Zatreperila je
osječajući kako je dotiče. Znalački povlači jagodice prstiju cijelom dužinom
njene mačkice. Vrućina joj je bridjela kičmom i spuštala se dolje do prepona.
Do spolnog organa iz kojeg je počelo teći a perverznost onoga što joj je radio
izazivalo je uzbuđenje kakvo do sada nikada nije osjetila. Već pri prvom
dubljem ulasku njegovog prsta u nju osjetila je grčenje u zdjelici i dolazak
prvog orgazma za kojeg dobro da nije smrskala čašu u svojim prstima.
Duboko je uzdahnuo
prije nego što je okrenuo ključ u bravici i ugasio motor vozila. Sjedio je
nepomično jedan trenutak slušajući kako se zvuk utišava ispod metalne haube i
nestaje postupno zamjenjen tišinom koja je okruživala kuću pred kojom se
parkirao.
Osim stana u gradu, Vukovići su posjedovali i kuću. Zapravo je to bila više
kućerina. U pregrađu. Bolje rečeno elitnijem dijelu popunjenom zdanjima u
kojima su živjeli doktori, advokati, političari ili iznebuha nikli poduzetnici.
Visoka katnica pokrivena kanadskom šindrom, sa četiri krovna prozora, ga je
nijemo promatrala, obasjana svjetlom punog mjeseca koji je tek započinjao svoj
put. Visok betonski zid iza kojeg su virili vitki vrhovi čempresa, poput čuvara
su djelomično skrivali pogled na unutrašnjost dvorišta. Ukrasna, kovana ograda
bila je širom otvorena. A dva reda svjetiljki postavljenih u red decentno su
osvjetljavala betonskim kockama popločan put koji je vodio u smjeru kuće.
Razmišljao je da li da se uveze unutra. A onda odustao.
Odavdje gdje je stao mogao je primjetiti kroz ulazna vrata dvorišta dva
parkirana auta. Jedan je po obliku karoserije bio očigledno nekakav „Jaguar“.
Dok je drugi bio najnoviji model Passata. Promrmljao je sam sebi u bradu
„sirotinja“ prije nego što je otvorio vrata i iskoračio napolje. Svježina
hladnog zraka skoro da mu je prijala. Uzeo je mantil sa stražnjeg sjedala i
nakon što ga je obukao, posegnuo rukama prema ružama koje je uzeo domaćici.
Nakon dobrog promišljanja odustao je od crvenih i uzeo nekoliko različitih
boja. Uz parfem za koji se odlučio i kojeg je stavio u džep, nadao se da će joj
muž to shvatiti kao lijepu i uljudnu gestu. Kako će ona to shvatiti bio je
manji problem.
Promet ovdje nije bio gust. Bar ne u ove sate. A i mjesta za parkiranje bilo je
na izbor. Barem ovdje ispred raskošno uređenih kuća i njihovih ulaza uz cestu.
Stisnuo je dugme na ključu i zaključao vrata prije nego što je velikim koracima
zagrabio prema dvorištu s druge strane ceste. Potpetice su mu tupo odjekivale
po betonskim kockama koje su bile postavljene poput mozaika na tlo. Ako se već
i odlučio na neke preinake, svojih kaubojki se nije mogao riješiti. Ove su pak
bile ručno napravljene negdje u Meksiku. Skoro sa smješkom, pitao se kakav bi
dojam ostavio da je natakao mamuze na njih. No možda je bilo bolje ne znati.
Još jednom je provjerio stoji li sve na njemu kako treba. Premda je zima bila
na izmaku, dani su i dalje znali biti poprilično hladni. Hodajući prema ulaznim
vratima kuće pogledao je ona dva auta parkirana bočno na za to predviđenim
mjestima. Nije se prevario, jedan je bio Jaguar, no druga kolica bila su
Mercedes. Očigledno da neće biti jedini gost večeras, kao prvo. Kao drugo,
izgleda da opet dolazi zadnji. I kao treće, ovo je bila definitivno pogrešna
odluka. Bilo bi mu draže da je uspio nagovoriti Leonardu da se nekako izvuče i
provede noć s njime. Ne imati je skoro tjedan dana bilo je slično uzdržavanju
od čokolade dok stoji otvorena na stolu. Što je bila još jedna stvar koja mu se
nije sviđala.
Pročistio je grlo i buket cvijeća stavio ispred sebe poput štita prije nego što
je pružio ruku i stisnuo gumb na zidu. Melodičan zvuk zvona kao da su s neke
katedrale, najavila su još jednog gosta. Pitao se je li odista zadnji.
Osluškujući zvuk koraka s druge strane koji su se primicali, promeškoljio se s
noge na nogu. A onda navukao svoj najbolji osmjeh dok su se vrata otvarala
prema unutra. I skoro prasnuo u smijeh kada je ugledao Leonardin izraz lica
kada ga je prepoznala.
Bila je prelijepa, onako visoka, plave kose koja joj je u pramenovima padala
niz ramena. Crvena svilena haljina koja joj se privijala uz zamamne bokove
dosezala je tik do koljena. A gore otkrivala njena ramena i umjerenim dekolteom
tek naglašavala raskoš njenih grudi sakrivenih ispod crvenog platna.
- Isuse, ne mogu vjerovati... jesi to ti? – pitala ga je skoro ni ne
primječujući cvijeće koje je pomalo zbunjeno pokušavao pružiti prema njoj.
- Isus nije, osim moje malenkosti. Da još malo pričekam vani dok ti ne dođeš
sebi ili...
