1291 XIV NAGOVORENA

 

Rukama joj je pomogao svući hlače nakon što je nekako skinuo svoje. A onda drhtavo i nesigurno potražio kotačić na sjedalu kojim je sjedalo spustio u skoro ležeći položaj. Odbacujući nasumce odjeću po autu, uspio se zguriti podno njenih nogu i šireći ih rukama, glavu spustio među njena bedra.

Trebala je to biti obična, zajednička večera. Ali nije.
Marko i Karolina bili su im prijatelji još iz mladenačkih dana. Prijateljstvo se nastavilo kumstvom u svatovima. Pa premda su ih životni putevi poveli različitim životnim pravcima, viđali su se i međusobno posjećivali. Unatoč osobnim i poslovnim obavezama koji jednostavno nisu ostavljali vremena za onako intenzivna druženja kao u mladenačkim danima. Iza sebe su imali takoreći dvadesetak godina skladnog braka u kojem su dobili troje djece. Marko je doktorirao pravo i uspješno vodio vlastitu agenciju. Karolina je bila stomatolog i nakon niza godina upustila se u pokretanje vlastite zubne ambulanate koja je postupno postala jedna od najpoznatijih u gradu. Sve u svemu, mogli su se ubrojati u dosta imućne obitelji. Krug ljudi s kojima su se obično družili bio je sve prije samo ne običan puk.
Mario je otpio gutljaj ponuđenog Jack Daniel'sa osječajući kako mu whiskey budi receptore na jeziku i toplinu šalje grlom.Elena je ljubazno odbila ponudu i radije Karolini dozvolila nasuti kremasto sivi Baileys u čaše na čijem dnu su se sudarale kockice leda. Večera je protekla u ugodnom razgovoru. Prošla je skoro godina dana od njihova zadnja susreta pa su načeli dosta tema ne zalazivši dublje u razglabanja oko nijedne. No koliko god se trudili, Mario je primjećivao jedva primjetan nesklad u ponašanju ono dvoje. A po svemu sudeći, dašak te negativne energije kao da je osjećala i Elena. Premda je nastojao svojim humorom malo rasteretiti pritisak koji se osjećao, bilo je upitno koliko je imao uspjeha u tome.
- Vjerujte da se na jedan način divimo vama dvoma. – obratio mu se Marko, otkopčavajući prvo dugme na košulji i ugodno sjedajući u raskošnu, kožnu fotelju naspram njemu i Eleni. Karolina je suzdržano ostala stojeći uz kožni trosjed, gledajući zamišljeno prema njima. Nije shvatio niti njen, a niti njegov pogled. Kao ni komentar koji mu je upućen. – Koliko ste ono godina u braku?
- Pa skoro kao i vi. Vi ste se vjenčali nekih godinu dana poslije. – odgovor je dala Elena. Kratko ga je pogledala kao da preračunava i potom uz smješak pogledala prvo Marka, pa Karolinu. Očigledno se pitala čemu vodi dan kompliment.

- Ma da? Znači skoro dvadeset. Jebem ti, što vrijeme ide. – mangupski se nasmijao i popio gutljaj iz svoje čaše. – Dobro se držite za svoje godine. Mislim, gledam vas i kad vidim kako se gledate, kako očijukate još uvijek iako je Mario stari jarac kao i ja... hoću reći, lijepo je vidjeti da se volite kao da vam je dvadeset.

- Pa, hm... lijepo čuti. – trebala mu je sekunda da odgovori. Karolina je još uvjek stajala i nijemo ih promatrala. Osjećao se već pomalo neugodno premda je dani kompliment trebao goditi.
- Ne, ne. Stvarno to mislim. Zadnjih dvije godine kao da ste se opet zaljubili. Već sam htio pitati na čemu ste, haha. I super je to. Da se tako volite. Zapravo, ne sjećam se ni kad se niste voljeli. Nekad smo se tako voljeli ja i moja Karolinica. No s vremenom, ne znam, valjda se umoriš. Valjda shvatiš da si zaglavio između tu i tamo. Da ne znaš kako ni kuda dalje. Jebi ga, dođeš do para, izgradiš karijeru i podigneš kućerinu. Djeca narastu, sa svakim danom vidiš da sve manje trebaju tebe a sve više pare. I onda se probudiš i pitaš se, pajdo, e jesi zabrajdio, do daske.
- Ma mora da ti se samo čini tako. Svi mi imamo svojih loših trenutaka. – složio je nekako rečenicu u svojoj glavi. Pogledao je kratko Elenu i vidio u njenim očima isti znak pitanja. Skoro da je slutio kuda bi ovaj uvod vodio. Nadao se ipak da se varao. Pogledao je i prema Karolini. No svoj pogled na kratko je sakrila rubom čaše i pepeljastom tekućinom koju je ispijala kratkim gutljajima. – I mi smo znali imati teških faza...
- Ej, Mario nemoj me trovat'. Od kad vas znam jedina faza vam je da se raspicmoljite čim niste dva dana skupa. Samo što sam mislio da će vas to malo popustit' kad ti počnu sjede nicati po glavi.
- Valjda prije nego što ti svi organi zakažu, on počne davati znake života. Znaš varavo ti je to. Što je meni više stalo do toga, moja se sve žešće brani. A kažu da su žene najpohotnije u četrdesetima. – pokušao je to okrenuti na šalu no nitko se nije nasmijao. Elena ga je pomalo s prijekorom pogledala. Kao da je osjetio kod nje jednu trunku predbacivanja. Htio je nastaviti iako se i sam pitao što reći. Nije bilo potrebe, Elena se nagnula prema Marku i upitala ga čemu takav osjećaj gorčine u njegovu glasu.
- Vidim da te nešto... da zapravo obadvoje nešto tišti. U čemu je problem? Niste nas pozvali samo radi večere?
- Ne, nismo. – po prvi put se opet u razgovor ubacila Karolina. Imala je kratku, crnu kosu. Izgledom je Maria podsjećala na Winonu Ryder. Isti seksipilan osmjeh, krupne, bademaste oči i pramen koji joj je nestašno padao preko visokog čela. Sa svojih četrdeset i četiri godine izgledala je vraški dobro. Marko se također dobro držao. Premda već sijede kose, odlaskom u fitnes centar i redovitom tjelovježbom, zadržao je skoro mladenački stas popunjen mišićima koji su se jedva primjetno nazirali ispod armanijeve košulje. Sjedajući u trosjed nasuprot njih, primjetio je da nije sjela do muža. Koliko god se trudio nije mogao ne zamijetiti njene vitke noge obučene u mrežaste čarape koje su izvirile kada je razrez na haljini skliznuo u stranu. Bila je na jedan poseban način zgodnija od Ksenije s kojom je imao aferu i zbog koje je osjećao djelomičnu krivicu. Pogotovo kada je osjetio da mu i nenamjerno krv otiče na pogrešno mjesto a crvenilo polako puni lice. Ispio je još jedan gutljaj i dopustio vrelini da mu ispuni prsa. – Htjeli smo vam nešto reći s obzirom da smo kumovi. I nekako smo si mislili da bi možda trebali reći i vama.

