1288 NAGOVARANA XI

 

Neku večer došao je kasno. Nešto kasnije nego što se nadala. Osjetila ga je više nego vidjela kada je otvorila oči. Primjetio je da se probudila no ostao je stajati kod vrata. Čekajući valjda da dođe pomalo sebi.

A onda, dok ga je gledala pomalo snenim očima u polumraku sobe, osvjetljenu tek vanjskom rasvjetom koja se probijala između zavjesa, zamjetila je da polako skida odjeću sa sebe dok nije ostao gol. Bila je već potpuno mokra dok je bacao posteljinu sa nje. Njegov kurac stajao je ukrućen i tvrd, prijeteći ukrućen prema njoj poput izvučene sablje. Shvatila je što joj radi tek kada je čula zvuk paranja tkanine, prekasno da ga zaustavi u trganju njene spavaćice i donjeg rublja. Primila ga je raširenih nogu. Tiho zajaukavši dok joj ga je nabijao do kraja.

Iz razmišljanja ju je trgnuo zvuk zvona. Mario je bio gore u sobi za računalom. Odložila je odjeću koju je brižljivo slagala u hrpe nakon peglanja. Pa potom pričekala hoće li tko osim nje čuti melodičan zvuk zvona.
- Mama, da ja otvorim? – čula je glas svoje kćeri nakon nekoliko trenutaka. Pogledala je sitne kazaljke sata na svojoj ruci. Za nekoliko minuta biti će sedam sati navečer. Zubima lagano gricnuvši donju usnu razmišljala je što da napravi. Pretpostavljala je tko bi mogao biti. A zbog čega je osjetila nemir u donjem djelu trbuha.
- Ne, ja ću. – odgovorila je odlučivši se. I izašla iz sobe van. Njena petnaestogodišnja kćer glavom je provirila iz dnevnog boravka. Grickajući vrh olovke koju je držala u ruci, prekrasna i tako brzo odrasla, naslonila se na dovratak. – Je li tata još gore?
- Valjda. – rekla je i ponovno šmugnula u boravak ispunjen zvukom glazbe koja je treštala sa televizora. Ne bi se uopće čudila da televizor radi u prazno dok joj kćer radi nešto sasvim deseto. Zabavljena peglanjem i mislima koje su je salijetale poput roja pčela nije ni primjetila brz prolazak vremena. Prebrz.
- Valjda. – rekla je samoj sebi odlazeći prema hodniku. Zvono je melodično odzvonilo još jednom. Tek koji metar pred vratima začula je topot Marijevih nogu po stepenicama. Zaustavio se primječujući je dolje ispod sebe. Ovaj vikend trebao je poći na seminar no iz nekog, njoj nepoznatog razloga, sve se odgodilo za tjedan dana. Primio je to čak sa olakšanjem konstatirajući da bi onda mogli negdje skupa zbrisati i odvojiti se malo. Što već duže vrijeme nisu. Prekjučer je došao kući i kasnije nego obično. Pa ju je zatekao već u krevetu. No zaključivala je da je vjerojatno imao jedan od „onih“ dana. I sama je danas već više puta poželjela da joj se radni dan više završi, pretrpana poslom i nerješenim papirima.