- Ne, ne. Samo uđi. Ne znam, izgledaš fenomenalno! – rekla je povlačeći ga za
rukav unutra i ne skidajući pogled sa njegove glave. Nije mogla vjerovati da je
kosu skratio. I da mu je tako dobro stajala prošarana pokojim sijedim pramenom,
dajući mu notu ozbiljnosti i skladno se uklapajući u odijelo koje je obukao. Na
brzinu se okrenula provjeravajući da li je još tko u hodniku iza nje a onda
spustila vreli i strastven poljubac na njegove usne. Uzvratio joj je uživajući
u mirisu njenog parfema.
- Mislim da ne mogu fenomalnije izgledati nego ti. – uzvratio je, pružajući joj
cvijeće i ono „ljubavi“ zadržavajući samo u sebi.
- Ajde dođi. Moj već postaje nervozan. Kad te vidi... uf, al' će likovati. –
čuo je kako govori dok je hodala ispred njega. Osjećao je bolno pusiranje među
nogama zagledan u njenu stražnjicu. Vragolasto je razvukao usne u osmijeh ne
primječujući obris gaćica ispod njene haljine. Poznavajući je, vjerojatno je
obukla samostojeće čarape. Znala je da ga pali vidjeti takve čarape na njoj.
Još jednom se pitao koliko je dobra ideja bila doći ovako napaljen u njen dom.
A uz to, koliko bi večer bila zanimljivija da ju je uspio odvesti negdje.
Držao je još uvijek cvijeće u rukama kada ga je najavila ostalima. Koliko je
mogao zamijetiti, par koji je sjedio sa desnu stranu niskog stola u dnevnom
boravku zagazio je dobro u pedesete godine života. Tip je većinu svoje kose
zamijenio glatkom i sjajnom ćelom koja se sjajila poput bilijarske kugle.
Supruga do njega bila je niska i pomalo okruglasta. No djelovala mu je poput
kakvog Božićnog drvca načičkana zlatom i draguljima koji su sjajili sa njenog
vrata i prstiju. Par nasuprot njih bio je koju godinu mlađi. Zapravo samo on.
Ona je bila u tridesetim godinama i zasigurno dvadesetak godina mlađa. Faca joj
možda i nije bila nešto ističući povelik nos i napumpane usne, vjerojatno
botoksom. Ali obučena u tijesno pripijen kostim i cipelice vrtoglavo visokih i
tankih peta, posjedovala je dovoljno dobre atribute da bi k sebi privukla
guzonju sa dovoljno para. Ako mu je i bila žena, mogao se kladiti da mu nije
bila prva. Ili on njoj.
- Sunce ti tvoje, već sam mislio da nečeš doći. – obratio mu se domaćin
pljesnuvši ga svojim širokim dlanovima po plećima. – Da vas upoznam, ovo je moj
novi zaposlenik, Tomislav. Dobar je, dobar. Sad kad te vidim ovako obučenog i
ošišanog k'o čovjeka, vidim ja da sam imao pravo. Bit će nešto od tebe. Ovo su
ti Jozo i Anđela Skoko. Vjerojatno si čuo za Skoko transport, ako nisi čut'češ.
Znamo se već sto godina. A ovaj bijele glave ti je Stipe i njegova Gabriela, inače
prave namještaj i to samo za van. Nemoj mi reći da nisi čuo za njihov
Promostil, a? Nego, pustimo sad to. De Leonarda uzmi čovjeku mantil i to
cvijeće s kojim mlati oko sebe pa da odemo u dnevni boravak dok nam se jelo
nije ohladilo.
Nakon što se uspješno pozdravio sa svima i svoj mantil, kao i kupljeni parfem
zajedno sa cvijećem predao Leonardi koja ga je i dalje gledala sa nevjericom,
pokušao se koliko toliko uključiti u razgovor koji se vodio.
- Ne mogu vjerovati da si to napravio. Da mi je samo znati čime te je kupio? –
uspjela mu je još šapatom dobaciti nakon što je pogledala poklon omotan
crvenim, sjajnim papirom i potom se izgubila sa cvijećem i mantilom.
Branimir ih je poveo do masivnog i povelikog hrastovog stola prekrivenog
bijelim stolnjakom na kojem je već bilo postavljeno sedam dubokih, i ispod
njih, plitkih tanjura. Branimir je sjeo na čelo. Stipe i Gabriela su sjeli do
njega, Jozo i Anđela preko puta njih. Pazeći da ostavi slobodno mjesto za
Leonardu, pomaknuo se za jednu stolicu niže. Tako da je sjela do njega nakon
što se vratila. Trudio se ne gledati prema njoj više od dozvoljenog. No sama
njena blizina već mu je podizala temperaturu i uzrokovala bubrenje dolje u
hlačama.
Nakon što ih je još jednom pozdravio, Branimir je pozvao pomoćnicu koju su
imali, da im posluži večeru. Žena u kasnim šezdesetim donijela je prve posude i
posložila ih na stolu. Mirno i bez riječi obavila je svoje a potom se opet
izgubila. Ostavljajući ih da uživaju u mirisnoj i vrućoj juhi koja je odista
krijepila. Tek nakon što su završili sa ukusno pečenim mesom i krumpirima, te
salatom koja je bila dekorirana poput kakve slike na širokim, keramičkim
poslužavnicima, ponovno su postupno započeli razgovor. Crno vino koje je bilo
posluženo ugodno je zagrijavalo i opuštalo. Premda pomalo ukočen sa vrstom
ljudi s kojom nije uobičajeno imao puno posla, počeo se osjećati opuštenije.
Pogledavajući krajičkom oka na Leonardu do sebe uhvatio ju je par puta kako
kratko pogledom prelazi preko njega.