- Netko od vas je bolestan? – naivno je pitao unaprijed znajući promašenost rečenog. Elena ga je klepnula nogom ispod stola. Njen način da ga neprimjetno upozori da mu je bolje šutjeti.
- Hvala Bogu ne. A možda i da. – započeo je Marko namještajući se nervozno u fotelji u kojoj je sjedio. Ispod oka je pogledao ženu koja mu nije odvratila pogled. Sada su obadvoje primjetili da ga je djelomično ignorirala i da je zapravo cijeli nesklad između njih očigledno bio posljedica nekakve prethodne nesuglasice ili razmirice.
- Ne, nismo bolesni. Zapravo smo izgleda dosadili jedan drugome. – nastavila je Karolina ispijajući zadnje kapi svog irskog likera i odložila čašu na stolić ispred sebe. – Rastajemo se.
Nekoliko sljedećih sekundi prostoriju je ispunila samo tišina. Marko je nadolio svoju čašu zlatnožutom tekućinom i ponovno potegnuo gutljaj kao da je time mislio isprati grlo. Elenina ruka dotaknula je Marijevo bedro. Kao da je imala potrebu dotaknuti nešto smanjujući na taj način nelagodu koju je osjećala. Stavio je svoj dlan ruke preko njene i odložio čašu također na stol. Tekućina koju je pio postala je gorka na nepcu i ono malo adrenalina kojeg je alkohol pokrenuo, sada se izgubio i povukao pred pokušajem da bar nešto smisleno kaže na netom danu izjavu.
- Jeste li... bar pokušavali razgovarati prije nego što ste donijeli takvu odluku? – pročistio je grlo i obratio se obadvoma, skrečući pogled sa njega do nje i natrag.

- Moj kume, ne znam kada smo pravo razgovarali o bilo čemu u zadnjih nekoliko godina. – Karolina je prebacila nogu preko noge i morao se prisiliti da mu pogled ne odluta tamo gdje nije trebao. Pomalo ga je ljutilo što u ovakvom trenutku njegov mozak očito pokazuje popustljivost pred nekim drugim nagonima.
- Moj kume, ne znam kada smo se zadnji puta pohvatali kako treba. – bila je reakcija njenog muža koji je pomalo neraspoloženo ispio gutljaj i podozrivo je pogledao ispod oka.
- To je ono što ja pričam. Tebi je samo do zajebancije. Misliš da se seksom može sve riješiti. Samo bi jahao po meni. Možda to nije ono što meni treba. Možda mi više treba tvog razumjevanja, tvoje podrške. Možda želim da me više gledaš kao ženu a manje kao objekt tvoje požude!
- Možda bi više trebala ti mene gledati kao svog muža! A ne samo mi prebrojavati zube ili dubinu novčanika.
- Aha, tu smo dakle! Sve se opet vraća na novac. – bijesno ga je pogledala i frknula nosom. A zatim se okrenula Mariju i Eleni. – Stvar je da smo ovo razmatrali jedno dulje vrijeme. Već sam umorna od glumljenja dobre ženice i glamoura koji samo sja izvana.
- Ne, ne, ne, ne. Ti sjajiš! Ja tamnim unutar tog tvog sjaja. Ja nisam od jutra do mraka u toj svojoj agenciji kao ti u onoj svojoj zubljošpilji. – cinično je dometnuo i krenuo nasuti si još jednu čašu.
- Dosta lokanja. Pozvali smo ljude da im kažemo to što smo im rekli, a ne da slušaju tvoja podjebavanja. – reagirala je oduzimajući mu flašu za kojom je posegnuo rukom.
- Možda je bolje biti s tobom pijan nego trijezan. Tako lijepa, a tako otrovna. – dometnuo je i prijeteći podigao kažiprst prema njoj.
- Opa, sad se još i vrijeđamo? – prosiktala je Karolina kao odgovor.
Razgovor je vidljivo izmicao kontroli. I Mario i Elena su se nervozno migoljili promatrajući ih kako se sve bjesnijih pogleda ustremljuju jedan na drugoga. Primjetio je odsjaj tuge u Eleninim očima i odlučio prekinuti daljnju eskalaciju sukoba koji je bio na vidiku.
- Hej, hej, hej! Polako! Hoćete se još pobiti ovdje? Ako tako razgovarate i kada nas nema, nije čudo da vam je pun kurac jedan drugoga. Niste na pijaci. Prvo nas pozovete na nekakvu tamo večeru. Pričamo kao ljudi i onda nas presječete s tom vašom izjavom o rastavi. I skoro se pokefenjate. Koji vam je? – koliko god nastojao biti miran, obadvoje su mu počeli ići na živce. – Dobro, rastajete se. Nije mi jasno zašto baš, al' kad vi kažete da ćete to napraviti, valjda imate razloga.
- Ne volite se više? – osvrnuo se prema Eleni kada je začuo njen glas. Okrenula se prema Karolini i nježno je dotaknula rukom po ramenu zagledajući joj se u oči zacakljene suzama bijesa. Ili razočarenja.
- Ne. Možda smo se voljeli nekada prije. Osjećali strast jedno prema drugom. Ali s vremenom, podižući klince i gradeći ovu kućerinu, nekako smo se pogubili. I super je to, financijski stojimo bolje nego većina njih oko nas. Ali sve smo pretvorili u nekakvu trku. Počeli smo se viđati tek za večerama i u krevetu. Počeli smo „ono“ raditi čisto radi toga jer dugo nismo. Počeli smo spavati jedan drugom okrenuti leđama. Njegovo hrkanje mi je počelo ići na živce kao i ona pitanja tipa: slatkice, a da se malo pojebuckamo? Počeli smo živjeti skupa zbog klinaca, zbog staraca, zbog susjeda... jer što bi rekli ovi ili oni... A onda smo jednog dana prestali i razgovarati. I kada sam se jednog jutra probudila, ležeći pokraj njega slušajući kako hrče i prdi, ustanovila sam da smo postali stranci jedan drugome.
Pričajući, zagledala se negdje u daljinu. Puštajući da joj riječi teku. Opore, pune gorčine. Mario je sagnuo glavu pitajući se što reći na sve ovo. Elena se okrenula prema Marku. Pogledao ju je pogledom napuštenog basseta objesivši i pogled i uši.
- Zar je odista tako? – pitala ga je dok je Karolina vitkim prstima obrisala suze koje su joj kliznule poput bisera niz obraze. I šmrcula jedva čujno, podigavši oči prema stropu.
- To je njena verzija. Koliko god pokušavao, njena istina je jača od moje.
- A koja je to tvoja istina? – upitala ga je Karolina bijesno svračajući pogled opet prema njemu.

