284 Kuća na osami

Barić Draga...kamenjar nad morem. Drugarica me odvukla na vikendicu da malo dođem sebi od vrućina u gradu. Obećala mi je da danju mogu raditi, a noću plivati, kako najviše volim. Ima tu jedno dvije kuće pored njene ali nitko nikom ne smeta...
Navečer su nas pokupili likovi koje znamo od ranije i divljali smo po selu i na kraju sjeli na veliku terasu buduće raskošne vile...
Iscjedio me dan, bilo je malo previše ljudi i smišljala sam kako da ostavim Barbaru samo, a ja da šmugnem. Pila sam pivo i smišljala isprike...
Robert je sjedio kraj lika koji je svirkao gitaru i posmatrao me je. Plave oći su mu sijale kao dva velika neba. Pomislila sam da ga nikad prije nisam u stvari dobro ni vidjela.

Vrtila sam pramen kose jednom rukom, pa bih se igrala sa malim križom koji uvijek imam oko vrata. Ja sam živčo živčani i niti u jednom trenutku ne mogu potpuno da budem mirna.
Smutila sam Barbari neku priču i polako krenula kući. Već sam zamišljala kako ću samo da se skinem i bacim u more, već sam osjećala svježinu i sve razne ugode koje mi slijede. Robert mi se javio i dotaknuo mi je rame. Moraš li baš da ideš, pitao je. Kao da je netko drugi odgovorio, moj glas je rekao, pa i ne moram ali ne prija mi gužva.
Krenuo je prema maloj uvalici,a ja za njim i sjeli smo ispod trokatne stijene sa koje smo nekad skakali. Naglo je ustao, skinuo se i bacio u vodu. O super, ja ću da mu čuvam gaće, pomislila sam.. Izašao je i razmišljala sam kako će se obući, no on je pošao pravo ka meni. Uzeo je križ pod mojim vratom u ruku..
Cijelo večer vrtiš to prstićima i vrtiš tu kosu, rekao je to i uzeo je rukom punu šaku mojih kovrča.
Ništa mi nije tako slatko i privlačno nego kad se cura igra sa kosom i sa nakitom. Momentalno je sve u mom tijelu se podiglo u uzbuni. Toplija nisam nikako mogla da budem, a pulsiranje među nogama je bilo neumoljivo. Zgrabio mi je obema rukama kosu i unio mi se u lice. Znaš li ti koliko je teško biti miran dok ti piješ pivo, prospeš po majici, mokra fleka ti se širi po grudima, o jebeno si me namučila večeras.
Nije mi baš došlo do mozga kako ali je super zvučalo zbilja. Podignuo mi je kosu i poljubio vrat. Spržio me je. Odmaknuo se pa prišao drugoj strani, uz čeljust, do vratne žile i, očekivala sam da će se pretvoriti u neko mitsko biće i ugristi me i da ću ja opet umrijeti sretna jer mi je tako prijalo.
Grudi su mi bile teške i nisam pričala jer nisam uspjevala da sastavim pristojnu riječ. Iznenađena. Ljubio mi je nos, uši, grudi, a ja sam gorjela...mozak, srce, vene sve je bilo u bunilu, u požaru, u kaosu i on je stajao usred tog kaosa i hranio se njime.

Ne znam u kom trenutku sam ostala naga, u kom trenutku me je prekrio svojim tijelom u kom trenutku mi je ljubio jedan po jedan prst na nozi i posvećeno milovao listove, butine, sve što je mogao dotaknuti.
Bilo mi je vruće, no bilo je i još toplije nego sam mislila da mogu podnijeti.
Ne mogu više da te gledam, stalno sam napaljen i pored tebe se osjećam kao manijak, a kad me pogledaš, kad me te zelene oči pogledaju ispod obrva, ruke počnu da mi drhte. Kao da me vidiš do kosti. Samo sam podigla ruke i spustila ih iznad glave. Nije više trebao ni da me dotakne. Mnome su jurili drhtaji, cijelo tijelo mi je vibriralo. Ruke su nam se spojile i ja sam se prepustila. Nožni prsti mokri od njegovih usta, bili su svježi i toliko u kontrastu sa mjestom koje je zapečatio ustima kao da je želio da me popije. I popio je svaku kap mog vrhunca.

Nisam plivala mnogo te noći ali je moje tijelo bilo u moru, sol se ljepila oko nas, a mi smo jutro dočekali stisnuti jedno u drugom.