- Znači imate iskustva u prodaji? – upitao ga je Stipe sjedeći do njega.
- Pa može se reći. Radio sam prije gospodina Branimira za više njih.
- Da? Nešto određeno? – drugo pitanje je stiglo preko puta njega. Ćelavi Jozo
ga je pronicavo gledao preko ruba čaše čekajući na njegov odgovor. – Mislim,
kako to mislite za više njih?
- Pa radio sam, što kažu kao samostalan djelatnik. Za onoga koji me je bio
spreman bolje platiti. Oni su imali proizvod, ja poznanstva i dobru spiku.
Vjerujem da ćete se složiti, nema bolje motivacije od para. Zar ne?
- Svakako. To zna motivirati. – zaključio je Branimir sa čela stola
dovršavajući zadnji zalogaj i zalijevajući ga čašom vina. – Pogotovo žene.
Pogledom je zaokružio po ženama za stolom i nasmijao se. Tomislavu baš i nije
bilo jasno smiju li se ova druga dvojica nabačenoj dosjetki ili jednostavno
stoga što se smije i domaćin.
- Tebi je očito lako dati motivaciju. Priznajem da se osobno nisam nadao od
jednog takvog čupavca kakav si bio, iako si popravio ovim svojim novim stilom
bodove kod mene, da češ moći zadržati to radno mjesto. Ovoga puta je moja
Leonarda imala pravo kad mi je rekla da bi ti trebao dati šansu. Znaš, ponekad
ima oko za detalje, haha. – nastavio je Branimir namignuvši svojoj ženi koja se
blago osmjehnula i skromno na te njegove riječi pognula glavu.
- Pa imate izuzetnu ženu, moram priznati. Mene se dojmila već prvom prilikom
kad smo se upoznali. – uljudno je odgovorio gledajući ga u oči. Više je osjetio
nego vidio crvenilo na Leonardinu licu. Što ga je samo dodatno narajcalo pa je
neprimjetno svoju desnu ruku stavio ispod stola. Možda je bio odista lud. Ili
totalno spaljen od pohote koju je osjećao prema gazdinoj ženi. Ali jednostavno
nije mogao odoljeti. Ne skidajući pogleda sa Branimira dlan ruke je stavio na
Leonardino bedro osječajući kako se trznula.
- Uh, ide ti laskanje. – rekla je pomalo promuklo. – Malo pretjeruje, ali čula
sam i od drugih da je dobar pa s obzirom da si već tražio nekoga...
- Ma svaka čast. Vidiš da sam uspio napraviti čovjeka od njeg'. A kad već voli
pare mi ovdje ih volimo podjednako ako ne i više, zar ne?
Prisutni su se složili s njim, tražeći da im malo pojasni kako to da se bavio
prodajom na takav način i koliko je odista bilo razumno živjeti od danas do
sutra prodavajući sve i svašta. Raspravljajući potpuno hladnokrvno o svojim
prvim počecima tamo negdje u osamdesetima kada je tek sticao punoljetnost, ruku
ispod stola blago je zavukao ispod ruba Leonardine haljine. Osjetio je kako
Leonarda skuplja noge ne dopuštajući mu da joj zalazi dublje među bedra. Ali nije
se dao. Osječajući toplinu njene kože kroz hulahopke, blago joj je povukao
jednu nogu prema sebi i par centimetara viš,e ruku primakao bliže cilju.
- Vrlo zanimljivo. – bila je konstatacija gospođe Anđe koja se doimala pomalo
nezainteresirano za ono što je pričao. No očito je imala potrebu bar nešto reći
kako bi im dala do znanja da je tu.
- Ah, čujte. I onako je sve prodaja. Čak i kada pitate vlastitu ženu da ovo
večer provedete strastveno, zapravo prodajete.
- Ma da? Nemoj to pričat' ovima našima da ne ispadne da bi nas još trebale i
platit' ako pristanemo. – još jednom se grohotom nasmijao Branimir i podigavši
im svoju čašu u zrak, dao im znak da otpiju iz svojih.
- Možda da mi platimo njima? – nadovezao se Jozo.
- Ma plaćamo mi njima svaki dan. Čak i bez seksa. – završio je Stipe pa izazvao
novu salvu smijeha u sve raspoloženijem društvu.
- Oho, sad smo došli i do seksa. – namignuo je Branimir prema Tomislavu
nutkajući prisutne da napune prazne čaše.
- Ma nismo još. Stignemo ako se ekipa opusti. Dovoljno. – odgovorio mu je
Tomislav. U međuvremenu svojom rukom uspio se nekako probiti do ruba
Leonardinih čarapa. Imao je pravo, obukla je samostojeće. Uspio je ukrasti
sekundu u kojoj mu se pogled sreo sa Leonardinim. Bijesno je bljesnula svojim
zelenim očima prema njemu. Skoro da je mogao čuti njeno „zar si lud“, na što je
mogao takoreći odgovoriti potvrdno. Ali i vidjeti njene pune usne koje su
formirale „ne“ koje ipak nije poslušao. Nego se još bliže primakao spoju njenih
nogu. Zadovoljno konstatirajući kako je odista gola ispod. Premda je ponovno
pokušala skupiti noge, zakasnila je. Prstima je već dodirnuo prve dlačice njene
pičkice i prstom prevukao uzduž njenih usmina. Bilo je dovoljno da je samo
dotakne i koji milimetar jagodicom prsta zađe u nju pa da osjeti kako postaje
mokra.
