nekakav bonus a usput mogle bi malo sjesti i popiti kavu. - Ja sam ti uvijek za akciju, haha. – nasmijala se sretna zbog napuštanja prethodne teme. Zastala je dok je Elena prekapala po svojoj torbici i našavši sunčane naočale, stavila ih preko svojih smeđih očiju. Lipanj je bio ugodno topal i već se osjećao dolazak ljeta. Skoro da ga je nestrpljivo iščekivala. Uživala je pobacati svu onu toplu garderobu i navući krpice koje su joj dobro stajale i otkrivale sve ono što je htjela pokazati. – Ali idemo sa mojom mašinom. Dragi mi je kupio nedavno cabrio pa nek malo pate kada vide dvije mačke u macanu. - Baš si trknuta. – odgovorila joj je Elena kroz smijeh. – Nisi mi se pohvalila? Cabrio? - Pa kad ima nek plaća. Bojim se da nisam jedina koju je razmazio. – odgovorila je i zaustavila se na vrijeme. Elena ju je upitno pogledala no na svu sreću, nije pitala ništa dalje. Probijajući se kroz gradsku gužvu na plus 28, obadvije su uživale u vjetru koji im je mrsio kosu i zavidnim pogledima koji su ih pratili dok su se vozile u crvenom mercedesu AMG e klase. - Pa nek mi još netko kaže da novac ne čini ljude sretnim! – doviknula joj je Elena dok su jurišale dvostrukom trakom prema Centru a igla se penjala prema stotki i prelazila ju. - Ah, jebi ga. Nit' je zlato sve što sija nit' je sreća bit' bez para. Kažu, bolje bit' bez kurca nego para. - Ne znam, ja bih se prije odlučila onda za kurac. – odgovorila joj je na rečeno Elena. Od čega su obadvije prasnule u smijeh.

Dva tipa su im na semaforu dobacila znatiželjne poglede. A onda odmjeravajući ih, namignuli im i kimnuli glavom pozivajući ih. Ostali su otvorenih usta kada su obadvije kao po dogovoru dignule srednji prst i pokazale im ga. Dodavajući gas uspjele su čuti kako im dovikuju „kuje“, no 220 konja ispod haube ih je ostavilo daleko iza njih. Još uvijek su se smijale zalazeći u hladovinu podzemne garaže trgovačkog Centra. Mjesta za parkiranje je bilo koliko voliš tako da su se uspjele parkirati skoro do ulaznih vrata u Centar. - Čuj, glupo je reći da ti zavidim... ali curo! – zvižduknila je Elena odmjeravajući još jednom iz daljega crveni mercedes koji se sjajio pod svjetlima podzemne garaže. - Nemoj. – nasmijala se prijateljici pomalo uživajući u njenom pogledu na igračku koju je dobila. Nije se usuđivala reći joj da je dobijanje poklona proslavila i sa Tomislavom, sjedeći na njegovom kurcu na zadnjem sjedištu u hladu šumarka u kojeg se zavukla. Jahala ga je kao da ga kroti. A onda se premještajući na prednju haubu na njegovu želju. Položio ju je potrbuške i namazao ga dobro gelom kojeg je imao kod sebe. Prije nego što ga je stavio na njen drugi ulaz, podmazao ju je i tu. Zalazeći prstom duboko u nju i otvarajući je. Pripremajući je za ulazak s njim. Kada ga je stavio na njen mali analni otvor, stisnula je zube očekujući njegovo prodiranje. I zastenjala je kada ga je počeo tiskati. Ušao je lakše nego što je mislila. Sa Brankom to nikada nije bilo ovako ugodno. Stenjala je na granici vikanja dok ju je pumpao napola golu i gologuzu po toploj haubi. U jednom trenutku se uplašila kako će je izgrebati noktima ili dijelovima odjeće. Ili čak možda ulubiti. No na svu sreću, tragovi nisu ostali. Dok se on sve dublje i strastvenije zabijao u nju, jednom je rukom otišla dolje do svog međunožja. I počela si masirati nabrekli i nadraženi klitić. Iz nje je teklo i natapalo joj ruku. A obraz klizio po glatkom metalu dok su se sve bliže primicali kraju. Svršila je prije njega. Skoro vrišteći od mješavine pritiska, tupog bola i potpunog užitka kojeg je osjećala, slušala je svoj glas kako odzvanja u tom dijelu šumarka ni ne razmišljajući o tome što bi