- Pa ona bi se trebala pitati kako je došlo do toga.
- Ja? – dreknula je no Elena ju je nježno rukom posjela opet na mjesto.
- Ne, jok ja! Od jutra do mraka si iznad onog zubarskog stolca premda ih imaš troje koji rade za tebe. Imamo i više nego dovoljno. No tebi nikad nije dosta. Ne primječuješ da su nam djeca odrasla uz džeparac i dadilju. Ne primječuješ da kod kuće nemam „s kim“ razgovarati s obzirom da uvjek dolaziš umorna. Ili da kao svaki normalan muškarac imam potrebu da mi žena pokaže malo želje, malo potrebe. Zapravo da te imam onakvu kakvu sam te imao nekada. Ne uvjek uglancanu i ušajbanu. Niti s potrebom da izgleda kao Barbi lutkica uvjek spremna zadovoljiti klijente ali ne i vlastitog muža. Na kraju krajeva, mogli bi biti obitelj ne samo na Božić, Novu Godinu i deset dana vrućeg kolovoza. A što se tiče hrkanja, ni meni manje ne smetaju tvoju upaljeni sinusi i usrana kapanja u nos, tvoje neprekidne glavobolje i menstruacije koje nikada ne prestaju...
- Dosta, dosta. – na kraju ga je zaustavila Elena. – Bože, u što ste se to pretvorili? Ne, u što ste to pretvorili vlastitu vezu? Zar je moguće sve one zajedničke, pa i divne godine, pretvoriti u ovo što pričate? Jeste li pokazali bar malo, mrvicu truda, da to raspravite između sebe na jedan ljudski način. Možda ne zbog klinaca ili roditelja, bar onih koji su još živi, ne zbog susjeda i zbog parajlija kojima ste okruženi. Nego zbog sebe. Zbog onih godina kada ste se voljeli i zbog kojih ste obitelj obogatili sa troje djece. Da li ste pokušali sjesti jedan nasuprot drugome i reći si: volim te? Nisam čula da ste varali jedan drugoga, da je nevjera jednog od vas razlogom što ne želite biti skupa. Strašno! Razlog je što ste toliko sebični da niti u jednom trenutku niste poželjeli da onog drugog s godinama prihvatite takvog kakav je. Da tu monotoniju koja se dovuče s godinama razbijete na nekakav novi, drugačiji način. Da unesete promjenu koja bi možda... ne znam ni ja što. Takve stvari se rješavaju razgovorom, ne rastavom. Ali to je vaša stvar kako ćete to rješiti. Žao mi je samo što ste očekivali od nas... što? Da vam otkrijemo tajnu naše ljubavi?
Pogledala je Marija koji je ostao potpuno zatečen njenim govorom kao i ono dvoje. Poput Obame za govornicom, sjedila je tu između njih troje i sva crvena u licu okrenula se prema Mariju i pogledala mu tako duboko u oči da je osjetio kako mu srce preskače udarce. Skoro da se uplašio što će reći sljedeće.

- Tajna je da nema tajne. I mi smo imali kriznih trenutaka. Ponekad sam imala osjećaj da je sve to teško, preteško za mene. Njegova odluka da se počne baviti prodajom, hodajući od vrata do vrata, sluđivala me je. Nije mi bilo jasno zašto nije htio izabrati nekakav pošteniji posao. Moj posao je bio naporan. Znala sam potpuno iscrpljena dolaziti kući a njemu je uvijek dignut kao koplje. Posao, kuća, klinci. I na kraju, on.Uvjek nam je manjkalo novca. I sada nam nedostaje za mnoge stvari. Ali ono što nas je oduvjek držalo, nije bilo dana ni mjeseca da si nismo ponavljali: volim te. To me držalo i u najtežim trenucima, taj osjećaj da je uvjek bio tu iza mene. I imali smo uvjek potpuno povjerenje jedan u drugoga. Kao i danas. Ali i slobodu. Da odemo ili ostanemo. Da ljubimo jedan drugoga. Ili nekog trećeg. Nismo to nikada zloupotrijebili. Ali i da jesmo, oprostila bih mu. Zajedno smo ne zato što to moramo ili smatramo to društveno prihvatljivim. Nego ja vjerujem, zato što se volimo. Zato što želimo biti i ostati zajedno. Zato što je ljubav ta koja nas veže. Ne volim ga samo zato što je dobar ljubavnik, a je, ne zato što je dobar muž i otac, a je, nego zato što je takav kakav je bio i kada sam ga zavoljela.
Mario nije mogao skinuti očiju sa svoje žene. Njenih zacakljenih i sjajnih očiju. Njenih usana koje su izgovarale te riječi od kojih se ježio. Njenih prsa koja su se uzbuđeno dizala i spuštala. Ruku koje su ocrtavale u zraku osjećaje izražene riječima. Tu na pragu četrdeset prve, izgledala mu je ljepše nego ikada prije. Već mjesecima je slutio nekakvu čudnu promjenu na njoj. Ali zadnjih mjesec dana to je naprosto izviralo iz nje. Bila je to jedna Elena koju je ponovno otkrivao i zaljubljivao se u nju i ako je razlog tome bilo ono čemu se pritajeno nadao a čemu ipak nije svjedočio, promjena je bila toliko očita da mu je budila najprimitivnije, a ujedno i najnježnije porive. Skoro da se pitao nije li to prolazio kroz sve češće spominjanu mušku menopauzu. Ili ga je jednostavno lupila kriza zrelih godina s obzirom da je bio sve bliže pedesetoj.
Odgovor nisu dobili nekoliko dugih minuta. Kumovi, očito šokirani Eleninom retorikom, ostali su sjediti gledajući je. Potom su se nevješto ispričali pravdajući se samo željom da podjele odluku s njima. Iako su narednih pola sata pokušavali konverzaciju dovesti u kakvo-takvo normalno stanje, osjećaj gorčine je ostao. Zamolili su kumove da prije nego što donesu definitivnu odluku, razmisle još jednom. Porazgovaraju. Zbroje sve prednosti i nedostatke donošenja takve odluke, sagledaju posljedice nakon što se odluče na tako nešto. Opraštajući se od njih, na grandioznim i skupim, ulaznim vratima raskošne vile koju su izgradili tijekom proteklih godina i koja se ljepotom isticala u okruženju sličnih oko nje, zaželjeli su jedni drugima sve najbolje. No dobre poruke i želje jedva da su mogle spasiti brak u kojem su obadvije strane zauzele nepomirljiva stajališta. Popustljivost jedne strane značila je nadmoć one druge. I tu teško da se moglo nazrijeti nekakvo pametno rješenje.
Dok su se vozili u tišini, Mario je pogledavao suprugu. Zamišljeno je gledala u svjetla grada koji je ostajao iza njih. A potom u zvijezde koje su se presijavale na noćnom nebu poput svjetlucave prašine. Englezi su imali zgodnu riječ za te noći ispunjene blještavilom zvijezda, Stardust.
Tišina koja ih je okruživala, bila je gusta kao smola. Namjeravao je isprva upaliti autoradio, no odustao je od te namjere smatrajući da baš i nije prigodan trenutak za tako nešto. Duboko je uzdahnuo prije nego što se odlučio progovoriti.