- O, ja taman...
- Da, vidim. Nakon deseti put. – odrezala mu je gledajući kako joj se pomalo smeteno smješi. – Nema veze ja ću.
- Četvrti put. – dodao je. I spustio se još koju stepenicu niže. Pogledala ga je ispod oka namjeravajući mu odvratiti no, što kažu, ugrizla se za jezik i pružila ruku prema ručici na vratima. Nije čak trebala ni pogađati tko bi bio s druge strane.
- O Bože, Ela! Mogla si mi se javiti bar na mobitel. – Leonarda ju je pogledala ispod svojih plavih šiški i zaprijetila joj kažiprstom. – A dogovorile smo se.
- Nismo se mi ništa dogovorile. – probala joj je proturječiti.
- Mogu? – upitala ju je prijateljica i potom zakoračila unutra. Otvarajući joj vrata smišljala je što joj reći na neodgovorene pozive koje joj je uputila danas. Odmaknula se zagledajući se u njenu vitku pojavu obučenu u bež kostim i štikle vrtoglavo visokih peta. I tankih toliko da ih je mogla glatko upotrijebiti kao oružje. U slučaju nužde.
- Ma daj, nemoj me... a što ti je sa mobom? Zvala sam barem pet puta. – odmjerila ju je od glave do pete, jasno pokazujući nezadovoljstvo onim što vidi. – No dobro. Je li Mario već kidnuo?
- Ne, Mario je još uvijek tu. – skoro da ju je šutnula laktom. Začula je mužev glas iza svojih leđa. Očito mu se ne nadajući, prijateljica joj se začuđena lica okrenula prema stepenicama niz koje joj se Mario spustio. – Zapravo sam trebao kidnuti al' mi nije Ela dala.
Slegnula je ramenima kao da se ispričava. Leonardi je trebala tek sekunda da zbunjenost zamjeni totalno zavodničkim osmjehom od uha do uha zbog kojeg bi je rado šutnula u rebra još jednom. Očito da ni Mario nije mogao ne primjetiti izazovnu Leonardinu pojavu i njene duge, vitke noge. Kostim joj je savršeno stajao i ne bi dvojila da je donje rublje bilo i izazovnije od onoga što je vidjela. Na čas se upitala koliko su je visoke i šiljaste pete činile još višom i kako je zapravo održavala ravnotežu na njima.
- Ma da? Vjerujem ti, vrag je ona od žene. – pozdravila ga je pružajući mu ruku.

- Haha, da, imaš pravo. U zadnje vrijeme zna biti vražja u krevetu. – zaključio je odgovarajući na njeno koketiranje. Skoro da je osjetila tračak ljubomore. Pa da bi spriječila bilo kakve daljnje dvosmislenosti između njih dvoje, ubacila se u razgovor.
- Imala sam pomalo naporan dan. I peglala sam. Tako da mi mobiteli nisu bili blizu. A i skroz sam zaboravila da si rekla da češ doći.
- Da, po tebe. Znala sam ako te ne pokupim, nečeš mrdnuti iz kuće. Onog mog nema a kako ni tvog nema... pardon nije trebalo biti, htjela sam te malo pokupiti pa da odemo na kavu. – pogledavala je čas nju, čas Maria prelazeći rukama po nemirnim pramenovima koji su joj padali niz čelo. – Ali ako ste vas dvoje planirali...
- Ne, ne, nismo. – Mario se umješao prije nego što je uspjela što reći. – Ako ste vas dvije nešto planirale, samo je povedi. Ja i tako sređujem papire i račune gore na računalu.
- Uh, što imaš dobrog muža. – pohvalila ju je .
- Da, baš. Da ti ga iznajmim? – sarkastično ju je upitala premještajući se nervozno s noge na nogu. Odgovor nije dobila.
- Ništa, Ela ti se spremi. Ja ću onda s klincima ostati doma. Hočemo te mi onda pričekati dok se središ, tamo u boravku?
- Nisam baš mislila...
- Ma nemaš se što misliti. – obratila joj se prijateljica gledajući je svojim sjajnim, zelenim očima. – Valjda mi te može posuditi na koji sat ili dva. Uglavnom vratit' ću ti je živu i zdravu.
- O tom potom. Premda se pitam gdje ispijate te kave ovako... dotjerane. – trebala mu je sekunda dok je pronašao odgovarajuću riječ. Elena ga je pogledala grizući usnu. Iako nije imala razloga biti ljubomorna, svjetlucavo iskrenje u Marijevim očima kakvo nije primjetila prije i iskreno zanimanje za prijateljicinu pojavu koja je djelovala i preizazovno za kavu, unosilo je pomalo nemir. Pogotovo stoga što joj se nije nadala. Zapravo je vjerovala da će njeno neodgovaranje na pozive shvatiti kako je i trebalo. Na žalost, predvidjela je Leonardinu upornost. Kada bi ova što zatvrdoglavila, još i dok su bile djevojke, teško ju je bilo odgovoriti od planiranog nauma.