napravila kada bi ih netko zatekao. Onda se počeo prazniti i on. Osjetila je kako se razljeva duboko u njoj i kako je puni toplinom. Poguravajući je skoro do vozačkog stakla i brisača. Pa se potom ruši preko nje i pritiska je težinom vlastita tijela. Jedva ga je uspjela natjerati da se uspravi prije nego što nepovratno oštete auto. - Jebi ga, ja svog da osiguram i onda ubijem, ne bi imala dovoljno za to. – Elena je još jednom cmoknula jezikom prije nego što se okrenula prema ulaznim, pomičnim vratima. – Barem se mogu napiti. Ideš ili... je li ti to čudo ključaš? - A, taj ti se zaključa sam kada se dovoljno udaljim. – odgovorila joj je i pošla za njom. Nasmijala se kada je vidjela Elenu kako s unutrašnju stranu stakla gleda auto koji je podizao krov i zatvarao se potpuno, te promijenio boju stakala u potpuno crnu. - Jebo te, ovo nema ni James Bond. - James Bond ne živi u ovoj zemlji draga moja. Njegova je puno normalnija od ove naše. Onda, hoćemo odozgora prema dolje ili obratno? - Kako god ti kažeš, ti si šef. – na kraju su se složile i liftom se popele do vrha. Sljedeća tri sata hodale su po trgovinama. Birajući, odmjeravajući, uspoređujući. Za nešto bi se skoro odlučile pa odustale. Nešto drugo bi kupile a da uopće nisu ni planirale. Kikotale su se dok su birale donje rublje koje bi si priuštile. Pa se odlučile za ono najizazovnije.

Vrtile se oko skupih parfema te si svaka uzela po jedan. Elena tradicionalno skup Posion a Leonarda klasični No5. Kada su konačno sjele, Leonarda je počela već osjećati pomalo tupu bol u nogama. Potrošile su nešto vremena dok nisu sve kupljeno odložile u prtljažnik auta. I onda sjele u jedan od kafića na vrhu, zavučene u dno polupraznog kafića. - Koliko se ono dugo nismo vidjele? – prva se javila Leonarda nakon što su naručile capuccino. - Ima sigurno barem dva mjeseca, možda i tri. Navratila si kratko sa Brankom do nas ali kako je on negdje morao ići, ostali ste samo sat vremena kod nas. - Ma on. Uvijek je u nekakvoj trci. - Tomislav još uvijek radi kod njega? – pitala ju je vadeći novce i plačajući mlađahnoj konobarici vruće napitke koje im je donijela. Nakon što joj je rekla da zadrži kusur, konobarica se udaljila zavodljivo njišući kukovima. Kratko ju je odmjerila pogledom prebacujući nogu preko noge u pripijenim trapericama i vratila pogled prema prijateljici. - Da, naravno. Dobar je. Na njegovu preporuku zaposlili smo još četvero komercijalista i proširili prodaju u sve dijelove zemlje. A uskoro bi trebali početi raditi i panele za van. – otvorila je malu vrećicu šećera i gledala kako sitna, mala, bijela zrnca padaju u pjenasti prekrivač kratko se zadržavajući na vrhu i onda toneći poput Titanica prema dnu. - Super. - Je. Nisi mi rekla da ste ti i suprug bili u toplicama u trećem. – i dalje se tobože koncentrirajući na mirisni i topli napitak ispred sebe na stolu, mješajući šećer koji je nestao negdje unutra, pogledala je Elenu. Sunčane naočale sada joj nisu skrivale pogled pa je mogla zamijetiti mali tik njenog oka i blago crvenilo koje joj je izbilo na obraze. - Nismo se ni vidjele pa ti nisam stigla ni reći. Marijo me je htio iznenaditi pa ni ja nisam znala do dan prije. - Lijepo iznenađenje. Skoro da bih se mjenjala sa tobom. - Za auto? – pitala ju je ova. - Za muža. – nasmijale su se jedna drugoj. Kako god, Elena joj je uvijek bila kao zamjena za sestru koju nikad nije imala. Znala je neke stvari o njoj koje nitko nije znao. Bila joj podrška kada je znala ostati bez ikakve. I znala je šutjeti kada je trebalo. - Njega ti ne dam. Imaš svog. I ljubavnika. I auto. Jebo te, imaš baš sve. – još jednom su se nasmijale i srknule prve gutljaje.