- Sranje. Tko bi rekao, je li? – no nakon što mu Elena ništa nije odgovorila dalje gledajući u nebo posuto zvjezdama koje su putovale u istom pravcu kao i oni, pročistio je grlo i ponovno joj se obratio. – Ne bih nikada pomislio da bi se njih dvoje rastali. Uspješni, imućni, lijepi, troje djece, kućerina, jahta, apartmani na moru...
- O klipane jedan. I ti misliš da je to dovoljno? – okrenula se prema njemu gledajući ga tužnim očima.
- Pa dobro, izgleda nije. Ne mislim ni ja da su to razlozi zbog kojeg bih nekoga volio ili bio s njim. Ali što bi rekli da su prisiljeni živjeti kao većina nas normalnih ljudi?
- Normalni? Nekada se pitam što je to zapravo biti normalan. – vratila je pogled prema crnini s druge strane stakla.
- Ne treba ti biti žao. Niti bi trebala dozvoliti da ti pokvare dan.
- Nisu mi pokvarili dan. Gledajući njih, zapravo vidim koliko mi koji nemamo toliko kao oni, imamo ipak više. Samo sam... malo tužna. Jer vidim da nisu čak ni pokušali spasiti vezu. Mislim, toliki oko nas se rastavljaju. Ostavljaju jedni druge. Ili varaju jedni druge iza leđa. Biraju lakša rješenja. Ponekad se pitam, jesu li naša rješenja ispravna? Jesu li naši postupci vođeni egom? Ili pohotom? Mogu li nas sve te stvari koje nas okružuju učiniti konačno sretnima?I zapravo kako spasiti nešto što se i onako raspada već godinama? Ne znam, možda niti nemaju više neko drugo rješenje nego da odu. Ne znam gdje sam to pročitala, ali nisam nikada zaboravila: Samo mjena vječna jest.
Jednostavno je šutio slušajući je. Uživajući u tonu njenog glasa. Auto je tiho preo dok ga je vozio ispod svjetiljki, ulazeći ponovno u naseljena mjesta. Ulice su bile prazne u ove sate. A vozila koja su im dolazila u susret rjetka. Premda ih je do kuće djelilo još pola sata vožnje, dobijao je želju da nastavi ovako vozeći cijelu noć. Slušajući je.
- Jebi ga. Mi im ne možemo pomoći.
- Da, baš. Voliš li ti mene? Još uvijek?
- Ja? – pogledao ju je osječajući kako mu srce preplavljuje vrućina. Kada bi nagnula glavu i pogledala ga preko ramena kao sada, podsjećala ga je na onu istu vragoljastu Elenu u kakvu se zaljubio onda. – Mislim da te ne volim ništa manje nego jučer. I svaki sljedeći dan više nego danas.
- Čak i ako mi lažeš, prekrasno zvuči. – nasmijala se polutiho, upučujući mu pogled od kojeg je osjećao trnce duž cijele kičme. Na čas je ušutjela, dozvoljavajući tišini da se ponovno umješa među njih. Zagledajući se u daljinu ispred njih, prema putu koji je vijugao i vodio ih doma. - Hočeš li me voljeti i kada budem debela i stara? Kada mi se koža nabora poput kore hrasta? Kada mi pogled bude zamagljen i mutan? A grudi ne tako čvrste kao nekada?

- Molim? – morao ju je zamoliti da ponovi postavljena pitanja. Motor je lagano preo kao mačka, dok su mu misli bježale, te je čuo tek zadnje postavljeno pitanje. Gledajući ga svojim očima na mačkasto mazan način, ponovila mu je pitanja.
- Da. Voljet ću te i tada. Čak i onda kada mi klone tjelo. I kada mi misli postanu isprekidane i nejasne. Čak i kada ostavim ovo tjelo a moj duh nastavi postojanje u nekom drugom svjetu. Voljet ću te dok god budem znao da postojim. I kada bih se opet rodio, opet bih te izabrao.
- Zašto se ljudi prestanu voljeti? – ponovno mu se obratila nakon minute šutnje.
- Ne znam. – pokušavao je pronaći neki smisleni odgovor no nije mu uspjevalo.
- Da li si ti kada poželio probati neku drugu osim mene? – sanjivo ga je pitala gledajući mu pozorno u lice. Tama unutar kabine sakrila mu je crvenilo i vrućinu koju je osjetio.
- Poželio jesam. No ne znam bi li se usudio. Igranje je to sa vatrom i ne znam kako bi ti reagirala. Između kratkotrajnog užitka i veze s tobom, sumnjam da bih izabrao ono prvo.
- Da? – osjetio je dlačice na vratu kako mu se ježe dok je slušao ton kojim je postavila to pitanje. Na kratko je skrenuo pogled sa ceste i susreo se sa njenim očima. Bio je siguran da ga je prozrela i naslutila njegovu prevaru. Brzo je svrnuo pogled natrag osjetivši da se pomalo znoji. I kada je rukom krenuo prema dugmetu ventilatora, odustao je sumnjajući da bi ga taj pokret samo još više odao. S obzirom da joj nije odmah odgovorio, postavila mu je drugo pitanje. - A kada bih ja poželjela nekoga probati?
- Mislim da ne bih imao ništa protiv. Pogotovo ako bi u tome uživala. I ako to ne bi narušilo naš odnos. Kako god, rekao sam ti jednom da me tako nešto pali. Da te vidim kako te netko drugi uzima. Preda mnom. – na kratko je šutio vozeći i dalje cestom kroz mrak. Osjetio je kako ga uzbuđenje postupno preplavljuje i kako pomalo bubri dolje. Djelomično od straha da možda ne zna za njegovu avanturu. Djelomično zbog mogućnosti da mu prizna da je imala nešto sa Tomislavom. On je isto zagonetno šutio ostavljajući ga da ključa u tihoj vatri. I da masturbira u trenucima samoće zamišljajući ih zajedno.
- Da? A ako mi se svidi? Ako bih htjela to napraviti sama s njim? – sada se mačkasto protegnula pogledavajući ga s boka. Njene hlače su se zategnule ocrtavajući oblik nogu, napinjući tkaninu u području međunožja i naglašavajući njene obline koje su u polumraku vozila poprimale erotične konotacije. Prisiljavao se zadržati pogled na cesti kako ne bi izgubio kontrolu nad vozilom. I nagonima.
- Bi li me nakon toga voljela manje? – pitao je gutajući s mukom.
- Možda bih te voljela više. Ne, voljela bih te više. – već se pitao ne čini li mu to namjerno. No upleten u igru riječi koju je plela, nije mogao stati. Kao ni voziti.

