1345 MOJA ŽELJA

                   

Nakon, za mene vrlo iznenađujućih (dobrih) komentara ponovno plovimo punim jedrima u svijet , za sada, neostvarenih želja.

Tuširanje me lagano vraćalo u sadašnjost, jer cijelo poslijepodne, kao i večer bili su kao san, ali prolaženje slika u glavi, od kojih se nisam mogao otrgnuti ponovno su budili krv.
Pokušao sam zaspati, ali mozak nije puštao san. Uzbuđenje toga dana bilo je preveliko.
U glavi su se redale slike iz svih situacija a uzbuđenje je stalno raslo. Ponovno sam prolazio gotovo svaki dio razgovora tražeći ma i najmanji znak da sam se Ružici svidio i naravno da se svijest i zadovolji kada se nešto „mora“ pronaći pa se onda i nađe, ali tek pred jutro, a onda budilica i trk pod tuš. Brijanje (koje mrzim ujutro), i definitivno izbjegavanje doručka već samo kava, ponovno se treba biti budan i radno aktivan, a danas još poslije svega voziti nazad.
Bio sam neispavan i ništa mi nije radovalo jer sam znao kakav dan me čeka a bio sam u takvom da sam na dogovor sa Ivanom potpuno zaboravio, a kako i ne bih kada sam sa Ružicom u mislima proveo cijelu noć.
Sjetio sam se kada sam ga vidio, a on se rado pridružio ispijanju kave. Bilo mi je drago što predavanja uskoro počinju pa ako je sinoć nešto i primijetio barem neće imati vremena za analiziranje svega toga, ali je vremena bilo toliko da smo uspjeli samo komentirati vrijeme.
Predavanja su počela a posjetitelja upola manje no jučer. Dosada je zavladala jer se nije imalo što pametno čuti ni od kolega o sinoćnjoj večeri, a za mene su mislili da sam radio (u konačnici i jesam), ali obzirom da sam rekao da posao ni izbliza nije gotov, nismo više imali ni tema, ali ni volje za razgovor.
Oni odvažniji komentirali su kako će poslije prve pauze ako ovakvo mrtvilo nastavi i dalje lagano spakirati svoje stvari i polako kretati natrag.
U pravilu, nema razloga ni zadržavati se jer je do tada sve već i prošlo, a iz razmišljanja kako bih, ukoliko se povedem za tom idejom, mogao stići kući još prije mraka prekinula me pauza.
Izlazak iz predavaonice za nekog je bio i kraj predavanja, odnosno nisu se na njih više planirali vraćati.
Ivan je došao do mene, gdje smo malo prokomentirali preostala predavanja i moju ideju za polaskom, koja mu se nije svidjela jer se nije uklapala u njegove, njihove planove.

Naime, Ružica je bila vrlo zahvalna zbog sinoćnje mogućnosti da barem malo pleše i svakako je željela doći na ručak i da se oprostimo.
To mi je izuzetno godilo, ali nisam želio oduševljenje previše pokazivati pred Ivanom već sam se izvlačio na mali umor, dužinu puta… kada je on spomenuo vrlo interesantno rješenje.
Obzirom da sam od ručka odustao mogli bi otići do njih jer je blizu, a supruga je i tako i tako kod kuće pa neće ona trebati dolaziti a meni je to usput, i mogu poslije kave nastaviti put.
Ideja mi se svidjela (ma ostao bih i na predavanju ako treba samo da ponovno vidim Ružicu) pa je Ivan pomogao skupiti stvari dok sam ja odjavljivao sobu i pakirao stvari samo da što brže krenem, odnosno da do Ružice što prije stignem.
Tada mi je kroz glavu prošlo da se ne smijem pojaviti praznih ruku, a što ponijeti takvoj ženi kojoj bih punog srca najradije dao sebe ???
U hotelskom krugu mi ništa privuklo pažnju pa sam bio prisiljen iskoristiti ono klasično, a tvrde nam da kod žena uvijek prolazi. Cvijeće, naravno, ali koje ?