- Možemo se mi opuštat' danima. Sad smo najseksi kad se ispružimo kući sa
daljinskim. Što je inače rijetko. Još kad nam samo kažu kako je nama firmašima
lako. – uz uzdah će Branimir. A zatim dotaknuvši se radnika koji bi samo veće
plaće, a moraš ih bičem da bi se pokrenuli, okrenuo je kritizirati niz stvari
koje po njemu nisu valjale u ovoj zemlji. Tomislav je za to vrijeme probio i
zadnju crtu Leonardine obrane nježno joj prelazeći preko usmina i dotičući joj
klitoris tek vrhom prsta. Trebala mu je minuta da osjeti kako joj se noge
postupno opuštaju, a primječujući da nitko čak ni ne sluti što joj radi ispod
stola, blago joj je širio noge, sileći je da mu dozvoli slobodan prilaz
međunožju. Pokušavala je bez ikakva izraza na licu ispijati svoju čašu vina
napola samo zainteresirana za razgovor kojeg su vodili muškarci iza stola. Dok
su joj oči postajale sve ispunjenije maglom, a usne stisnute od užitka kojeg je
počela osjećati, povremeno bi kimanjem glave ili slaganjem sa rečenim davala
svoj obol vođenoj temi razgovora.
- Čuj Brane, dok god imamo za podmazati, ne trebamo se brinuti. Ja sam i tako
jedan dio već uložio u jedan drugi posao kojeg pokrećem sa tipom iz vlade.
Njemu treba pokriće a meni tržište pa smo se našli na točki zajedničkog
interesa. – obrazložio je to stručno Jozo nalijevajući si još jednu čašu vina.
Za to vrijeme supruga mu je buljila negdje ravno u suprotni zid, izgubljena u
tko zna kakvim mislima.
- Da, da. Najlakše ih je imati pod nadzorom ako im daš da malo umoče u teglu sa
medom. Imamo sreću da su pokvarenjaci te im je najveća slabost kada im daš
kakvu šušku. Ili udio u firmi. Ne prolazi im to kroz papire a držiš ih u šaci
ako malo zijevnu. Pa ako te zaskoče oni iz porezne ili uskoci, malo im stisneš
muda i ola-la. – pjesnički je izrecitirao Branimir.
- Tko zna, zna. – umiješala se i Stjepanova pratilja. Premda je bilo pitanje
što je dotičnom upadicom htjela reći.
- Da. Da. – nadovezala se i Leonarda nervozno podižući čašu do usana i
ispijajući gutljaj. Crvenilo na njenom licu očigledno da nitko nije uzimao za
ozbiljno. Kao što nitko nije primjećivao ni kako se djelomično umirila sve
dublje hvatajući zrak. Njen Branimir je spremno dočekao skretanje razgovora u
novom smjeru i aktivno se uključio u njega. Očito zadovoljan i aktivnim
sudjelovanjem svog novog gosta čiju jednu ruku koja se gubila ispod bijelog
stolnjaka također nije vidio. Ili obraćao pozornost na nju.
Premda se prvo ukipila od straha kada je osjetila Tomislavovu ruku na svom
bedru i nastojala ju u jednom trenutku osujetiti skupljanjem nogu, njegova
nasrtljivost i novi izgled koji joj je podigao razinu adrenalina u venama još
dok ga je vidjela na ulazu sa onim buketom cvijeća, slabio je otpor u njoj. Ta
čudna mješavina straha, situacije u kojoj se našla i u kojoj joj je
prijateljicin ljubavnik a sada njen, tako besramno rukom zašao među bedra,
smućivao joj je pamet. Isprva se bunila nastojeći vlastitim ponašanjem ne odati
ono što se događalo ispod stola. Nije se usuđivala ni pomisliti kakva bi to
sramota bila da su ih uhvatili u toj igri. Ali shvačajući da su svi zauzeti sve
žučljivijim razgovorom, dok su Anđa i Gabriela tek statirale i puštale da
vrijeme prolazi, te da nikome ne pada ni na pamet pozornije pogledati nju i
Tomislava, raširila je bedra dopuštajući Tomislavovim prstima da dođu do njenih
usmina.
Zatreperila je osječajući kako je dotiče. Znalački povlači jagodice prstiju
cijelom dužinom njene mačkice. Vrućina joj je bridjela kičmom i spuštala se
dolje do prepona. Do spolnog organa iz kojeg je počelo teći a perverznost onoga
što joj je radio izazivalo je uzbuđenje kakvo do sada nikada nije osjetila. Već
pri prvom dubljem ulasku njegovog prsta u nju osjetila je grčenje u zdjelici i
dolazak prvog orgazma za kojeg dobro da nije smrskala čašu u svojim prstima.
Raširila je noge premda nije htjela, ali poriv je bio i prevelik, za mrvicu se
udobnije namještajući u stolici i dopuštajući mu da prstom još dublje uđe u
nju. Savijajući ga u njoj poput kuke, masirao joj je upravo onaj dio ispod
venerinog brijega gdje je povremeno bila posebno osjetljiva. Dok je iz nje
počimalo teći poput kakve rijeke, osjetila je trenutak kada je jednom prstu
pridružio i drugi. Jedva razaznajući o čemu se priča za stolom, potpuno se
predala ritmu ulazaka i izlazaka njegovih prstiju. Djelomično je tucajući
prstima, djelomično se zadržavajući samo na površini i masirajući joj usmine i
klitoris koji je bubrio poput gljive. Izmjenjivao je nasumično nježna i grublja
trljanja, pa potom ulaske u nju kao da je jebe prstima. Da se nalazila sa
drugim ljudima i na drugom mjestu, bez obzira na prisutnost još koga, zasigurno
bi se već bacila na Tomislava i spustila usne na njegove. Počimala je slutiti
razloge njegovog traženja da ne obuče gaćice večeras. No očekivala je da ako je
i bude uzeo večeras negdje u kući, najmanje se tome nadala tijekom večere, za
stolom, na rukohvat od muža koji je gestikulirao rukama i obrazlagao trenutno
vlastito viđenje situacije kada uđu u Europsku uniju.