- Bi li voljela velik kurac? Veći od moga? – jedva je istisnuo iz sebe. Krajičkom oka ju je pogledao.
- Možda ne veći. Ali deblji... – promrmljala je tako da ju je jedva čuo. Ali čuo ju je. – Nisi mi rekao, što ako mi se svidi?
- Pa onda... onda bih čekao svoj red da te ja izjebem. Nakon njega. Dok si još vruća i mokra od njega. Dok si otvorena i nadražena.
- Stvarno? Stvarno bi me uzeo nakon njega? – podigla je malo glavu i s čuđenjem ga pogledala.
- Probaj pa ću ti pokazati. – nadovezao se. I neizostavno postavio sljedeće pitanje koje ga je žuljalo. – Imaš li nekog koji te tako pali da bi mu dozvolila da te pojebe? Možda bi dala Tomislavu?
Nije dobio odgovor. Tu je stala. Pogledao ju je no njen pogled odlutao je ponovno prema zvjezdanom nebu gubeći se u beskrajnom crnilu svemira. Osjetio je kako ga skoro guši u prsima od uzbuđenja. I kako nevješto, jednom rukom trlja po preponama. Nadražujući vrh spolovila i preplavljen slikama seksa u kojem je vidio Elenu u zagrljaju sa drugim muškarcem. Tek po dužoj kosi i mišićavim plećima, u mislima je zapravo iznad svoje žene, zamišljao lik svojeg prijatelja. Sječajući se video zapisa kojeg je gledao, na čas mu se vratila slika debelog Tomislavovog uda i pitao se, nije li izjava o debljini, njegova Elena vezala za viđeni videozapis ili možda proživljeno iskustvo.
Vozilo je sporo klizilo kroz noć dok je pogledavao na retrovizor u kojem je još jedno selo ostajalo iza njih. Farovi svjetala obasjavala su prazan put pred njima koji je krivudao. Poput kakve rjeke. Ili života koji je u zadnje vrijeme počeo voditi u nepredvidljivim smjerovima.
Zagrizao je usnicu razmišljajući da joj već ovog trenutka prizna kako je imao seks sa Ksenijom. Kako je jednostavno popustio pred nagonima i kako u tom trenutku više nije razmišljao ni o sebi, ni o njoj, ni o posljedicama. Kako je ponešen njenim rječima skoro strgao odjeću sa sebe i uzeo ju. Htio joj je reći da vjeruje kako ju je ono večer Tomislav ipak imao premda mu nije ništa rekla. Kao ni on. Ali nekako u dubini svoga srca je to znao. I nije mu smetalo. Dapače, ludo ga je to uzbuđivalo. Udahnuo je punim plućima zrak i otvorio usta poput ribe uhvaćene na suhom. I nije rekao ništa.
- Možda bi dala. – odgovorila mu je konačno. Ponovno zagledana u njega. Duboko do dna duše.
Nije ništa rekla kada je usporio. Kada je pogledom potražio puteljke koji su se gubili u njivama pokraj puta. A onda se odlučio za jedan koji se nakon stotinjak metara gubio u malom, zatamnjenom šumarku. Osjećao je kako mu se dlanovi lijepe za volan i kako su mu usta potpuno suha od uzbuđenja. Bacajući kratke poglede prema njoj vidio je isprva zbunjenost na njenom licu. No s vremenom, pogledala je u pravcu u kojem su se vozili udaljavajući se od ceste, dok se auto ljuljao poput barke na nemirnom moru.
- Uništit' češ auto. – rekla mu je dok se šumarak približavao čineći se poput mračna, prirodna tunela. Zvjezde su se gubile u krošnjama stabala i nestajale. Prepuštajući ih potpunom mraku kada su se konačno zaustavili. Nakon što je ugasio motor, okružila ih je potpuna tišina. Ispunjena tek njihovim disanjem.
- Briga me. – rekao je jedva je nazirući ispred sebe. A onda nakon trenutka u kojem su ostali sjediti svatko na svojem mjestu, potražio ju je usnama. Osjetio je miris njenog parfema na vratu dok je prelazio poljupcima preko njene svilene kože. Kada ga je pomalo sa strahom upozorila da se boji da netko ne naiđe i zatekne ih skrivene ovdje i zarobljene u autu, nije joj odgovorio. Bio je previše zabavljen poljupcima kojima je pokrivao svaki milimetar njenog toplog vrata, sklanjajući joj kosu u stranu i penjući se prema njenim ušnim resicama. Njen dah, tako topal i dubok, ruke kojima mu je dotakla potiljak glave i prstima mu uronila u kosu, podižući mu razinu uzbuđenja na maksimum, uništavala je svaki atom razuma. Sa svakom sljedećom sekundom prepuštao se animalnim instinktima koji su divljali u njegovim grudima i preponama. Utonuli u mrak i nazirući tek obrise vlastitih tjela, u malom, skučenom prostoru auta, grabili su rukama jedan po drugome prodirući rukama ispod odjeće.