- E, zar ti moram sve reći?
- Ne, ne. Možda je bolje da ne znam sve. – odgovorio je Leonardi. Elena je na rečeno samo progutala kamen koji joj se našao u grlu.
- Da, vjerojatno. – samoj sebi je rekla skoro šapatom. – Da me onda pričekaš da se malo sredim?
- Nemoj sada dva sata da te čekam. Inače vodim Maria sa sobom. – zakikotala se na primjedbu. Vjerojatno se ovaj ne bi niti bunio. Bar po onome što je mogla vidjeti.
- Ništa, da odemo onda u dnevni. Jesi za nešto, slatko i ljuto ili hladno i mokro?
- Onda biram ovo drugo. Valjda će mi se Ena požuriti. - Ponovno je pogled vratila Mariju dopuštajući mu da je povede prema dnevnom boravku.
- Dobro, treba mi pola sata. Ako možeš toliko sačekati. – rekla je Elena odlazeći na kat u njihovu spavaću sobu. Čula je potvrdan Leonardin odgovor dok se penjala gore. Na brzinu je odabrala par komada odjeće odlučujući se ipak za hlače. Samoj sebi je rekla da ne namjerava večeras završiti ispod Tomislava iako je od te pomisli osjećala trnce u dnu kičme. Prethodnih je dana smišljala odgovore i načine kako da izbjegne večerašnji odlazak k Leonardi. Nakon što joj se ova nije javila, tiho se ponadala da od svega neće niti biti ništa. Ali već nakon prvog njenog poziva posumnjala je da je ova ipak pristala ugostiti onu dvojicu. Suzdržala se od želje da joj se javi. A nakon trećeg poziva već je bila sigurna u razlog zbog kojeg je ova zove. Ono čemu se nije nadala je njena upornost i dolazak k njoj kako bi je povela sa sobom.
Silazeći dolje, čula je razgovor između Marija i Leonarde. Ton na televizoru osjetno je bio smanjen. Provirivši vidjela je da ju je Mario počastio sokom. Malena je otišla u svoju sobu gore te joj se odlučila tek kratko javiti prije nego što ode. Dobacila im je da će biti gotova za koju minutu i otišla pod tuš. Dopuštajući da joj iglice vruće vode masiraju površinu kože. Kupka joj je prijala, opuštajući je. Okrečući se i prepuštajući toplini vode, prelazila je našamponiranim dlanovima preko kože. Preko grudi na kojima su joj bradavice tako osjetljivo reagirale na dodir. I onda do međunožja osječajući vlastitu vlažnost i skoro pa potisnutu potrebu za dodirom dolje. Kada je ručicu tuša polako spustila niže, okrečući je prema spolovilu, zadrhtala je dok su joj iglice vode udarale od usmine i klitoris. Obično bi se s neugodom prstima dirala dolje, smatrajući to pomalo vulgarnim. No sada, u jednom trenutku, to joj je tako godilo. 

I poput bljeska, kao u onim video spotovima gdje bi se slike strelovito mjenjale i mješale sa zvukovima i bojama u ritmu melodije, vidjela je Tomislavovo lice ispred sebe. Pa potom njegove razgolićene grudi. Trenutak kada ju je stisnuo uza zid i zadigao njene noge. A onda ga prislonio na njen ulaz. Skoro da je ponovno mogla osjetiti kako ulazi, prodire u nju i podiže je od poda. Kako mu ruke grčevito stežu njene guzove i nabijaju je do kraja. Toliko da je mogla osjetiti čupave kuglice njegovih jaja kako joj se pripijaju uz usmine. A tvrdoća kosti iznad njegova kurca kako joj se trlja uz klitoris. Njeno opiranje onda, sada se činilo tako mlakim, premda je vjerovala da je dala sve od sebe da ga skine sa sebe. Nije joj dao da predahne, da dođe k sebi. Prethodno već uzbuđena, sva mokra dolje, tako ga je lako primila. Nemoćna da mu se odupre, svjesna da je duboko u njoj, ponovno se sjetila kako je gubila samokontrolu i kako joj se tjelo nesvjesno uskladilo s njegovim pokretima. Još dok je osjetila njegov kurac u ruci činio joj se ogromnim. U njoj, ispunjavao ju je cijelu, trljajući se tako uz stjenke da je i sada osjećala vrućinu trenja. Raširila je noge dopuštajući mlazu vode da ju masira, dok su joj slike postajale sve življe. Proživljavajući ponovno trenutak kada ju je ponio u susjednu sobu i takoreći bacio napola golu na krevet. Pa se onda ponovno bacio na nju, znojan i divlji, neukrotiv. U toj kući orgija, najmanje se nadala da bi je netko tako izjebao. Pogotovo ne čak njih dvojica.