- Ti baš i nemaš komentara na sve rečeno? – u jednom trenutku upitao je
Tomislava Stjepan. Branimir je pozvao ženu koja ih je posluživala da donese još
pića. Uskoro su im na tacni poslužena pića koje je ravnomjerno, na svu sreču,
starija gospođa poslužila sa suprotnu stranu stola od Leonarde i Tomislava.
- Pa iskreno, sve zavisi kako na to gledate. Kao na problem ili kao na priliku.
To vam je kao sa ženama. Mogu vam biti problem ili prilika.
- Mudar odgovor, mladiću. Bistriji ste od ovih naših mudrijaša. Možda bi se
radije trebali uhvatiti posla a manje priče. – progovorila je ponovno gospođa
Anđela sjedeći do svog Joze i koketno rukama namještajući svoju kosu. – Vi mi
se doimate kao da se već jeste.
- Može se reći. – odgovorio joj je Tomislav. Što je bilo popraćeno smijehom
ostalih. Čak se i Leonarda osmjehnula gledajući ga pogledom u kojem je jedino
on vidio plamen.
Čuvši postavljeno pitanje potpuno je pretrnula od straha pitajući se je li ova
sa druge strane što primjetila. No nakon što se razgovor nastavio, kao i
Tomislavovi prsti ispod stola, ovoga puta sa temom oko neizvjesnosti poslova
nakon pripajanja zemlje Europskoj uniji, postupno se opet opustila osječajući
kako joj sokovi polako natapaju rubove čarapa.
Tomislavovi prsti sada su postajali sve nemirniji, ubrzavajući ritam kao da je
naslućivao kako joj razina uzbuđenja postaje sve viša a srce počinje tući sve
brže. Vrijeme u ovom trenutku kao da je stalo i prste je počimala stiskati u
šaku kada je osjetila kako joj se polako primiče orgazam. Skoro da je zacvilila
kada je osjetila ono poznato grčenje koje joj se slilo iz prsa i kičme u donji
dio tjela. Pa potom prema bedrima i konačno prema međunožju. Dok je ljevalo iz
nje, osjetila je njegove prste na unutrašnjoj strani svoje vagine, na onoj
točci koju su neki zvali G iako je po svemu sudeći ona imala više takvih
točaka. Tomislav je imao talent pronalaziti ih toliko uspješno koliko njen
Branimir nikada nije, iako ga je smatrala prilično vještim i izdržljivim
ljubavnikom.
Divila se hladnokrvnosti koju je Tomislav pokazivao dok ju je uzimao prstima i
tobože pažljivo slušao o čemu se priča. Ovakav orgazam koji ju je upravo
potresao do sada nikada nije doživjela. Vibrirala je cijelim tijelom poput
udarene zvučne vilice. Sklopila je oči dok ju je potresao prvi val, pa potom
drugi. Sa panikom je osjetila kako iz nje počima teći sve više i dok su je
grčevi stezali, posegnula je rukom dolje prema Tomislavovoj ruci. Bila je sva
mokra i skliska, tako topla. Prekrila ju je dlanom svoje ruke, ne
dozvoljavajući mu da izvuče prste iz nje. Stezala ih je svojim mišićima i osjećala
tako intenzivno na svojim stjenkama. Dok su iz nje izlazili zadnji mililitri
ekstaze, nukala ga je vlastitom rukom da ne stane, da se nastavi kretati unutar
nje. Kao da je razumio što mu poručuje, nastavio ju je nadraživati sve dok se
nije smirila i dok i zadnja kap nije iscurila iz nje.
Stali su upravo na vrijeme s obzirom da ih je Branimir pozvao na daljnje
druženje u dnevni boravak. Brzo je povukla svoju ruku prema gore na brzinu
otirući dlan ruke od platno stolice. Dok su ustajali pogledala je prema
Tomislavu koji je izvukao ruku svu sjajnu od njenih sokova. Spretno ju je
obrisao salvetom koju je uzeo sa stola. Jedino ona zagledana u njegove prepone
mogla je vidjeti erekciju ispod platna hlača, što je rasplamsavalo još jednu
želju, da ga osjeti u sebi.
Premda su kazaljke već pokazivale skoro ponoć, društvo se nije razilazilo.
Tomislav se postupno uklopio u društvo poduzetnjaka slušajući priče o prvim,
poduzetničkim danima ove trojice. Potom o okolnostima koje su ih spojile. A
onda i o planovima koje su gradili. Poduzetnost, neopterećenost bilo kakvim
moralnim normama i svjesni činjenice da para vrti gdje burgija neće,
iskoristili su godine rata i potkupljivost lokalnih političara kako bi
mješavinom privatizacije tvrtki i pametnom podrškom političkih stranaka i
pojedinaca u vrhovima vlasti, došli do unosnih poslova i lako stečenih tvrtki.