Nekako se iskobeljao sa vozačkog mjesta i prebacio k njoj. Jedva je napipao ručicu sjedala i povlačeći je prema gore pogurnuo sjedalo do kraja. Zaustavilo se uz metalni zvuk, mješajući se sa njihovim disanjem i pucketavim kidanjem dugmadi na košulji dok mu je Elena zavlačila ruke ispod nje i podkošulje. Osjetivši njene nokte na svojim prsima, bokovima, leđima, izvio se u luk. Ne udaljujući usne od njenih ušiju. Suzdržavajući dah tek toliko da joj ne bude preglasan, upoznat sa tim koliko ga voli čuti dok vode ljubav. Jednom prilikom mu je rekla da joj je erotičnije čuti nego vidjeti ga. Ne samo osjetiti njegov užitak dok vodi ljubav s njom nego ga čuti kako stenje, jeca i moli poput kakvog djeteta dok ga ona steže svojim mišićima dolje. Priljubljujući se još više uz njegov nabrekli kurac i takoreći ga usisavajući duboko u sebe.
- Bože, što mi to radiš? – prošaptao joj je dok su njene ruke odlazile dolje, povlačeći mu patent na preponama prema dolje i tražeći njegovo nabreklo spolovilo. Zadrhtao je cijelim tjelom dok ga je obuhvatala dlanom ruke i izvlačila van. Boreći se sa njenim nogama koje je pokušavala raširiti i postaviti se u položaj koji bi bio dovoljno udoban i njoj, osjetio je kako usnama traži njegove.
- Ne, što ti to radiš meni. – odgovorila mu je hvatajući dah i ne ispuštajući ga dolje rukama, spustila svoje usne na njegove. Nekoliko trenutaka istraživali su se usnama, dotičući se ovlaš jezicima kao da istražuju područje na koje trebaju sletjeti. Potom joj je dopustio da ga gricka, sisa mu usnice jednu po jednu, dalje ga nadražujući rukom dolje i povlačeći mu ritmično kožicu kurca gore, dolje preko nabubrilog glavića. U jednom trenutku, kada se već uplašio da bi mogao svršiti, osječajući kako mahnito kljuca u nabreklini između njegovih nogu, zaustavila se dopuštajući da tek par kapi uljaste tekućine podmaže njen dlan i njegovu povvršinu. Osječajući takoreći grčeve u guzovima stješnjen u tako malom prostoru, umirio se na tren kao i ona, dopuštajući joj da prodre jezikom duboko u njega. Da bi se sljedećih par sekundi borili jezicima kao mačevima. A onda odmičući se jedan od drugoga i hvatajući dah poput dva sumo hrvača na polovici svoje borbe, počeli su svlačiti gornje djelove svoje odjeće ili barem ono što je od nje ostalo.
Rukama joj je pomogao svući hlače nakon što je nekako skinuo svoje. A onda drhtavo i nesigurno potražio kotačić na sjedalu kojim je sjedalo spustio u skoro ležeći položaj. Odbacujući nasumce odjeću po autu, uspio se zguriti podno njenih nogu i šireći ih rukama, glavu spustio među njena bedra. Gaćice su još bile na njoj. No nisu mu smetale. Sklonio je tanko platno u stranu spuštajući usne na njen potpuno mokar procijep. Omamljen njenim mirisom koji mu je dotaknuo nosnice. I koji ga je dodatno raspomamljivao. Jednu svoju nogu, još uvjek obuvenu u nisku dokoljenku koja se slabo bjelila u tami, oslonila je na prednje staklo. A drugu naslonila na volan koji je mirovao usmjeravajući vozilo prema nigdje. Zadrhtala je dok joj je doticao usmine i prelazio njihovom površinom. Zaječala kada joj je nježno, vrhom jezika dotaknuo klitoris. Zaronila ponovno prste u njegovu kosu i primakla ga još bliže sebi kada je jezikom počeo zalaziti sve dublje istražujući joj milimetar po milimetar sve mokrije picice. Skoro da je mljackao dok ju je ispijao uživajući u njenom izvijanju kukova i podizanju guze kada bi dotaknuo milimetar nje koji ju je posebno nadraživao i primicao ekstazi. Nije nigdje brzao premda je vrijeme potpuno stalo i izgubilo bilo kakav smisao u ovakvim trenucima.

Nastavio ju je ljubiti, izmjenjujući poljupce po površini njene mačkice i mjestimična prodiranja jezikom dublje u nju. Potom se kao kakvim zagubljenim šumskim putem vraćao prema gore do klitorisa, kružeći jezikom oko njega i po njemu, što je uskoro kod nje izmamljivalo duboke i strastvene uzdahe zbog kojih se još više jezikom pripijao uz nju. Sve dok, izvijajući se poput ranjene košute, nije počela doživljavati klimaks. Otvarajući se poput cvijeta dolje i ispuštajući iz sebe cijeli, mirisni potok koji mu je zalio usne i bradu. I sam na rubu, ponesen njenom ekstazom, pokidao je sa nje tkaninu natopljenu njenim sokovima. Ostavljajući je golu i potpuno izloženu njemu.
Nikada ga nije stavio na njen ulaz sa toliko želje i toliko tvrdoće. No odolio je potrebi da se strmoglavi u nju do kraja. Još uvjek mokar po usnama i bradi od njenih sokova, potpuno natopljen njenim mirisom, spustio je svoje usne na njene. Gladno ga je primila duboko ga ljubeći. Isprekidano dišući između strastvenih poljubaca. Premda je rukama obuhvatila njegove guzove, nije joj dozvolio da ga povuče prema dolje. Sagnio se do njenih ušiju dok mu se znoj počimao slijevati niz čelo i samo joj rekao glasom na rubu šapata i krika:
- Sada ću te jebati, Elena. – trznula se na zvuk njegovih rječi. Ispustila uzdah kao da ponovno svršava i dopustila mu da joj zagrize vrat. Isprva nježno. Kao da je priprema na ono što slijedi.
- Da, da. Jebi me. –šaptala mu je na uho dok je napokon prodirao u nju, još više mu izlažući vrat. Izvijajući se prema njemu, koliko joj je to dopuštao pomalo nezgodan položaj, dopustila mu je da ju nabije do kraja. Toliko duboko da je osjetio vrhom kurca kako dolazi do kraja njenih stjenki i od čega je osjetio blagu ali slatku bol u vrhu. Zgrabila mu je jednom rukom guz povlačeći ga prema sebi a drugom rukom ispisujući duboke tragove noktima na njegovim plećima. Pripijeni jedno uz drugo, takoreći sljepljeni, grčili su se na sjedalu auta, koje je poput njih cviljelo pod njihovom težinom. Potpuno izgubljeni jedno u drugome nisu se obazirali na modrice koje su zadobijali prilikom vrpoljenja. Stakla zamagljena njihovim dahom potpuno su ih odvojili od vanjskog svjeta. Zarobljavajući ih u carstvu čula u kojem nije ništa postojalo do čistog, tjelesnog užitka kojem su se podavali.
- Bi li... voljela da te... netko tako jebe? – uspio je protisnuti nabijajući se ritmično u nju.
- Ti me... tako dobro jebeš. – čuo ju je kako govori ispod njega napola stenjući, napola cvileći.
- Ne... da te jebe... netko... – jedva je dolazio do daha - ... drugi.
- Možda. – uspjela je reći.
- Da te nabija... ispred mene. Dok ja gledam, kako te uzima. Da me vidiš kako ga drkam dok ti nabija kurac. – jedva je uspio smisleno slagati rečenice ne prestajući je uzimati. Sama slika koja se postupno stvarala u njegovoj glavi ga je još više raspomamljivala. Sve silovitije ga gurajući u nju. U čemu je i sama sve više uživala. Osjećao je to prema njenoj mokrini, prema njenom dahu koji je postajao sve dublji i pohotniji. Njezine usne požudno su tražile njegov vrat i jedva je razumijevao odgovore koje je mumljala ne prestajući ga ljubiti, gristi, grebati. – Bi li dopustila da te netko pojebe preda mnom? Da te jebemo obadvojica?