Večer poslije toga, poput kakve gladne lavice bacila se na Maria. Ne dopuštajući mu da joj išta priča ili govori. Dlanom ruke pokrivala bi mu usta dok bi ona njega uzimala sjedeči na njemu. Ili mu dopuštala da je uzima u pozama o kojima je znala povremeno sanjariti dok bi ga čekala u krevetu sama, zaspavši prije nego što bi došao k njoj. Uživao je podjednako kao i ona, ako ne i više, u toj njenoj promjeni. Ne bez straha da će je upitati za razlog. Iako je sumnjala da zna. Ili se barem tako uvjeravala. Odagnala bi takve misli kada bi se pojavile i prepuštala se sirovoj putenosti. Već dugo nije bilo tako velike vatre između njih i osjećala se prekrasno primječujući da i nježnih trenutaka između njih dvoje ima više. Zaspali bi potpuno iscrpljeni i znojni. Sasvim svoji.večer došao je kasno. Nešto kasnije nego što se nadala. Osjetila ga je više nego vidjela kada je otvorila oči. Primjetio je da se probudila no ostao je stajati kod vrata. Čekajući valjda da dođe pomalo sebi. A onda, dok ga je gledala pomalo snenim očima u polumraku sobe, osvjetljenu tek vanjskom rasvjetom koja se probijala između zavjesa, zamjetila je da polako skida odjeću sa sebe dok nije ostao gol. Bila je već potpuno mokra dok je bacao posteljinu sa nje. Njegov kurac stajao je ukrućen i tvrd, prijeteći ukrućen prema njoj poput izvučene sablje. Shvatila je što joj radi tek kada je čula zvuk paranja tkanine, prekasno da ga zaustavi u trganju njene spavaćice i donjeg rublja. Primila ga je raširenih nogu. Tiho zajaukavši dok joj ga je nabijao do kraja. Skoro da se uplašila da je ne povrijedi dok se umirio u njoj na nekoliko trenutaka. Pa nastavio ritmično i silovito dalje što joj je godilo ovako tek razbuđenoj. U prvi mah se upitala sanja li ovo što joj se događa.

Svršila je dok ju je uzimao odozada. Tako ju je u jednom trenutku spretno okrenuo potrbuške da nije niti ispao iz nje. Klečala je grčevito stežući jastuk ispod sebe. Dopuštajući mu da ubrzava sve više. Svojim rukama povukao joj je kosu prema gore, ponovno spuštajući usne na njena ramena. Osjećala je njegove ugrize koji su je samo još više raspamećivali. Držeći je snažno za bokove nabijao se u nju dok se konačno nije našla ispod njega potpuno ispružena i raširena. Nije prestajao dok god je nisu potresli siloviti grčevi od kojih je ostala bez daha. Pritisnuta težinom njegova tjela i potpuno obuzeta ekstazom koju je proživljavala, potpuno je zaboravila na svjet oko sebe. Sljedeći nju, on se prepustio svom kraju, izlazeći iz njene vrele unutrašnjosti i prazneći se po njenim guzovima. Osjetila je kako joj kapa po koži. Kako ga pritiska uz njena leđa i uz trzaje ostavlja svoj trag na njenoj kralježnici. Ležeči kasnije na njegovim prsima i osluškujući mu srce koje mu je kucalo ritmom koji ju je uspavljivao, pitala se što li se to događa s njima.
Ponesena slikama, izložila se dolje potpuno vodenom mlazu. Primičući ručicu tuša još bliže, masirala je klitoris. Dopuštajući mašti da joj u zamagljenoj stjenki tuš kabine zavrti sliku Tomislava kako je uzima pred Mariom. Oči njezina muža plamtile su plamenom dok ju je Tomislav obrađivao jezikom dolje, razmičući joj rukom butine. Marijeve ruke bile su mu dolje između nogu, masturbirajući dok je promatrao njih dvoje. Rukama je povlačila Tomislavovu glavu dublje među bedra prepuštajući se njegovom jeziku. I onda eksplodirajući u prvom orgazmu dok joj se muž primicao i spuštao svoje usne na njene.