Kratko su šutjele i samo se gledale kao da su i ovako mogle pričati, ne izgovarajući niti riječi. – Zapravo, bilo je jebeno dobro. Na ovo joj nije mogla ništa reći. S obzirom da joj je Tomislav relativno dobro ispričao ono što se dogodilo između njih troje, osjetila je peckanje među bedrima. Tko zna zašto kroz glavu joj je proletjela slika njih dvije dok su si ljubile tek propupale grudi i ružičaste bradavice sisa. Skoro se zagrcnula od želje koja se pojavila u njoj. - Bili smo tri dana. Bilo nam je prekrasno. Kao da smo na trenutak bili na medenom mjesecu. Marijo je bio sav spaljen, stalno se penjao na mene. Nisam se već dugo tako... – pogledala je zavjerenički oko sebe kao da bi ih tko mogao čuti. - ...tako dobro pojebali. Postajem mokra čak i sad kada o tome pričam. - Ja postajem mokra kada čujem kako si to rekla. Oči ti gore. Bilo je tako dobro? – pitala ju je praveći začudan izraz lica i više nego što bi trebalo. Morala se uozbiljiti kako je prijateljica ne bi pročitala. - Tako se vidi na meni? Pa bilo je. Nisam mislila da u ovim godinama mogu tako... što ja znam. Biti pohotna, jebežljiva. - Draga moja, sklone smo se podcjenjivati. Ja osobno vjerujem da zaslužujemo tek sada pravi tretman. Ili od muževa ili ljubavnika. Nemoj mi reći da ti se onda nije svidjelo kad smo prvi put... – nije završila rečenicu. Elena je svakako znala nastavak. Sada je i sama osjetila vrućicu na čelu pitajući se hoće li ostatak izvesti spretno. - Da. Možda i više nego što bi se smjelo. - Daj, nemoj me trovat'. Malo smo se ispucale, bilo nam je dobro. I da poželimo opet... - Moramo o tome? – meškoljeći se na stolici pitala ju je nervozno povlačeći novi gutljaj. Prelazeći jezikom po usnicama i brišući tragove pjene odlutala je pogledom negdje na stranu. - Ne, samo sam rekla. Ne moramo. Svakako sam te htjela pozvati na proslavu mog imendana krajem mjeseca. Mislila sam da će moj biti s nama ali koliko sam shvatila putuje opet na neki usrani seminar u Poljsku. Pa 'ko ga jebe. Dođi ti i Marijo. - Kod tebe? - Ne, Tomislav je našao neku vikendicu. Bit ćemo sami. Kao da nam još netko treba. – osjetila je kako danu informaciju Elena prima sa malom zadrškom. Jednu ruku ispod stola stisnula je u figu sakrivajući je ispod stola. - Ne znam. Moram vidjeti je li mi Mario slobodan. Ja jesam... Ali.. - Nemoj mi tamo neki ali. Je li Tomislav problem? – sada ju je direktno pitala. Osjetila je trnce kako joj prolaze kičmom i kako zadržava dah. Jedan sličan razgovor su već vodile i pobijedila je. Dala bi ne znam što da je mogla zaviriti ispod Elenine kože i osjetiti borbu koju je vodila. Tko zna zašto, vjerovala je da i nju ta mogućnost ne ostavlja ravnodušnom i da joj krv počima teći brže kroz vene pri pomisli u što bi se moglo sve pretvoriti njihovo druženje ako bi izmaklo kontroli. A njen razgovor sa Tomislavom samo je probudio radoznalost u njoj. I jednog malog vražićka koji je htio u krug u koji se uplela uvući i prijateljicu. Za razliku od nje, Elena je uvijek bila čednije čeljade. Pomalo joj je zavidjela na toj kreposti. Ali je ujedno smatrala da ispod relativne emocionalne hladnoće i kroz Elenine vene teče krv vruća kao i njena. Kako god, bile su žene. U dobrim četrdesetim i još uvijek nedovoljno potrošene. - Ne. Ma ne. Samo mi je neobično da se sastajem sa tobom i tvojim ljubavnikom a ne i mužem. - Pa možda ako se pojebeš sa mojim ljubavnikom neću ti toliko zamjeriti kao kad bi to napravila s mojim Brancem. – nakon što je primjetila kako se Elena uozbiljila potpuno smetena njezinom natuknicom, nasmijala se i nježno je dodirnula rukom po ramenu. – Ma samo se zajebavam. Ne zovem te na orgije. Dođemo, malo se družimo. Zajebavamo. Provedemo ugodno i lijepo večer zajedno pa svako svojoj kući. Gledala ju je pomalo ozbiljno a onda se također nasmiješila prijateljici. Leonarda je odahnula i dalje stiskajući figu ispod stola. - Dobro. Neću obećati ali mislim da ćemo doći. Samo javi kada i gdje. - No frks. – odgovorila je brzo i podigla prste u zrak kao što su nekada radile u školskim klupama. – Obećajem. Nisi mi još uvijek rekla kako ti je bilo tamo u toplicama? - Hm, zanima te baš sve? – vragolasto ju je pitala. - Skoro sve. Ne moraš baš najintimnije detalje, ali neke naznake...