Koje bi potom zatvarali i otvarali nove, skidajući sa sebe stare dugove bez
obaveze da ih vraćaju bilo kome. A neplaćeni porez trpali sebi direktno u
džepove. Premda mu se to djelomično gadilo, nastojao je tome ne pridavati
pozornost. Dovoljno mu je bilo to da je on uvijek bio dobro plaćen od takvih
sličnih njima i da je trenutno bio dovoljno blizu žene koja ga je privlačila na
način kao samo još jedna žena, a koja je pripadala njegovom najboljem
prijatelju. Nakon onoga ispod stola sada je osjećao još veću potrebe da je
stisne, da joj se zavuče između bedara i da je uzme. A ništa manje pohote i
želje nije vidio niti u njenim očima kada bi im se susreli pogledi.
U jednom trenutku, nakon što je sklonila ono što je ostalo iza njih na stolu u
blagavaonici, stara pomoćnica ih je pozdravila najavljujući svoj odlazak. Te je
posluživanje gostiju na sebe preuzela Leonarda. Krečući se gipko poput mačke,
poslužila ih je koktelima koje su pripravili za goste. Koliko god se trudio,
Tomislav nije uspjevao ne skretati pogled prema njoj. Pritisak u preponama
postajao je sve neizdržljiviji. A razgovori koji su se vodili sve dosadniji. U
jednom trenutku imao je osjećaj da Jozina Anđelina sluša sve samo sa pola uha,
napola drijemajući. Dok je Gabriela, pratilja onog drugog sijedog, postajala
iritantna zbog pogleda koje mu je sve češće upućivala. Koketno se namještala
premještajući nogu preko noge, otkrivajući mu ne jednom rubove svojih crnih
čarapa i crvenilo gaćica. Izgleda da je crvena boja donjeg rublja bila omiljena
kod većeg broja pripadnica suprotnog spola. A Stjepanova pratilja definitivno
ne tako vjerna njemu koliko dubini njegova novčanika.
Kava koju im je Leonarda nakon ponoći donijela, budila je čula svojim oporim
mirisom. Tomislav ju je sa zadovoljstvom srknuo, onako vrelu i mirisnu.
Rastjerivala je pospanost. Razgovor je skrenuo prema planiranim odmorima.
Koliko je mogao shvatiti, željene destinacije su bile svugdje samo ne u
Hrvatskoj. Pitao se koliko je ono što je slušao bila stvar želje za
upoznavanjem nekih novih destinacija a koliko čistog preseravanja. Kako god,
osobno je smatrao da ne pripada ovdje. Njegov svijet za razliku od njihovog
nalazio se na potpuno suprotnoj strani galaksije. Tako da kada je čuo Leonardu
kako namjerava pokupiti prazne šalice i odnijeti ih u kuhinju, nervozno se
promeškoljio u fotelji u koju se udobno zavalio. Pratio ju je pogledom dok je
odlazila pa potom pričekao par minuta.
- Nadam se da mi nećete zamjeriti ako vas zamolim da mi oprostite koju minutu.
Trebao bih na toalet nakon ovako dobre večeri, očito da mi je kava dobro sjela.
Pogledali su ga skupno dok se ustajao. Podigao je kažiprst u zrak tražeći s
njim kao iglom na kompasu uputu kamo da krene.
- U hodnik pa druga lijevo, nasuprot kuhinje. Ukoliko zalutaš i vidiš mi ženu,
znači da si fulao vrata. To nije wc. – objasnio mu je Branimir i nakesio se od
uha do uha. Poput kakvog dobroćudnog mede sjedio je udobno zavaljen u drugoj
fotelji nasuprot Joze i njegove Anđeline, dok su se Stjepan i njegova Gabriela
stiskali jedan do drugoga na trosjedu. – Samo se ti olakšaj. Kao kod svoje
kuće.
- Nemaj brige. Garant hoću. – odgovorio je i krenuo praćen smjehom na dobačenu
dosjetku. Zaokrečući u hodnik osjetio je kako mu srce naglo ubrzava ritam a
spolovilo mu se ukrućuje. Premda se već nalazio u sličnim situacijama, ova je
imala poseban čar. Užitak da će pojebati ženu svog vlastitog poslodavca koji mu
je polako počimao ići na živce svojim ispraznim pričama, sada je dobijao
poseban intenzitet. Bit će mu dovoljno par minuta da se isprazni. Na kraju,
premda je sličnu scenu zamišljao barem stotinjak puta u glavi, stvarnost je
nadmašivala maštano.
Kada je otvorio vrata zatekao ju je nagnutu nad sudoper dok je ispirala šalice.
Zakoračio je u prostoriju osvjetljenu tek svjetlom postavljenim na gornje
kuhinjske elemente. Kuhinja je već na prvi pogled djelovala skupo i otmjeno.
Prostrano. Okrenuo se i zadovoljno konstatirao da je s nutarnju stranu vrata postavljena
okrugla bravica. Dok ju je zaokretao susreo se sa njenim pogledom. Čula je
otvaranje vrata i zagledala se upitno u njega. Možda je i htjela nešto reći. On
svakako nije. Rukom je posegnuo prema patentnom zatvaraču na svojim hlačama i
povukao ga prema dolje. I nabrekli, tvrd poput kamena, kurac izvadio van.
Zastala je u pokretu promatrajući ga što radi. A onda čak ni ne gledajući
zavrnula slavinu. Voda je prestala teći. Prišao joj je i spustio poljubac na
njene usne. Tiho je zaječala dok joj je zavlačio ruke ispod ruba haljine i
tanko platno povukao prema gore. Došavši rukama do njena međunožja osjetio je
vrelinu i vlažnost na svojim prstima. Prislanjajući ga na njene tvrde i oble
guzove i sam je zadrhtao od slasti koju je osjetio privijajući se uz njeno
tjelo.
- Dugo ti je trebalo. – prošaptala mu je dok se privijao uz nju.