- Da... daaaa. – konačno je odgovorila. Što je predstavljalo onu granicu s koje već nije bilo povratka. Ponesen njenim odgovorom, osjetio je kako mu bubnja u sljepoočnicama a srce mu skoro želi probiti grudi. Govorila mu je „da“ pripijena uz njegovo uho znajući jednostavno što želi čuti od nje. Raširila je bedra koliko je mogla dopuštajući mu da se isprazni duboko u nju. Znao je da je ovoga puta svršio samo on ostavljajući je negdje na pola puta. Pomalo ljut jer se htio ipak suzdržati. Odgoditi to ipak za kasnije. Dok je omamljen usporavao svoje pokrete bokovima, strmoglavljujući se negdje prema dolje, svojim rukama stiskala mu je guzove kao da su spužve iz kojih namjerava iscijediti i zadnju kap. Dopustila mu je da se umiri nekoliko minuta ispružen na njoj. A onda ga zamolila da zamjene mjesta.
- Ja sam ostala na pola puta, ljubavi. – rekla mu je dok su se okretali, zapinjući za rukohvate, mjenjač, iskrivljujući retrovizor. Stakla su zaškripala dok su tjelima brisali rosu sa njihove površine.
- Sorry, jebi ga, nisam.... – započeo je no ona ga je prekinula stavljajući mu kažiprst na usne.
- Ššššš. Popravit ćemo mi to. – čuo je njen glas tek nazirući siluetu njene glave koja se spustila prema dolje. Sada i sam šireći bokove i tražeći nogama oslonac kako bi joj se otvorio i znajući gdje se izgubila, zaječao je kada je spustila usne na njegov mlohav i mokar kurac, još uvjek potpuno natopljen njegovim i njezinim sokovima. Znao je da je poprilično gadljiva pa se malo i iznenadio kada ga je dotaknula vrhom jezika, spuštajući mu se do korjena, prelazeći preko hrapave i dlakave površine njegovih jaja. Sada pomalo mlohava nakon izbačenog sjemena, klatila su se se gurana njenim usnama i jezikom. Godili su mu njeni poljupci ali je na trenutak osjetio nesigurnost pitajući se hoće li ga uspjeti podići tako brzo nakon svršavanja. Koliko god bio potentan, godine su činile svoje i ne jednom uvjerio se da je trebalo nešto vremena dok ne bi bio opet potpuno spreman.
Blago ga masirajući rukama te nježno mu stiskajući jaja, svojim usnama se ponovno popela do njegovog vrha i onda otvarajući ih, uzela ga unutra. Zarobila ga potpuno, čvrsto ga obujmivši usnama i počimajući ga sisati. Osjećao je kako mu električni impulsi ubrzavaju bilo i kako ga vrućina ponovno zapljuskuje dolje u preponama. Nije se sjećao kada ga je zadnji put tako dobro pušila. Postupno, dok je ponovno zadobijao veličinu i oblik, počela se glavom dizati prema gore i spuštati dolje, kao da su joj se usta pretvorila u drugi spolni organ. Osječajući kako bubri u njenim ustima, ne dopuštajući mu da pređe onu čarobnu granicu, izmjenjivala je sisanje njegovog organa sa nježnim grickanjima po cjeloj njegovoj dužini. Ili bi nakratko zaokružila jezikom oko cjelog glavića, zadržavajući se kratko na prepuciju. Što je kod njega izazivalo grč od kojeg je dobijao želju da je podigne prema gore i nasadi na sebe.
- A kada bi mu ga popušila? – čuo ju je u jednom trenutku.
- Molim? – pitao je tek postupno shvačajući što mu je zapravo rekla.
- Da tom nekom popušim? Kao sada tebi? – ponovila je.
- Bože dragi, poludio bih. Ne bih mogao odoljeti. – jedva da joj je stigao pričati od užitka koji mu je preplavljivao bokove i širio se prsima.
- Čemu...mmmm... ne bi mogao odoljeti? – nastavila je izmjenjujući ga oralno obrađivati i noktima jedne ruke mu draškati jaja i dupe kojim se vrpoljio na već mokrom sjedalu.
- Da ti priđem... uhhh... odozada i stavim ti ga, dok ti je on u ustima. – zapravo je izmucao te riječi ne mogavši odagnati slike koje su mu se pojavile u glavi.
- Stvarno bi te to palilo? – više je osjetio nego je vidio kada se podigla nekako gore, zapinjući svojim sisama i nabrekelim bradavicama od njegove noge i grudi. Njezina kosa pala je preko njegova lica dok mu se namještala, usmjeravajući njegov kurac. Iznenadila ga je njezina vrelina. Bila je potpuno mokra i otvorena poput kakve ogromne, vrelinom ispunjene spillje.
- Daaaa. – ispustio je dah pružajući ruke prema njezinim grudima. Napola zgrbljena iznad njega, nabila se do kraja. Čuo je šljapkav zvuk dok je poput motornog klipa istiskivao iz nje tekućinu koja ga je svojom toplotom grijala po bokovima i slijevala se dolje.
- Rekao bi mi volim te? Dok bi me onaj drugi jebao? – šaptala mu je ispod pramenova kose dotičući mu usne svojima, lepšavo poput leptirovih krila. Obuhvatio je njene grudi dlanovima i palcima prešao preko nadraženih bradavica. Propela se udarajući glavom tupo od metalni krov presvučen mekanom presvlakom. Osjetio je na svojim jajima težinu njezina tjela kada ga je potpuno imala u sebi. Zavrtila je stražnjicom, trljajući svoj klitoris od njegovu pubičnu kost. A onda podigavši se prema gore, na kratko se zadržala ostavljajući ga samo vrhom u njoj. Spuštajući se ponovno dolje izdahnula je strastveno izgovarajući njegovo ime i pitajući ga ponovno bi li joj rekao da ju voli.