Opet su se zvonko nasmijale i nastavile pričati naručujući si negazirane sokove. Leonarda je pažljivo slušala iako je sada drugu ruku podigla na stol. Pola je uspjela obaviti. Drugu polovicu trebao je obaviti Tomislav sa Marijom. Muža će se uspjeti riješiti taj vikend tako da će imati potpunu slobodu. A plan kojeg je skovala sa Tomislavom budio je u njoj jednu novu razinu uzbuđenja. Čak i u onom crvenom poklonu u kojem se sa užitkom pojebala s njim, dotakli su se mogućeg susreta u četvero. Obadvoje je palila mogućnost seksa u četvero. A i sama Leonarda se čudila tom svom porivu da nagovori prijateljicu. Ako ju je uspio vlastiti muž nagovoriti na nešto, što je bilo čak i daleko slobodoumnijoj Leonardi prije nekoliko godina pomalo perverzno, pa i Tomislav na svoj način, zašto se ne bi pridružila toj dvojici. Ionako je uletavajući u aferu sa Tomislavom otkrila jednu novu senzualnost vlastitog tijela koja joj je budila sva čula. Jedan novi svijet u kojem je poželjela nadoknaditi godine koje je izgubila. Osjećaj da je još uvijek nekome lijepa i poželjna. Da je nekome stalo do nje. Slušajući Elenu nije joj davala do znanja koliko zna. Niti koliko toga zna da ispušta iz svoje priče. Subotnje kupanje se pretvorilo u cijelonoćno valjuškanje sa mužem. U niz različitih poza i borbu na stolu, uza zid, u kupatilu pa maltene i na lusteru da ga je bilo. Jutarnje prijepodne mjesto doručka pretvorilo se također u strastveni doživljaj nakon što ju je muž napao polugolu u kupaonici dok je prala zube. A u nedjelju nakon ručka, prije nego što su otišli, morali su uredno posložen krevet još jednom unerediti vlastitim znojem i sokovima koje su ostavili nakon sebe iza još jednog u nizu dobrih jebačina. Priznala joj je da joj iskreno zavidi na tako strastvenom vikendu sa mužem. Tomislava nije uopće spomenula. Te su samo blago crvenilo u njenom licu i maštoviti opisi bili jedini tragovi koji su govorili da baš i nije bilo sve kako je govorila. - Znači vidimo se za koji tjedan? – pitala ju je kojih sat vremena kasnije dok ju je ostavljala u gradu kod njenog auta. - A što ću s tobom? – rezignirano je slegnula ramenima Elena i podigla ruku na pozdrav. Gledala ju je kako onih pet, šest vrećica slaže u prtljažnik auta prije nego što je ušla u svoju Corsu. Mahnuvši joj rukom još jednom i zatrubivši kratko, dodala je gas odmičući i ostavljajući prijateljicu u njenom autu. - Znam ja zato što ću s tobom. – rekla je samoj sebi, zadovoljno predući kao i mercedesov hibridni motor ispod haube. Dok je odmicala sve dalje i dalje, pitala se gdje li je pospremila svoju malu, tajnu igračku koju je koristila kada bi joj se skupila napetost između bedara kao sada. Nije uopće sumnjala kako će joj vibrator dobro doći večeras. Nimalo.