Ruža je prelijepa, ali isto tako i uobičajena, ne želim buket (djeluje mi previše šablonski), želim jedan cvijet, ali da je poseban (barem meni) kao što mi i Ružica izgleda posebno,
Izgleda da mozak u krizi doista brzo radi jer sam se sjetio rajske ptice (strelicija) i bio uvjeren da je to cvijet koji opisuje tu ženu (neovisnu, samosvjesnu, elegantnu, privlačnu,….) te je sada ostalo na tome da moram stati u nekoj bližoj cvjećarnici, a koja nam je još usput…
Sva je sreća da su pametni ljudi izmislili navigaciju sa svim mogućnostima koje pruža,
Ivanu sam objasnio da trebam obaviti još neke sitnice, ali da ću ih pronaći preko adrese, s čim se i on odmah i rado složio (što mi je bilo malo čudno, ali…) tako da mi je dao adresu i rekao da će me čekati kod kuće.
Brzo sam pronašao cvjećarnicu, u kojoj su imali i cvijet koji tražim tako da sam se odmah i zaputio prema njima.
Kuću sam našao odmah, i tvrtka je bila istaknuta na njoj tako da sam bio siguran, ali nije bilo Ivanovog automobila, što me začudilo, ali meni u tom trenutku to naravno nije ni bilo važno.
Krećem u kuću, ali su zaključana vrata kapije, gledam, ali zvona nema, obilazim oko kuće i vidim druga vrata, pokušavam ući i ona su otključana.
Ulazim u dvorište i tada shvaćam da im je sa ulične strane tvrtka, koja je zatvorena radnog dana (???), a sa dvorišne strane je ulaz u njihov stambeni prostor.

Kod ulaznih vrata prekidač za zvono, kratko pritisnuti prekidač, ali nitko ne odgovara.
Sada mi je malo i glupo i neugodno, Ivan me pozvao, ali ne znam zna li Ružica za to, osim toga ako je tvrtka zaključana možda nje i nema, a ja im zvonim na kućna vrata.
Istina, držim cvijet u ruci, ali nije li to ipak malo pretjerano od mene?
Želja je jača, stvarno je želim vidjeti, i na lagani pritisak vrata se otvaraju (ovo nije zaključano) i ulazim u polumrak zbog kojeg par sekundi ne vidim ništa oko sebe, ali čujem korake od gore, okrećem glavu u tom pravcu i ugledam je.
Ugledam razlog moje neprospavane noći, ubrzanog rada srca od kako sam jutros vidio Ivana, a koji se udvostručio po njegovu pozivu, pomalo vlažnih dlanove (što mi se nije događalo još od nižih razreda srednje škole), ugledam NJU.
Nije dugo silazila, ali ono što sam vidio bilo je više no što sam mogao i zamisliti, obučena u trenirku koja se privila oko njenih oblina još više ističući njihovu ljepotu i zavodljivost i dozvoljavajući pogledu da vidi te prekrasne noge u jednom od možda najljepših obučenih izdanja.
Gore, majica na naramenice, ali ovaj puta bez grudnjaka, koje uspijevaju pokazati svoju slobodnu volju i gibati se onako kako one to žele.
Pogled koji oduzima dah, tako da prije no što sam uspio progovoriti Ružica je već bila ispred mene.
Bez riječi krenuo sam usnama prema njenima, ali dok je namještala obraz u tom jednom kratkom trenutku usne su nam se okrznule. Toliko osjećaja u jednom trenutku pomoglo je da se vratim u stvarnost i ponosno joj, kao nagradu, predam cvijet kojim sam joj toliko toga želio reći.
Zahvalila se, ali po sjaju u oku sebi protumačio da joj se svidio.
Objasnila mi je da je ostala kod kuće da se spremi za dolazak do grada kada joj je Ivan rekao da smo krenuli prema njima, ali nije očekivala tako brzi dolazak obzirom da joj je Ivan rekao da ja imam još posla i da ću se zadržati, a njega je poslala po malo iznenađenje.
Došetali smo do sjenice u vrtu gdje me zamolila da pričekam dok skuha kavu.
Uživao sam u laganom povjetarcu i onom dobro poznatom mirisu dalmatinske obale, kada sam zvuk tuša.