- Misliš? – rekao je i pogledao je u oči u kojima je vidio samo jedno, želju.
- Nemamo puno vremena.
- Ni ne treba mi. – zaključio je prije nego što je spustio svoje usne na njene.
Strastveno ju je ljubio pribijajući je uz sudoper i prstima prodirući u nju.
Njen jezik potražio je njegov a usne su joj se otvorile dopuštajući mu da uđe
svojim jezikom u nju. Samo su soptali neko vrijeme izmjenjujući poljupce dok ju
nije uspio postaviti u pravi položaj. Jednu njenu nogu u samostoječim čarapama
koje su mu sada djelovale još erotičnije, podigao je prema gore postavljajući
joj koljeno na radnu plohu do sudopera i otvarajući je potpuno sebi. Zatim ga
usmjeravajući jednom rukom u njenu potpuno mokru pičkicu, zašao je tek vrhom
unutra. Izvila se osječajući kako joj kurcem razdvaja usmine. Drugom rukom i
dalje joj je masirao klitoris, ujedno usmjeravajući vlastito spolovilo u nju
kada ga je počeo zabijati. Poput vlaka koji uljeće u tunel, na kraju ga je
zabio u nju cijelom dužinom, gurajući je prema naprijed. Duboko je udahnula
hvatajući dah kada ga je cijelog strpao u njenu mokru vrelinu. A onda kada ga
je izvukao poput sablje iz korica, uhvatila se rukama za elemente pokušavajući
pronači čvrst oslonac.
Jednom, dva, tri puta. Ritmično se zabijao u nju. Zapravo je zakucavajući na
drvo ispred njih. Nosom joj je pomaknuo kosu u stranu kako bi došao do njenog
vitkog vrata i spustio poljupce na njih. A napokon i sam pronalazeći najbolji
položaj, drugom rukom joj je uspio spustiti naramenice haljine i ogoliti bijela
ramena i sise sakrivene u bijelom, čipkastom grudnjaku. Prigušeno su stenjali
hvatajući zajednički ritam. Ne trošeći dah na kakav razgovor ili riječi. U
tišini kuhinje moglo se čuti samo njihovo pohotno stenjanje i sve prisutniji
klokot tekućine koja je nadirala iz nje dok bi je nabijao, skoro je odižući od
tla. Polako ubrzavajući kukovima, u jednom trenutku uhvatio ju je za bokove.
Zagrizla je usne dok ju je uzimao sve agresivnije, zatomljujući poriv da bude
glasnija. Taman na rubu da svrši, osječajući kako sumanuto kljucanje u vrhu
spolovila postaje sve učestalije, uspio se zaustaviti i izaći iz nje. Osjetio
je kako ju je to pomalo zateklo. Ostajući i dalje naprčene guzice prema njemu i
podignute noge. Promrmljao je sebi „ne još“ dok ju je povlačio prema malom
stolu u kuhinji. Zamagljenog pogleda i pitajući se što smjera, dopustila mu je
da je povlačenjem za ramena usmjeri prema stolu i leđima polegne na njega. Bila
je skoro na pragu vrhunca kada je stao. I definitvno potpuno željna da nastavi.
Bar još malo.
Stolić je zaškripao pod njenom težinom dok ju je polijegao na njega i širio joj
noge. Vrlo spretno i brzo podigao joj je košarice grudnjaka prema gore
oslobađajući joj grudi nabreklih bradavica. Prepustila se njegovim rukama da ju
postave u pravi položaj prije nego je uzme ovdje na ovoj tvrdoj, drvenoj plohi.
Podigla je glavu tek toliko da može vidjeti kako otkapča kaiš i pušta platnene
hlače da jednostavno kliznu na pod. Skoro trgajući vlastite gaćice prema dolje,
uspio ih je spustiti samo do bedara prije nego što ga je namjestio na njen
ulaz. Povlačeći ga cijelom dužinom sve do jaja uzduž njenih usmina, izazvao je
pravi električni udar koji joj je prostrujio kičmom. Morala je staviti dlan
ruke u usta kako bi zatomila krik. Nakon još par tih trljanja od kojih je imala
osjećaj da će prsnuti od ekstaze, sunovratio se ponovno u njene dubine.
Rukama joj je uhvatio listove nogu kako bi je potpuno raširio i podigao noge
visoko u zrak. A onda se počeo nabijati u nju. Soptali su obadvoje poput riba
na suhom dok su se seksali tu na stolu. Klokotanje između njenih nogu sada je
postala konstanta koja je pratila njihove kretnje, poput kakvog dobro uštimanog
orkestra. Jaja su mu pljeskala od njene guzove kada bi došao do rubova njenih
stjenki. A nakon što su uskladili ritam, postupno je njene noge zabacio na
vlastita ramena, a glavu zagnjurio u polutke koje su se kretale gore-dolje.
Zahroptala je dok joj je usne spuštao na bradavice, naizmjenično ih ljubeći,
lizajući i grickajući.
Polako ubrzavajući sve više, osjetio je kako neće moći još dugo izdržati.
- Neću moći još dugo. – uspio joj je nekako reći između udisaja zraka i
stenjanja.
- Ni ja, nemoj sad.... stati. Idi, daj,daaaaj ga, do kraja. – bio je njen
odgovor popraćen njenim rukama kojim je uspjela dosegnuti njegove guzove, nakon
što je uspjela osloboditi noge sa njegovih ramena i zakvačiti pete za njegova
leđa izvijena iznad nje. – Bože, svršavam. Tomi, ja.... uh, gotova...sam.