- Da. – prošaptao je u jednom dahu prepuštajući joj ritam jahanja. Nekako ju je uspio pomaknuti više sebe i doći glavom do njezinih nabreklih bradavica. Još jednom je potvrdno odgovorio na njeno pitanje. Pa potom spustio usne na bradavicu prvo jedne dojke, onda prelazeći na drugu.
- Volio bi to? – opet je uslijedilo pitanje na kojeg je potvrdno odgovorio dok je sada ritmično sjedala na njega. Sve je teže govorila uživajući u njegovom sisanju njezinih bradavica. Rukama mu je povlačila glavu prema grudima osječajući kako pomalo grubo čas usrkava badavice, čas ih grickajući poput bombončića. Svaki ugriz automatski bi je ponukao da se snažnije nabije na njega. Premda nešto manji nego prije, ovako sjedeći na njemu, dobro ju je ispunjavao. A k tome, mješajući guzovima kao da pleše sambu, trljala je nabrekli i nadraženi klitoris od njegovu pubičnu kost dovodeći se do točke na kojoj je je imala osjećaj da će joj prsnuti mjehur.
- Da li bi me jebao... uhhhh, poslije.... njega? – sada je već cvilila od užitka koji ju je potresao. Ubrzavala je. Zaronjen u njene grudi, palucajući jezikom poput zmije dok joj je zubima držao čvrsto bradavicu, rekao je „da“ pitajući se da li ga je uopće razumjela.
- Što bi... što bi mi,uhhhhh, rekao ljubavi?
- Volim te.
- Što?
- Volim te.
- I ja tebe. O Mario kako me dobro...ahhhhh, jebeš. Joj, jebi me! Jebite me, obadvojica! – bilo je zadnje što je čuo prije nego što su se izgubili u brzom ritmu kao da je sudac odzvonio kraj, zadnju rundu. Mahnito se počela kretati vrteći dupetom ukrug, a potom u trzajima prema dolje. Niti on se nije mogao više suzdržavati. Drugi orgazam ga je potresao šaljući mu vrelinu od bokova do koljena. Premda je ovaj put vjerojatno malo toga ostalo što bi iscijedio iz mošnji, kada se podigla ostavljajući ga vani i prepuštajući ga dodiru hladnog zraka, iz nje je potekla vruća rijeka. Poljevajući ga po bokovima. Topio se od užitka kao i u spoznaji da je svršavala na način na kojeg još nikada prije nije. Pitajući se zapravo mokri li ona to po njemu. No tekućina koju nije vidio nego je samo osjećao, bila je bezmirisna.
- Oh, ne mogu... ne mogu više... – čuo je kako je rekla dok se grčila, prije nego što je uz jedva čujan, šuštav zvuk to krenulo van nje. I iako je rukom potražila bilo što što bi stavila ispod sebe, zadržao joj je ruke i zaustavio ju u polusjedećem položaju, dok se nije ispraznila. Pa potom iscrpljena kao i on pala preko njega.

Jedva je disao, boreći se za svaki atom zraka. Srce samo što mu nije iskočilo iz grudi. Šaptao joj je kako je voli, izgovarajući riječi tiho, kao da pjeva. Rukom joj je sklonio kosu u stranu kako bi mogla prisloniti svoje lice na njegove grudi. Njen još uvjek ubrzan i vreo dah draškao mu je bradavicu na grudima.Ni sam nije znao koliko je vremena prošlo dok se nisu djelomično smirili i počeli osjećati hladnoću koja je počela ispunjavati prostor unutar vozila.
- Bože Elena, nismo se ovako pojebali već godinama. – prekinuo je tišinu do tada remećenu samo njihovim disanjem. Čak mu se učinilo da su zadrijemali na jedan trenutak. A koliko je prošlo dok nije uspio koliko toliko razbistriti misli, nije imao pojma. Prošao je rukom kroz njenu kosu udišući još tako prisutan miris seksa koji ih je obavijao podjednako kao i mrak oko njih.
- Ma ne. Ti si bio dobar. Baš si dobar jebač. Uz tebe mi skoro ni ne treba bolji. – rekla je migoljeći se obgrljena njegovom rukom. Htio joj je šaljivo predbaciti ono „skoro“ ali se suzdržao.
- Možda. Lako je biti dobar uz jednu takvu pohotnu ždrebicu kao ti.
- Ždrebicu? Prostak jedan. – nasmijala se. – Al' dobro. Znači, pališ se na starke.
- Ko, ti? Izgledaš mi bolje nego one mršavice od dvadeset i koju. Svakako se bolje jebeš nego ijedna od njih.
- Što, probao si koju? – podignula je glavu i pogledala ga. Ili je barem tako izgledalo. Ksenija nije ulazila u tu skupinu pa je relativno lako mogao reći ne.
- Da, tebe prije dvadeset godina. I definitvno se bolje jebeš sada nego onda. Kao da si ih imala bar pet prije mene. – nasmijao joj se i dobio lagani udarac laktom u rebra.
- Prostak! Svi ste vi muški isti. – zaključila je odmičući se od njega. I taman kada je mislio da je možda nije trebao podbadati, spustila je još jedan poljubac na njegove usne i rekla: Volim te. – A sada, prije nego što se smrznem ovako gola na sjedalu koje je potpuno mokro, oblači krpe i brišimo kući. Taman bi trebao netko banuti kroz ovu mrakaču i da nas zatekne ovakve.

Kada je upalio unutarnje svjetlo, trebala im je skoro minuta dok nisu počeli jasno raspoznavati stvari oko sebe. I pronalaziti djelove odjeće pobacane po kutovima auta. Retrovizor su skoro istrgnuli iz ležišta pa ga je Mario na jedvite jade uspio vratiti natrag. Sjedalo je bilo potpuno promočeno. Spas su našli u nekakvim promo materijalima bačenima na zadnje sjedalo na koje je Elena sjela i koji su djelomično pokupili tragove njihovog seksa. Dovodeći auto u red, pogledavao je ženu koja mu se samo nasmijala vragolasto kada su im se oči srele. Okrečući ključ pogledao ju je još jednom i poljubio je strastveno. A onda izgubio petnaestak minuta dok se brzinom kornjače nije unatrag vratio do ceste. Čak i zvjezde negdje su se povukle s neba, vjerojatno prekrivene oblacima. Bacajući mjenjač u brzinu i nastavljajući dalje prema njihovom selu, osjetio je Eleninu ruku na svojoj. Držali su se tako sljedećih desetak kilometara dok nisu došli do kuće.
Ušli su tiho, poput lopova, trudeći se ne probuditi djecu. Lijegajući u krevet do Elene, Mario je još jednom vrtio u glavi doživljeno. Osječajući kako ga uzbuđenje još drži. I pitajući se, nastave li ovim putem, kuda bi ih to moglo odvesti? Priljubljujući se uz nju, obgrljen njenim rukama i nogama, znao je samo jedno. Kuda god da nastave i put života ih povede, ne bi htio tim putem prolaziti sam.
Njeno uzbuđenje nosilo je i njega. Poput struje koja nosi srušeno deblo. Sve brže i brže. Njena pitanja postavljena njemu a koja su dok je ležao tu uz nju, ponovno prolazila njegovom glavom, ubrzavala su mu bilo. Budila sumnje i budila strahove. Pitao se nije li je nesmotreno usmjerio prema nečem što bi je povrijedilo. No kada bi se sjetio njezinog užitka i pogotovo zadnje godine u kojoj su se njihove zajedničke strasti razbuktale probuđene nekim odista nepredvidljivim trenucima, nije se kajao. Tu, on na pragu pedesetih, ona za koji mjesec u četrdeset i prvoj, u svojim zrelim godinama ponovno su otkrivali čari zaljubljenosti i strasti.
Okrečući se leđima njoj i polako toneći u san, na kraju je pustio da misli postupno odlete od njega poput ptica tamo u mrak. Slatko iscrpljen i osječajući još miris njene vagine na svom licu i ukus na svojim usnama, zaspao je snom bez snova. Prepuštajući životu da sam tka pravce kojima ih vodi. Ispredajući njihovu priču kako to već samo život zna.