Razmišljao sam kako sam sjedim a Ružica se tušira.
Nisam imao mira i morao sam provjeriti, a Ivana ću i tako čuti kada automobil bude dolazio (barem se nadam).
Krenuo sam ka kući da zatražim vode iz kuhinje, ako slučajno griješim i vidio da u kuhinji nema nikoga i da se grije voda za kavu, a tuš se i dalje čuje. Prišao sam vratima iza kojih se čula udaranje kapi i sagnuo se nadajući se da je ključanica takva da se barem nešto kroz nju može vidjeti.
Bilo je sreće, barem što se ključanice tiče, ali u suprotnom kutu je bio navučen zastor za tuširanje.

Kada sam već spomenuo zlu sreću, voda je prestala i zastor je razgrnut. Prekrasna gola žena prekrivena kapima vode koju obasjavaju sunčeve zrake koje se probijaju kroz kupaonski prozor iza njenih leđa ostavljaju sliku koja će biti duboko urezana u pamćenje.
Dignuta kosa pruža pogled na dugi vrat sa kojeg pogled bježi da prelijepe grudi, ne više onako podignute kako ih pamtim od sinoć, ali u svojoj punoći odaju razloge muške težnje za gledanjem, ljubljenjem, milovanjem tih prekrasnih ženskih pratiteljica, a dignute bradavice samo potvrđuju pretpostavku od sinoć, da ponosno predstavljaju svoju vlasnicu, mali stomačić, toliko da potvrdi erotičnost cijele njene pojave, a onda onaj čarobni trokut, skraćen, ali vidljivi i toliko mističan koliko i jeste.
Nisam siguran, ali sam mislio da je osjetila moj pogled jer je polako, jako polako prešla rukama od struka prema grudima, tako da ih je podigla i vidio sam ih u svom njihovom sjaju.
Pritisak u hlačama je bio neizdrživ a svojim pokretima mislim da je srce odizalo košulju tako da sam se našao pred raskrižjem – uletjeti unutra i pokazati joj kako djeluje na mene ili pobjeći od vrata da upravo to ne uradim. Razum je prevladao i lagano, na prstima sam krenuo iz kuće a u tom trenutku sam čuo u blizini i zvuk automobila koji se zaustavlja.
Izašao sam i krenuo u susret Ivanu koji je u ruci nosio neku vrećicu iz koje su se vidjele ribe.
Osmijeh od uha do uha, uz konstataciju da mu ju supruga loša domaćica, obzirom da me ostavila samog i kretanje prema roštilju.
Objasnio mi je da se supruga složila s tim da ćemo navratiti do njih, ali da nikako nije željela prihvatiti samo kavu već je objasnila kako ribi nije potrebno dugo za pripremanje, a on je u gradu pa je može i donijeti.
Godila mi je takva pažnja s njihove strane, a i elan koji je Ivan pokazivao u razgovoru stalno se šaleći pa sam shvatio da ni njemu njena ideja nije bila mrska.
Vješto je pripremao roštilj, kada se pojavila Ružica, obučena kao da izlazi i odmah stvorila nemir u meni jer sam se zabrinuo da se nešto nije poremetilo u planovima i da će nas napustiti, ali, na svu sreću, objašnjenje je bilo i jasno i nejasno.
Naime, vidjevši me zbunjenog izgledom, rekla je da je ona planirala ići na ručak u grad i da se za to i obukla, ali i da je želja njenog supruga bila što da obuče.
To me je poprilično iznenadilo, ali nisam inzistirao na tome da se mi pojasni već sam komentirao da je jako lijepo odabrano i da suprug zna najbolje.
Istina je bila da je odjeća bila vrlo slična sinoćnjoj s tim da nije bilo jakne. A činilo mi se da je bluza još laganija od sinoćnje tako da se vidjela sva čipka grudnjaka.
Gledajući je tako i u glavi se pitajući u kojem trenutku mi se više sviđa, maloprije, prekrivena kapima vode ili sada ovako izazovno a kulturno obučena vjerojatno je prošlo dosta vremena jer me trgnuo Ivanov glas, sa komentarom Ružici da me primi za ruku jer se ne osjećam dobro.