- Uhhh, i ja. Jebem ti, tooooo. – bilo je zadnje što je rekao prije nego što se
počeo izljevati u nju. Skoro da su mu otkazala koljena dok je svršavao. Koliko
je mogao osjetiti i ona je prolazila kroz posebno jak orgazam izvijajući se u
grču na stolu. Dlanovima ruku joj je potpuno prekrio grudi snažno ih
stiskajući. Što ju joj je vjerojatno godilo s obzirom da se bacala poput ribe
na suhom prsima prema gore.
Tko zna jesu li se tako grčili sekundama ili minutama. No naposljetku su se
umirili u stanju sličnom najblaženijoj smrti na svijetu. On preko nje i ona
ispod njega. Pokušavajući udahnuti dovoljno zraka u pluća. Morao je stresti
glavom par puta kako bi razbistrio misli i odagnao pospanost koja mu se uvijek
javljala nakon dobrog seksa. Uspravio se osječajući kako mu spolovilo gubi na
veličini i poput kakve mrtve ribe ispada van. Bio je potpuno mokrih bokova. No
i Leonarda nije ništa bolje izgledala. Iako mu je još uvijek bila tako erotična
nabreklih usmina i s bijelom mješavinom njene, ženske i njegove ejakulacije.
Naslonila se na ramena i pogledala ga očima zamućenim od tek proživljene
strasti.
- Moramo... moramo se srediti. Koliko dugo...?
- Nemam pojma. Nadam se ne predugo. – odgovorio joj je dok je teturavo
pokušavao uspostaviti ravnotežu i navući hlače.
- Šta si rekao ostalima? Nisi valjda rekao da ideš za mnom u kuhinju?
Pokušavala se srediti podižući haljinu i zaravnavajući je. Dohvativši kolut sa
papirom za brisanje ruku, otrgnula je nekoliko komada kako bi se obrisla između
nogu i spriječila daljnje kapanje iz nje. Čak su joj i rubovi čarapa bili
potpuno mokri te su skliznuli par centimetara prema dolje. Nakon što se
obrisala ponovno ih je zategla na svojim vitkim nogama.
- Ne, trebao bi još biti na wc-u. – odgovorio joj je i pogledao je.
- Trebaš? – pružila mu je kolut kako bi se i sam obrisao.
- Možda. – primio ga je i otrgnuo tek dvije salvete. Jednom se obrisao a drugom
posušio mokrinu na prednjem dijelu hlača. – Idem dok se nekom nije pripišalo pa
ne dođe na ideju da isto krene u ured.
- Ured? Stvarno si mangup. Ajde briši, vidimo se tamo kod njih. – zakikotala se
gledajući ga ispod svojih plavih šiški. A onda, spuštajući mu na brzaka još
jedan poljubac na usne, pogurala ga prema vratima. Otvorio ih je što tiše i
nakon što se uvjerio da u hodniku nema nikog osim njega, otputio se dugačkim
koracima prema vratima iza kojih je trebao biti nužnik. Iz dnevnog boravka
dopirao je još uvijek razgovor. Jasno je mogao razabrati Branimirov bariton i
Jozin suhonjavi glas. Zadržao je dah kada je stisnuo kvaku prema dolje u nadi
da ne naleti na nekog tko je već unutra. Bilo bi teško objasniti gdje je bio
ako nije bio tamo gdje je rekao da će biti. Na svu sreću, prostor je bio
prazan. Iskoristio je minutu da provjeri još jednom vlastiti izgled u ogledalu
i poravna na sebi sve što je izgledalo neuredno. A onda je pustio vodu premda
je bilo pitanje da li će tko čuti oticanje vode, koliko god mu se činilo
glasno.
Kada se vratio Leonarda je već bila tu. Sjedeći do muža na naslonu fotelje.
- Nadam se da mi nisi zaštopao školjku. Jesi neki seronja. Haha, al' bitno da
si se vratio živ. – dobacio mu je domaćin odmjeravajući ga od glave do pete.
- Nisam, provjereno sto posto. – uzvratio je i vratio se na svoje mjesto.
Ostatak večeri protekao je u ležernom razgovoru oko sklapanja daljnjih poslova
i planova raznih vrsta. Nije se baš snalazio u temama koje su se još vrtile,
ali je s vremena na vrijeme kimnuo glavom i složio se sa njihovim
konstatacijama. Čekajući da se ovo druženje čim prije privede kraju. Do
trenutka kada su se konačno počeli ustajati i pripremati na odlazak, Leonarda
ga skoro nije ni pogledala. Čak se djelomično uključila u razgovor sa one
dvije. Branimir je već bio podebelo pod gasom tako da ih je sve zajedno
teturavo ispratio do vrata. Uz niz ispraznih komplimenata i mješavinu
poljupčića i rukovanja, konačno su se oko dva ujutro razišli.
Hladan zrak mu je godio, bistreći mu misli. Opraštajući se prvo sa domaćinom,
pa potom sa domaćicom, susreo se sa njenim pogledom koji je opet imao u sebi
onaj dobro poznati sjaj.
- Vidimo se, dođi opet. – rekla mu je na odlasku.
- Zar sumnjaš? – odgovorio joj je u jednom trenutku dok su uspjeli ukrasti
sekundu za sebe. Branimir im je bio okrenut leđima. No da je nešto i čuo, bilo
mu je svejedno. Razvoj događa počeo je teći poprilično neobičnim tokovima. A
negdje u svojoj dubini, imao je čudan osjećaj da i tako već duže vrijeme nema
kontrolu nad događajima. Kako god, seksa mu svakako nije nedostajalo.
Nema komentara:
Objavi komentar