Nisam sigurna da će vas moja priča uzbuditi ali eto naišavši na ovaj blog
odlučila sam ispričati, odnosno napisati, svoju priču jer jednostavno imam
potrebu s nekim podijeliti svoja iskustva. Danas znam i svjesna sam toga da sam
od nekada vjerne i poštene žene postala kurva. Da, prokurvala sam se.
Recimo za ovu priču da se zovem Klara (to mi se ime oduvijek sviđalo ali ne pitajte zašto jer za priču nije ni važno). Ne želim previše duljiti ali ono što je bitno jest činjenica da smo suprug i ja zapali u prilično tešku financijsku situaciju. Minusi na bankovnim računima su rasli, krediti su nam žderali dobar dio osobnih dohodaka a trebalo je živjeti, plaćati račune i školovati dvoje djece. Nije bilo lako i uistinu nisam vidjela, kako se to kaže, svjetlo na kraju tunela. Imala sam potrebu nekome se izjadati a nitko nije bio bolji za nešto takvo od moje prijateljice iz djetinstva, Ksenije.
Ksenija i njezin suprug su prije nekih šest-sedam godina odlučili prodati svoju kuću u Zagrebu i odseliti se tridesetak kilometara od glavnog grada. Tada sam smatrala, ali ne samo ja, kako je to ludost i glupost no Ksenijin suprug Ivica uvijek je bio tip spreman za rizik i nove poslovne poduhvate. Pronašao je super jeftino gradilište, kako rekoh, udaljeno tridesetak kilometara od Zagreba. Novac koji je dobio za kuću u Zagrebu uložio je u gradnju kuće u toj vukojebini, kako sam ja tada mislila. Izgradio je, ne kuću već, kućerinu na dva kata što je uključivalo veliki podrum.
Naumio je u prizemlju te novoizgrađene kuće otvoriti kafić a uz kafić i salu za svadbe, bankete i slične svečanosti. I učinio je tako, iako je većina onih koji su ga poznavali, uključujući i mene, govorili kako je to ludost ispostavilo se da je to bio pun pogodak. Kako rekoh u prizemlju je bio kafić s velikom terasom a desno do kafića nalazila se sala za svečanosti. Na katu je iznajmljivao sobe dok su drugi kat i potkrovlje bili namijenjeni za stanovanje. Kako mu se spomenuta kuća nalazi uz glavnu cestu imali su dobar promet. Putnici namjernici kao i kaminođije bili su mu redoviti gosti. U sali za svečanosti dao je ugraditi pomični zid tako da je taj prostor služio i kao restoran.
S Ksenijom sam se nekada često viđala i zajedno smo odlazile na kavu ali od kako se odselila viđale smo se prilično rijetko. Našle smo se i odlučila sam joj se izjadati. Ksenija je strpljivo slušala moje jadikovke i ništa nije govorila sve dok ja nisam završila. Tada je zapalila cigaretu, pogledala me ravno u oči pa rekla kako postoji način da popravim svoju financijsku situaciju. Gledala sam je zbunjeno ne shvačajući što točno misli i na što cilja.
-Znaš, draga moja, ako želiš možeš na vrlo jednostavan način zaraditi nešto novca.- Rekla je Ksenija.
Naravno da me zainteresirala i željela sam znati što, zašto i kako.
Ispričala mi je kako ona i njezin suprug poznaju muškarce koji su spremni platiti da bi uz sebe imali zgodnu pratilju.
-Nije vrag da misliš kako bi se trebala baviti prostitucijom?- Pitala sam.
-Ma neee! Krivo si me shvatila.- Rekla je Ksenija.
Potom mi je objasnila kako se isključivo radi o pratnji ali bez seksa.
-Muškarci te angažiraju da ih pratiš na raznim banketima, promocijama,
primanjima, ručkovima, večerama i slično. Za to ti uredno plate i to nije prostitucija
već samo i isključivo eskort. Dobro sad... ti, draga moja Klaudija, više nisi u
cvijetu mladosti. Nemoj se ljutiti zbog te opaske ali to je istina. No također
je istina da izgledaš jako dobro i mogla bi bez problema proći, vjeruj
mi.- Rekla je Ksenija.
Ne nije mi to leglo... Ma kako da se bavim nekakvim ekskortom? Što da kažem suprugu? Kako da mu to objasnim i od njega očekujem da me shvati, razumije i podrži?
-Pa ne moraš mu reći čime se baviš. Reci mu kako ćeš kod nas raditi dva do tri puta tjedno na ispomoći u kuhinji, restoranu i kafiću.- Ohrabrivala me Ksenija. A kada je rekla da se i ona bavi tim poslom ostala sam frapirana. Zanimalo me što o tome misli njezin suprug Ivica. Objasnila mi je kako on nema ništa protiv jer zna da u svemu tome nema seksa a dodatna zarada im dobro dođe.
Rekla sam kako moram razmisliti i jesam. Nekoliko dana kasnije nazvala sam
Kseniju rekavši joj kako pristajem ali bez seksa jer zadnje što mi treba u
životu je to da završim na policiji i na sudu zbog bavljenja prostitucijom. Bio
bi to kraj moga braka.
Nema komentara:
Objavi komentar