Shvativši poruku ispričao sam se, uz napomenu Ivanu da je njemu lako jer je on naviknut ali da je ovo bio opasan udarac za moje srce.
Oboje su se nasmijali i rekli da bi sada bio red i nazdraviti, riba je na roštilju, ili kako oni kažu gradelama.
Odbijam piće, vozim, ali vratili su nam onih 0,5 pa pristajem na čašu bevande da ne izađem iz volje tako lijepoj domaćici. Kava je na terasi, sjedamo, Ivan bliže roštilju, Ružica pored njega a ja preko puta nje nadajući se boljem pogledu.
Nažalost, kava je u šalicama, vino u čaši pa nema potrebe za ustajanjem, ali Ružica se nagnula na stol, stavivši ruke ispod grudi pa ponovno imam prekrasan pogled.
Razgovor o svemu i svačemu kao da se godinama znamo ne prekida se niti kada Ivan odlazi do roštilja a sada se vraća sa informacijom da je riba pri kraju i da posao preuzima Ružica.
Postavljanje stola može biti izrazito erotično i pružiti priliku da se predstavi u izdanju u kojem to njoj najviše odgovara, a Ružica je iskoristila sve situacije (ili sam ja to želio prepoznati kao neke znake, ali u nastavku će sigurno biti jasnije) da bi se nagnula nad mene postavljajući tanjur tako da sam imao priliku ponovno osjetiti njene grudi, a i tjeskobu u hlačama.
Malo koristeći se bontonom, pa obilazeći me, malo u domaćoj i opuštenoj atmosferi naginjući se nad stol, stalno mi pogled bio zalijepljen na nju. Toliko očito da je i Ivan to i primijetio i prokomentirao. Ponovno sam se počeo ispričavati, ali smiješak na njegovom licu odavao mi je da mu je u stvari drago, tako da sam pokušao sve preokrenuti na šalu.
Riba prekrasna, svježa i dobro pečena, prijala mi je, a pogled prema Ružici i poneki susret pogledima samo je podgrijavao kompletnu atmosferu.
Ivan je često nazdravljao točeći vino i vodu i sebi i Ružici, tako da sam ja da bih mogao nazdraviti nastavio piti vodu.
Onaj tko je to radio zna koliko to nema smisla, i koliko kvari ukus svemu, ali je on doista bio neumoran, pa je Ružica čak i bocu mijenjala za vrijeme ručka.

I druga boca je bila dovršena kada smo završili sa ručkom, ali na njihovo ponašanju nisam uočio da je to tako na njih djelovalo.
Na Ivanovo inzistiranje Ružica je otišla i po treću bocu uz uvjet da popijem još barem jednu čašu. Rado sam pristao jer mi je vode bilo previše, a riba je izgleda više voljela vino no vodu (pa u njoj je bila cijeli život).
Natočio nam je po čašu, nazdravio i kada smo ih spustili na stol Ivan je preuzeo riječ. Rekao mi je da je sinoć puno toga vidio između Ružice i mene te da je u razgovoru u povratku Ružica potvrdila da je sve što je uspijevao vidjeti onako krajičkom oka ili pretpostavljajući bilo točno.
Prvo mi je bilo jako neugodno, odjednom je i stalni pritisak u hlačama popustio, osjetio sam da se počinjem znojiti, a Ivan šuti.
Nije mi preostalo ništa drugo do da potvrdim i sjećajući se njegovog smješka od prije ručka kada me po drugi puta uhvatio kako gledam Ružicu nadajući se da će se situacija smiriti, ali nisam osjećao nikakvu zategnutu atmosferu, Ružica je mirno sjedila i promatrala nas dok sam ja pokušavao opravdati se govoreći o njenom izgledu.
Ivan se nasmiješio, a meni pao Velebit sa srca, i rekao da on sve to razumije, a odnos između njega i Ružice je slobodan i otvoren i da je znao da ću joj se svidjeti te ju je zato i pozvao da dođe poslijepodne, a onda se sve odvijalo prema djelovanju kemije između dvoje ljudi, ali također je rekao i da nam zamjera jer nije baš sve mogao vidjeti onako kako bi želio i da ako se želim iskupiti moramo mu ponoviti prošlu večer, odnosno samo one njemu interesantne dijelove.