Naslonila se na staklenu stjenku tuš kabine dok ju je potresao orgazam. Grčevito je stezala ručicu dok su joj se sokovi mješali sa vodom. Jedva nekako zavrnuvši ručicu slavine dok je dolazila sebi. Zaprepaštena saznanjem da je svršila. Svršila pod mlazom obične, tople vode. I sa slikom najboljeg muževljevog prijatelja kojeg je još uvijek pomalo prezirala. I nadasve bila ljuta zbog onog što joj je napravio. Podređujući je onu večer sebi.
Trebalo joj je vremena da se povrati. Nije mogla shvatiti da se uopće može svršiti na ovaj način. A pogotovo masturbirati uz ručicu tuša, što je zapravo bilo to. Zabezeknuto je utvrdila da je ipak prošlo tek dvadesetak minuta za njenog boravka u kupatilu. Činilo joj se barem duplo više. Brišući ručnikom svoje tjelo, osjećala je još uvijek nadraženost. I nemir. Kako god, nije joj se išlo. Skoro da ju je ljutio i Mario koji je tako glatko pristao na njen izlazak sa Leonardom. Da mu možda kaže gdje je ova zapravo vodi? S kim bi se trebale zapravo naći večeras i gdje? Odlučila je to ipak prešutjeti.
Zaogrnuta ručnikom javila se kćeri i rekla da će izaći sa Leonardom pa je zamolila da bude dobra. Malena joj je namignula kao da sluti gdje odlazi. Što joj je probudilo osjećaj krivice i želju da ostane kući. Ma na kraju krajeva, bit će to samo piće, malo razgovora i to je to. Ukoliko ona dvojica i budu nasrtljiva, eno im Leonarda pa nek se natežu s njom. Ona će krenuti kući pa taman i pješice.
Osušila je na brzaka kosu i nanijela nešto šminke. Pogledala se u ogledalo, zadovoljna onim što vidi. I zatim samoj sebi kimnula glavom kao da se hrabri.
- Gotova sam. – rekla je dolazeći u dnevni boravak. Leonarda je očigledno već uspostavila dobar kontakt sa Mariom. Duboko je uzdahnula prekidajući ih u novoj navali smjeha kao odgovoru na Marijevu šaljivu upadicu vezanu za njihov večerašnji izlazak.
- Danas samo žene. Muževi ostaju kući. – čula je kako mu odgovara.
- Onda dobro. Valjda ću preživjet'. – na što mu se opet nasmijala.
- Naravno da hočeš. – gurnula ga je blago rukom i ustala. – Znači, gotova?
- Da. Valjda si i ti? – pogledala je Elena muža. Primjetila je blago crvenilo na njegovom licu pa se zapitala kakav su razgovor vodili dok nje nije bilo. – Nemoj da se Dado vrati kasno. I da ti Carmen zaspe uz tv. Mislim da ću doći do jedanaest.
- Kad god da dođeš. Bit će sve ok. Ključeve imaš. – rekao je odmjeravajući je pogledom. – Prekrasna si.
Nije mu ništa odgovorila na to. Premda joj je godilo. Leonarda mu je još jednom dala garanciju da će ju vratiti kao novu. Ljubeći ga na vratima, uživala je u mekoći njegovih usana. Osjećala se ipak pomalo nelagodno ostavljajući ih doma. Leonarda je već cupkala nogama čekajući da se uputi za njom. Rekla mu je tiho da ga voli.
- Znam. I ja tebe. – odgovorio joj je dok se udaljavala od vrata na kojima je ostao stajati. – Uživaj i dobro se provedi.
Skoro sa strahom je rekla „hoću“, toliko tiho da ju nije niti čuo. Sjedajući u Leonardinog terenca, gledala ga je kako stoji na ulaznim vratima i promatra ih. Mahnuo joj je još jednom rukom i oblikovao usne tako da je mogla s njih pročitati ono što su si zadnjih dana tako često govorili. A onda su se izvezle van dvorišta i skrenule u ulicu, udaljujući se prema gradu i gubeći ga iz vida.