Iznenađeno sam pogledao Ružicu, ali je ona nasmiješeno odgovorila da je to bio Ivanov cilj kada joj je birao garderobu i da je ona spremna.
Košmar u glavi, Ivan nudi Ružicu, Ružica pristaje, ja samo to i želim, ali kako sada, kako pred njim, što, koliko, odakle početi, što pokazati, gdje stati, kako napraviti ?
Primijetivši moju izgubljenost, Ivan nudi rješenje, stavljajući mi tako do znanja da je doista zainteresiran da ponovimo sinoćnju večer, prvo rasporedom sjedenja i riješivši dilemu od jučerašnjeg poslijepodneva kada je izišao na balkon, gurao stolicu i nakašljavao se prije ulaska u sobu.
Odlučio sam iskoristiti tako ponuđenu situaciju i krenuo premjestiti se, utješivši se što mi hlače barem nisu nadignute.
Sjeo sam pored Ružice i onda je ona započela priču, opisavši Ivanu kako je u biti sve teklo mirno dok u jednom trenutku nije osjetila moju nogu pred njene, a u isto vrijeme se svojom nogom primicala mojoj. Dotaknula me, a ja sam brzo maknuo svoju nogu.
Ružica je odmah ustvrdila da se nije tako dogodilo, a Ivan osjećajući valjda da mi je potreban poticaj napunio čaše i rekao da prvo nazdravimo. Vrlo rado sam nazdravio jer je grlo bilo suho kao prava pustinja i iskapio vino i vratio nogu. Tada je Ružica naginjući se na mene i pritišćući me grudima nastavila opisivati situaciju. Osjetivši ponovno njene grudi polako se počela puniti i ona praznina u hlačama, a Ivan nas je netremice gledao i smješkao se, zadovoljan vidjevši svoju suprugu zalijepljenu za dugog. Rekao nam je da sada očekuje ples, obzirom da mu je i tu pogled bio zaklonjen, a da će onaj put kroz hodnik, kada smo izlazili iz sobe (i to je već tada zamijetio) Ružica obaviti dok nam ide pustiti glazbu.
Ružica je gotovo odmah ustala i krenula prema kući toliko zavodljivim hodom da sam pokušavao tu sliku urezati u glavu da mi nikada ni sjećanje ni malo ne izblijedi, a Ivan za to vrijeme nije skidao oka s mene, vidljivo zadovoljan učinkom koji na mene ostavlja njegova supruga.
Povratak je bio isto tako grandiozna kao i odlazak, možda malo sporiji, ali je u toj ženi toliko stila da bi mogla hodati i u vreći a da se svi okreću za njom.
Prišla je stolu pruživši mi ruku dok su lagano kretali taktovi neke laganice.
Tada je postalo jasno da je Ružica preuzela glavnu riječ, a obzirom na Ivanovu šutnju takvu igru sam vrlo rado i ja prihvatio.
Odmah mi je stavila ruke na ramena, dok sam ja obuhvaćao njen struk i polako smo se pomicali u nekom samo njoj znanom ritmu. Ubrzo mi se počela približavati tijelom,
sve bliže i bliže, a ja ohrabren razvojem situacije spuštam glavu prema njenom uhu i preslikava se scena od sinoć. Gubim razum u toj jednom djeliću sekunde tražeći oduška u napetim hlačama, odnosno privlačeći je sebi. I sada joj šapćem ali ne isprike kao sinoć već joj zahvaljujem na takvom užitku. Spuštam ruke prema njenoj zadnjici želeći ju ponovno osjetiti i još malo privući na sebe, ali ovaj puta to ipak traje duže no sinoć jer zadržavam ruke i privlačim je.

Kao i sinoć Ružica ponovno prekida i okreće se ka stolu do kojeg su samo dva koraka da bi bili što bliži Ivanu, a ja za njom prateći je u stopu.
Pred Ivanom Ružica zastaje, na par centimetara sam od nje i naginje sa da ga poljubi, gurajući mi tim položajem svoju zadnjicu u krilo. Iznenađen, hvatam je za bokove, ona nagnuta ruke stavlja na Ivanova ramena dok ju on grli i ljubi, a ja sve to promatram iz neposredne blizine, zakucan među njene noge i držeći je za bokove.
Ivan sa poljupcima ne prestaje, a ja se počinjem trljati preko hlača i suknje, još više, ako je uopće moguće uzbuđen dok ne osjetim Ivanovu ruku kako uzima moju i vodi je prema Ružicinim grudima.
Prihvaćam taj dar odmah, bez razmišljanja, mozak je davno pregorio, i obuhvaćam joj dojku koliko god mogu želeći ju što bolje osjetiti.
Osjetivši moju ruku Ružica se još malo više naginje na Ivana, ne prestajući ga ljubiti, ali odmičući se od mene. Krećem donjim dijelom tijela za njom ne želeći ju tako pustiti kada osjetim njenu ruku na mojoj izbočiti.
Tada mi se smračilo i dogodilo se nešto čega se ne mogu sjetiti čak ni iz onih burnih pubertetskih dana. Počeo sam svršavati, nabijavši joj se jako na ruku koja me cijelo vrijem držala.
Kada je osjetila da sam gotov okrenula se prema meni a ja sam usnama krenuo ka njenim. Lagan dodir usnama je bio sve što mi dala, onda nas okrenula (da nas Ivan bolje vidi), zagrlila i poljubila kako samo ona to zna. To je bio poljubac o d kojeg su mi tada koljena klecnula, a kada je rukom krenula prema mojim hlačama učinilo mi se da se u njima ponovno javlja život. To je pomislila i Ružica i uzevši me za ruku odvela do kupaone, gdje je zatvorila vrata i otišla.
Dok sam se skidao u glavi sam cijelo vrijeme vrtio film o tome što mi se uopće dogodilo da se sada skidam u kupaonici kod nepoznatih ljudi pokušavajući ukloniti tragove sa gaća, odnosno oprati se i vratiti natrag.
Gaće se naravno nisu mogle dovesti u nikakav red pa sam ih ostavio na kadi planirajući ih ponijeti prije odlaska, a ja opran bez gaća krećem se vratiti k njima.
Izlazim a Ružica sjedi pored Ivana čija je ruka preko njenog ramena, a njena na njegovom bedru i nešto tiho razgovaraju. Polako im prilazim, sada olakšan i malo rasterećen shvaćajući da je ovo bio jedan tročlani užitak i da su oni zahvalni meni koliko i ja njima. Kratak poljubac Ivana Ružici, točenje vina, dizanje čaša i Ivanova zdravica „Za prijateljstvo“. Bez razmišljanja iskapio sam i to vino koje mi je prijalo više od onoga poslije ribe. Ništa više nismo stigli ni reći kada se automobil zaustavio pred kućom. Otvaranje vrata i cika djece, a Ivan i Ružica u pokretu prema njima. Ustajem od stola i vidim kako grle dječicu i hvatam neki drugi sjaj u Ružicinom oku. Iza djece dolazi i prelijepa dama, tako poznata, noseći velike torbe u svakoj ruci.
Ivan me upoznaje sa kćeri Renatom koja je sa djecom došla k njima na par dana jer joj je suprug na putu a ona je uzela slobodno.
Predstavljen sam kao poslovni partner pa im se ispričavam obzirom da bih trebao krenuti, a ne bih želio stvarati nikakvu nelagodu, iako mi se čini da sam samo ja u svemu tome iznenađen.
Ružica i Ivan me ispraćaju i na odlasku čvrst stisak ruke sa Ivanom i ovaj puta zagrljaj i pritisak Ružicinih usana na moje i kratko lutanje njene ruke do mojih hlača i blagi pritisak na opet probuđenu muškost.
Krećem doista polako a planiram tako do kraja puta jer više mi se ne žuri već želim još jednom u mislima proći cijelo poslijepodne, a autoput je pravo rješenje za to.